Piše: Saud Grabčanović
Pogibija Kulin-kapetana
U bitci na Mišaru Gazi Mehmed-beg Kulenović- Kulin–kapetan, komandovao je lijevim krilom bosanske vojske, konjicom bosanskih spahija. Dana 13. augusta 1806, predvodeći novi napad bosanske konjice na šanac, Kulin-kapetan je bio izazvan na dvoboj od strane komandanta srpske konjice, vojvode Luke Lazarevića, inače pravoslavnog popa. Međutim, taj u pjesmama opjevani i “proslavljeni” srpski vojvoda, pop Luka Lazarević, je dobro znao da na otvorenom megdanu nema šanse protiv čuvenog krajiškog junaka Kulin-kapetana. Cilj vođstva srpskih ustanika je bio da po svaku cijenu likvidiraju Kulin kapetana, koji je bio jedan od glavnih i najhrabrijih bošnjačkih komandanata. Pop Luka je prije izlaska na megdan Kulinu u obližnju šumu postavio dvojicu dobrih strijelaca iz svoje pratnje, da u trenutku kada on okrene konja i počne bježati sa mejdana pucaju na Kulin-kapetana. U megdanu je Kulin –kapetan, kako se moglo i očekivati, pobjedio Luku Lazarevića, koga je pri tom teže ranio. Kada je Kulin-kapetan ranio popa Luku, pop je okrenuo konja i dao se u bijeg, a u Kulin kapetan ga je u stopu gonio i spremao se da ga posiječe. U tom trenutku su ona dvojica srpskih boraca iz šume zapucala i pri tom teško ranila Kulin –kapetana . Nedugo nakon ovog dvoboja Kulin- kapetan je podlegao ranama. Njegovo tijelo je kasnije, prilikom povlačenja bosanske vojske, prenijeto u Bosnu i ukopano u haremu Atik džamije u Janji, gdje mu se i danas nalazi grob. Prilikom ranjavanja Kulin –kapetan je ispustio svoju prelijepu sablju iz ruke. U opštoj pometnji koja je nastala nakon ranjavanja Kulin-kapetana, srpski vojvoda Miloš Stoičević-Pocerac, koji se nalazio u blizini mjesta dvoboja, ukrao je Kulinovu sablju i prisvojio je kao ratni trofej. Ta je sablja bila od veoma velike vrijednosti i predstavljala je porodičnu relikviju roda Kulenovića. Bila je to „dimiskija“, specijalno iskovana i posebno ukrašena ispisanim carskim beratima ( diplomama-priznanjima) koja su bila vezana za ratne pobjede i priznanja samog Kulin-kapetana, kao i njegovog oca i predaka. Ti sultanski berati su sadržavali popis imanja i sela koje su Kulin-kapetan i njegovi prethodnici dobili kao nagradu od sultana za svoje zasluge. Prema srpskim izvorima , nakon bitke na Mišaru su članovi porodice Kulenović poslali u Srbiju svog emisara, preko koga su Milošu Pocercu nudili za otkup te sablje onoliko zlata koliko je ta sablja teška, ali je, navodno, Miloš ovu ponudu odbio. Nedugo nakon boja na Mišaru Miloš Stoičević –Pocerac je bio ubijen u međusrpskom obračunu. Ubio ga je nekakav hajduk Prelo. Tako je završio ovaj hajduk koji je ranije, prije svoje smrti, na prevaru ubio poznatog junaka iz Bijeljine Mehu Horudžića. Sablja Kulin-kapetana je, nakon Miloševe smrti, pripala njegovom bratu Janku. Kada je 1813. godine došlo do sloma Prvog srpskog ustanka. Janko nije uspio pobjeći iz Srbije, nego su ga Turci uhvatili i zarobili. Prilikom zarobljavanja kod njega je pronađena sablja Kulin-kapetana, koja je vraćena pravim vlasnicima. Navedeni Janko je odveden u ropstvo u Malu Aziju gdje je i umro.
( Nastaviće se)