Piše: Saud Grabčanović
Adnijev književni rad
U svom književnom radu Mahmud-paša Anđelović se služio pjesničkim pseudonimom Adni (Rajski). Adni je prvi poznati bošnjački pjesnik uopšte, koji je svoja djela pisao na persijskom i turskom jeziku. On je ostavio velikog traga na literarnom polju. Adni je bio veoma poznat i priznat kao veliki pjesnik kako u osmanskoj, tako i u cjelokupnoj islamskoj književnosti svoga vremena, a i kasnije. Adni je u svoje vrijeme slovio kao najbolji osmanski pjesnik, a smatralo se da su mu pjesme na perzijskom jeziku mnogo kvalitetnije i uspješnije od onih na turskom jeziku. Adni je za života uživao veliki ugled u cijelom carstvu pa je mnogo pjesnika njemu u čast, poslije njegove smrti, napisalo kronograme pune hvale. Koliko je poznato, Adni je napisao jedan potpun divan na turskom jeziku, u kome je bilo nekoliko pjesama i na perzijskom jeziku, kao i raspravu „Kibla“. Danas velika većina onih koji su se bavili istraživanjem i problematikom divanske književnosti u Bosni i Hercegovini Adni Mahmud-pašu ubrajaju u red prvih bošnjačkih divanskih pisaca. Mirza Safet-beg Bašagić je 1912. godine o njemu napisao sljedeće:
“Adni imade kompletan divan (zbirku) pjesama. Baš radi starine trebala bi turska kritika da malo obzira uzme na pjesnike iz naših krajeva koji ništa ne zaostaju, ako ne natkriljuju savremene turske pjesnike, a ipak ga ignoriraju svakom zgodom. Koliko je meni poznato, još nijedan novi turski pisac nije skrenuo pažnju na Adnija, da mu ime zabilježi u kakovu povijest literature, a kamo li da je u antologiju starih umotvorina donio koji njegov stih i podsjetio današnji naraštaj na prvog protektora znanosti i umjetnosti među Velikim vezirima u turskoj povjesnici. To je žalosno, ali je živa istina koja se ne da prešutjeti, kao što ćemo kasnije čuti kod mnogih naših pjesnika na turskom Parnasu.“
Adnijeve poznate pjesme
Gazel
Kad ugledah kosu svoje drage, koja je kao tulipan,
kako leprša po njenom licu, pomislih:
Čudno, kao da je mjesec zastao među mirisnim cvijećem.
Tvoji čuperci pali su preko lica, što je ko mlađak,
u mnogim uvojcima poput zmije
što danju miruje skupljajući snagu.
Od tvog lica, ruže i tulipan, zaista su ukrali
boju i miris,
i zato ih vezane za štap nose okolo kroz bazar.
Smrt
Kad smrt pusta najposlije svađu diže, mir uviđa –
Zašto ljudstvo rad svijeta uzalud se tude svađa?
Ne spominji svoga druga nigdje ime u pjesmama
O, Adnija, svrha pjesme: diviti se ljepotama.
Kol'ko mudrih među lude opremiše tvoje oči!
Sad su mene okupile – nek mi je Bog na pomoći!
Adni svoju glavu, dušu, pred noge ti meće sada
Po zakonu: rob s imetkom gospodaru svom pripada.
ljudi Mi smo mali, al’ u nama veliki se ponos budi,
Što smo barem turskoj knjizi velikije dali.
Suza
Smiluj se na moju suzu
Ne goni je s vrata sada
Ta ona je ljudsko čedo
Što s očinjeg vida pada.15
Kada gledam amber-soluf
Što se po tvom đulu svija,
Mislim, da se, što misk sipa, Po cvijeću plaza zmija.
Na pučini svjetla
“Na pučini svjetla” gori
Kao alem žiška mala,
Kad svemoćni svemir stvori,
Ta je žiška zatreptala.
Kol’ko bura i orkana
Gasilo je svojim bijesom,
Pa još nije pomrčana,
Još se blista sjajnim krijesom.
Mnogi um je poticala
Da dokuči iskru njenu,
Nu ona se odmicala,
Ostavljajuć svoju sjenu.
1 vijekovi redom lete,
I umovi redom ginu,
Ali od te žiške svete
Niko iskre još ne skinu.
I ja eto za njom bludim,
I bludeći slatko sanjam,
Za njom čeznem, za njom žudim,
Njoj se divim, njoj se klanjam.
Ali, zalud su moje želje,
Do nje doći nigda neću.
Ko da shvati tajne velje,
Otkud miris šarnu cvijeću?
“Na pučini svjetla” gori
kao alem žiška sjajna,
Da je shvati svak se mori,
A svakom je –opet tajna.
Prevod: Salih Hadžialić