Piše: Saud Grabčanović
Siromašenje i konačni nestanak bijeljinskog begovata
a.) Propadanje bijeljinskih begovskih porodica i uništavanje njihove imovine
Propadanje i siromašenje bijeljinskih i uopšte bosanskih begova, kao tadašnje socijalne i političke elite bošnjačkog naroda, započeo je još krajem austrougarske vladavine u BiH. Nakon 1918. godine, propasti Austro-Ugarske i stvaranja države SHS, kasnije Kraljevine Jugoslavije, taj proces propadanja doživio je svoj vrhunac. Srpski seljaci u Semberiji i u cijeloj BiH, osokoljeni dolaskom „njihove „ vlasti odmah su se digli na pobunu protiv svojih gospodara. 1918. i 1919. godine bio je popaljen čitav niz begovskih čardaka u Posavini i Semberiji od strane srpskih seljaka –kmetova. Ovo je bio samo nagovještaj velikog zla koje će uskoro snaći kompletan bošnjački begovat. Prvi napadi na imovinu begova desili su se u Semberiji još krajem oktobra 1918. godine. Tada su srpski seljaci-kmetovi u Velinom Selu zapalili i uništili konak i imanje Mehmedali-bega Pašića. Početkom novembra 1918. godine u kotaru Bijeljina zabilježeno je više slučajeva nasilja i pljačke. U periodu od 3.11.1918. do 23.12.1918. godine Jusufu Smailagiću iz Bijeljine opljačkana je imovina u ukupnoj vrijednosti od 260.000 kruna. Ferhad-begu Fazlipašiću opljačkano je imanje u Pipercima 6.11.1918. godine i tom prilikom, prema aproksimativnoj procjeni komisije, nanijeta mu je šteta u iznosu od 25.000 kruna. Omer-agi Imamoviću iz Bijeljine demolirane su i opljačkane zgrade u sele Dazdarevu, pri čemu je pričinjena šteta od 151.250 kruna. Početkom jula 1919. godine su od strane srpskih seljaka napadnuti, opljačkani, spaljeni i porušeni begovski čardaci Rifat-bega Rifatbegovića u selu Kovanlucima. U maju 1920. godine u kotaru Brčko bili su opljačkani i zapaljeni konaci: Rifat-bega Rifatbegovića, Ahmed-bega Gradaščevića i Izet-bega Jahića u selu Obudovac…. Pljačkama i paljevinama begovske imovine u BiH nije bilo kraja!
b.) Memorandum Muslimana kotara Bijeljine Narodnoj vladi u Sarajevu
Nakon sloma Austro-Ugarske monarhije i „oslobađanja“ Semberije od strane srpske vojske, srpski seljaci u Semberiji su se podigli na masovnu pobunu, te su izvršili masovne napade na begovske čardake i posjede kao i na svoje komšije Bošnjake. Seljaci su počeli otimati i uništavati bošnjačku privatnu imovinu, najviše begovsku, i pri tom su uzurpirali i begovske zemljišne posjede. Zbog velikih šteta koje si im bile pri tom učinjene, kao i premlaćivanja, pa i ubistava bijeljinskih muslimana, viđeniji bijeljinski Bošnjaci, među kojima su većinom bili begovi, memorandumom su se obratili vladi u Sarajevu. Naziv ovog memoranduma je bio: „Memorandum muslimana kotara Bijeljina bez razlike staleža, kojim mole zaštitu i oštetu radi raznih nedjela“. Memorandum je bio upućen iz Bijeljine 18.01.1919. godine Narodnoj vladi u Sarajevu. U Memorandumu su navedena imena 27 oštećenih muslimana, uz tačan popis otete ili uništene imovine i proračun štete u krunama. Muslimani Bijeljine su ovim memorandumom tražili zaštitu svojih građanskih prava, navodeći u predgovoru memoranduma : “Mi smo pripadnici ovih oslobođenih zemalja, hoćemo da živimo u slobodnoj zemlji kao potpuno slobodni građani vršeći zakon. Doprinašamo rado sve terete, hoćemo da uživamo sva prava i zaštitu”. Zbog Memoranduma bijeljinskih muslimana, te velikog broja žalbi muslimana iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, a koje su stizale na adresu ministra unutarnjih djela Svetozara Pribićevića, uslijedio je njegov telegram predsjedniku Narodne vlade u Sarajevu, u kojem je, između ostalog, naveo sljedeće: „Saznao sam iz više izveštaja za razna nasilja koja su počinjena muslimanskom stanovništvu, za vreme od kako su iz Bosne izašle austrougarske vlasti i da su izvršioci ovih nasilja pravoslavni“.U nastavku telegrama naveo je poduži spisak zapaljenih i opljačkanih imanja muslimana, kao i nekoliko slučajeva ubistava. Zbog toga je od vlade tražio da preduzme energične mjere za sprečavanje nemira navodeći da, ukoliko bi se produžio “ovakav razvoj događaja i ako bi se produžilo gonjenje muslimana od strane pravoslavnih, to može vrlo rđavo i kobno dejstvovati na unutarnje odnose u zemlji i položaj u inostranstvu. Stoga vam preporučujem da odmah preduzmete najstrožije mere da se ovakvi slučajevi više ne ponove i da se muslimansko stanovništvo što više zaštiti od nasilja i pljačke “. Nakon ovog dopisa Zemaljska vlada u Sarajevu je tražila od okružnih načelnika da se provjere navodi o zloupotrebama organa vlasti i o zlostavljanju muslimanskog stanovništva. Kotarski ured u Bijeljini je o tome izvjestio sljedeće: “Što se tiče djelovanja kotarskog odbora narodnog vijeća i zlostavljanja nekojih muslimana od strane gardista i drugih privatnika odgovara gornja pritužba skoro u cjelosti istini. Glede kupljenja oružja od muslimana odgovara pritužba u cjelosti istini. Da su pritužitelji više puta molili komandu mjesta za zaštitu to je također istina, jer je tadanji komandant mjesta major Plečević jednom zgodom lično savjetovao seoske povjerenike da se okane pljačkanja i napadaja, jer da će poduzeti najstrožije mjere, ali je i taj njegov savjet uglavnom ostao bez uspjeha, jer su oružnici u nekoliko navrata kašnje vodili grupama štetočince komandi mjesta, gdje su bili ukoreni i kada su obećali da neće više činiti štete kao i to, da će počinjenu štetu platiti, bili su pušteni. Te okolnosti, da je tadanji komandant mjesta, major Plečević vrlo blago postupao prema štetočincima kao i to, da je i mjesni sud s vrlo malo energije poduzimao mjere proti pljačkašima, nego ih je po prvom preslušanju već isti dan pušćao na slobodu”, davali su ohrabrenje seljacima da nastave sa nasiljem. Tek nakon intervencije Zemaljske vlade u Sarajevu, kotarski sud u Bijeljini je počeo strožije da kažnjava pljačkaše, što je dovelo do smanjenja nasilja i pljačke. Suočena sa teškim nemirima širom Bosne i Hercegovine, vlada Kraljevine SHS donijela je nekoliko zakonskih akata i uredbi kojima je nastojala riješiti agrarno pitanje. Donošenjem Prethodnih odredbi, 25. 2. 1919. godine, započela je agrarna reforma u Kraljevini SHS.348 Ovaj pravni akt naišao je na dobar prijem među seljaštvom i doprinio je djelimičnom smirivanju prilika na selu. Prethodnim odredbama bilo je predviđeno raskidanje svih postojećih i zabrana stvaranja novih kmetskih odnosa u Bosni i Hercegovini. Međutim, ovim aktom nije bilo riješeno pitanje beglučkih posjeda, što je za posljedicu imalo sukobe između vlasnika begluka i beglučara. Agrarni nemiri Prethodnim odredbama nisu bili riješeni, iako su kmetovi Uredbom o upisu vlasnosti bivših kmetova na kmetskim selištima u zemljišnim knjigama u Bosni i Hercegovini, postali legalni vlasnici kmetskih selišta. Nezadovoljni kmetskim selištima, ponukani slabim ili nikakvim sankcijama za ispoljene nezakonitosti, seljaci su sve više uz teror zaposjedali beglučke posjede, te pljačkali i palili begovska imanja. Zbog toga je Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine zahtijevala od svih instanci vlasti da preduzmu sve zakonske mjere u cilju sprječavanja i sankcioniranja ovih i sličnih djela.
(Nastaviće se)