Piše: Saud Grabčanović
Prosvjetno-kulturno-vjerski život u BiH u doba Austro-Ugarske
Prosvjetno – kulturna udruženja
Poslije austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, u oblasti kulture i prosvjete u širem smislu postojala su dva usmjerenja. Jedno je slijedila austrougarska vlast, a drugo domaće stanovništvo u okviru svojih vjerskih i nacionalnih zajednica. Pod okriljem Zemaljske vlade počeli su se njegovati određeni oblici kulturne i umjetničke djelatnosti, s ciljem da se naglasi kulturna misija Austro-Ugarske i da se bar donekle zadovolje kulturne potrebe jednog broja doseljenika. Takva kultura, otuđena od naroda, bila je pristupačna malom broju domaćih ljudi, pa otuda širi narodni slojevi za nju nisu pokazivali interesovanje. Zbog toga je kulturno-prosvjetna aktivnost domaćeg stanovništva počela nicati iz naroda, inicijativom pojedinaca i grupa i u oblicima koje je dozvoljavala austrougarska vlast. Počelo se s pjevačkim društvima i čitaonicama, a kasnije se prešlo na osnivanje kulturno-prosvjetnih, humanitarnih i sportskih društava. Poseban značaj u ovoj oblasti djelovanja imala su društva s kulturno-prosvjetnim i humanim ciljevima: srpska “Prosvjeta” (1902), bošnjački “Gajret” (1903) i hrvatski “Napredak” (1904). Njihovi osnovni zadaci bili su pomaganje siromašnih đaka i studenata, odnosno stvaranje nacionalne inteligencije i obrazovanje modernih zanatlija i trgovaca. Vremenom su ova društva postala prave matice nacionalnih pokreta u Bosni i Hercegovini. Jačanje domaćeg građanstva, prije svega trgovačkog, zemljoposjedničkog i inteligencije, sve više mu je osiguravalo ulogu vodećeg faktora u društvenom i nacionalno-političkom životu pokrajine. Ovakva funkcija domaćeg građanstva zahtijevala je prevazilaženje dotadašnjeg uskog, državi lojalnog činovničkog profila i uspostavljanje širokog programa narodnog prosvjećivanja.
Kulturno –prosvjetni rad kod Bošnjaka
Bošnjačko-muslimansko stanovništvo u gradovima BiH se najteže uključivalo u velike društveno –kulturne promjene koje su tada vladale u našoj zemlji. Prema shvatanjima tadašnjeg prosječnog Bošnjaka te promjene su rušile njegov tradicionalni društveno–vjerski život i navike i za njega su predstavljale „vlašenje“, što se kosi sa šerijatskim zakonima. To odbijanje prihvaćanja „novina“ se, prije svega, odnosilo na škole novog zapadnjačkog tipa koje su bile mnogo pogodnije institucije od mekteba i medresa za sticanje zapadnjačke pismenosti, a preko nje zapadne kulture i civilizacije. Uključivanje u te nove tokove i prihvatanje novih formi evropskog društvenog života za Bošnjake je u to vrijeme značilo duhovno i političko odvajanje od Istoka sa kojim su tokom četiri stotine godina turske uprave bili čvrsto povezani. Negativan stav Bošnjaka prema tekovinama nove civilizacije odražavao se i u odbojnom stavu prema državnim školama. Na primjer, 1899/1900. u 293 osnovne škole u pokrajini bilo je upisano svega 4.886 bošnjačke djece, od čega samo 12 ženske. Broj bošnjačkih učenika je bio još nepovoljniji u srednjim školama. Tako je, na primjer, u državnoj gimnaziji u Sarajevu 1879. godine, od 42 učenika, samo jedan bio Bošnjak, a u mostarskoj gimnaziji 1893. godine od 65 učenika bilo je 8 Bošnjaka. Do 1900. godine takođe je broj bošnjačke omladine bio neznatan i na univerzitetima. Do 1910. godine je u cijeloj Bosni i Hercegovini bilo svega 10 Bošnjaka fakultetski obrazovanih na modernim univerzitetima. Zbog ovih vrlo negativnih tokova u Sarajevu je osnovano Bošnjačko kulturno-prosvjetno društvo “Gajret”, čiji je glavni zadatak bio da pomaže školovanje i propagira nove ideje među Bošnjacima. Osnivačka skupština “Gajreta” održana je 20. februara 1903. Osnivači “Gajreta” su bili Safvet-beg Bašagić i Edhem Mulabdić, koji su bili i osnivači časopisa “Behar”. Stvaranje „Gajreta“ je imalo veliki društveno-istorijski značaj. Za ovo je bošnjačko udruženje bilo vezano cjelokupno buduće srednjoškolsko i univerzitetsko obrazovanje bošnjačke omladine. Društvo je davalo stipendije, potpore i zajmove, a od 1908. godine pomoć je proširena i na učenike i šegrte modernih zanatskih zanimanja. Radom ovog društva trebalo je animirati i stimulisati bošnjačku omladinu da u većem broju pohađa i završava srednje škole i univerzitete, te moderne zanate, kako bi se lakše uključila u privredni i kulturno-prosvjetni život zemlje i tako poboljšala položaj svog naroda u Austro Ugarskoj. U prvoj deceniji XX stoljeća postepeno se povećava broj Bošnjaka studenata, 1900. ima ih 4, 1908/09. godine 15, a povećava se i broj srednjoškolaca.Uz pomoć “Gajreta” do 1914. godine školovalo se 545 učenika Bošnjaka, od kojih 30 na fakultetima, 223 u gimnazijama, 87 u realkama, 80 u trgovačkim školama, 53 u drugim stručnim školama i 52 na raznim zanatima. Djelovanje „Gajreta“ među bošnjačkom populacijom je stvorilo novu novu duhovnu klimu i njegovo okretanje modernom obrazovanju, pa zbog lošeg finansijskog stanja u „Gajretu“ više od polovine interesenata u tim godinama nije moglo biti stipendirano! Kod Bošnjaka najveći broj studenata se opredijelio za studije prava – 12, filozofije 6, medicine 5, veterine 4. Pored stvaranja moderne bošnjačke inteligencije za svjetovna zanimanja, kulturno –prosvjetno društvo “Gajret” je pomagalo studente koji su studirali islamsku teologiju. Stipendije su dobili studenti koji su studirali i to : u Sarajevu 6, u Carigradu 3 i u Kairu 3 studenta. Značajno je bilo stipendiranje i potpomaganje šegrta na modernim zanatima kako bi se zaustavilo dugotrajno propadanje bošnjačko-muslimanskih sitnih zanatlija, koje je sve više uništavala konkurencija industrijske robe i promjena ukusa u društvu. Da se, i pored angažiranja “Gajreta” i drugih državnih institucija u pridobijanju Bošnjaka za moderno obrazovanje, teško dolazilo do nekih većih rezultata, govore podaci da je u Bosni i Hercegovini 1914. među ljekarima bilo 8 Bošnjaka, u srednjim školama u nastavi je radilo 17 profesora i stručnih učitelja (osim vjeroučitelja), a u opštim narodnim osnovnim školama radilo je 98 učitelja i 3 stručne učiteljice od ukupno 804. Od 44 advokata u BiH samo su dvojica bili Bošnjaci!
Kulturno –prosvjetni rad kod Srba
U okviru ostvarivanja svog programa srpska “Prosvjeta” je za prvih deset godina (1902-1912) prosječno školovala 121 učenika, a za stipendije i potpore davala je prosječno 50.533,41 krunu godišnje ili ukupno 402.791,90 kruna za stipendije i 107.542,27 kruna za potpore. Godišnje se školovalo prosječno 38 studenata, tako da su do 1912. godine studije završila 92 srpska studenta (pravo 39, filozofiju 17, medicinu 5, tehniku 12, poljoprivredu 5, farmaciju 3, trgovačku akademiju1,slikarsku akademiju 1, geodeziju 2, pedagogiju 1). Za školovanje srednjoškolaca“Prosvjeta” je prosječno godišnje davala 83 stipendije, tako da je od osnivanja do 1914. godine školovala oko 1.000 učenika. Najviše stipendija dobijali su gimnazijalci, učenici realki i učiteljskih i trgovačkih škola. Za prvih deset godina “Prosvjeta” je školovala 23 učitelja i 48 učiteljica. Osim ovih stipendija, pomoć je pružana šegrtima u zanatstvu i trgovini. U prvih deset godina pomagala je 1.037 šegrta. Prednost su imali zanati: krojački, pekarski, stolarski, bravarski, cipelarski i dr. U okviru “Prosvjete” bile su značajne široke akcije opismenjavanja naroda. Od 1906. do 1914. godine održano je ukupno 213 analfabetskih tečajeva na kojima je opismenjeno 5.060 osoba. Program ovog društva širio se i na osnivanje zemljoradničkih zadruga, antialkoholičarskih društava, osnivanje biblioteka itd. Time je “Prosvjeta” postala središte kulturno-prosvjetnog i nacionalnog rada bosanskohercegovačkih Srba.
Kulturno–prosvjetni rad kod Hrvata
Ovim se radom kod Hrvata bavilo Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo “Napredak”. To je društvo nastal spajanjem dva slična potporna društva: “Hrvatskog potpornog društva za potrebe đaka srednjih i visokih škola iz Bosne i Hercegovine” osnovanog 1902. godine u Mostaru i “Hrvatskog društva za namještanje djece u zanate i trgovinu” osnovanog takođe 1902. godine, i to u Sarajevu. Ova dva društva su se ujedinila 1907. godine, s ciljem da stvaraju domaću hrvatsku inteligenciju, odnosno da pomažu srednjoškolsko i univerzitetsko školovanje i podizanje učenika na savremenim zanatima i u trgovini. Ovo društvo je od osnivanja do 1914. godine stipendiralo 1.192 učenika u srednjim školama i univerzitetima, te 509 šegrta. “Napredak” je prosječno godišnje školovao 72 srednjoškolca, 21 studenta i 70 šegrta. I kod Hrvata prednjače gimnazije, realke, učiteljske, trgovačke i druge škole, a na univerzitetima je vladalo najveće interesovanje za studij prava, tehnike, filozofije, medicine itd. Osim ovih matičnih nacionalnih društava, koja su imala svoje filijale u mnogim gradovima Bosne i Hercegovine, stipendije je davala i država – Zemaljska vlada i pojedini sreski uredi. Pored redovnog školovanja zanatlijskog podmlatka, Zemaljska vlada je početkom 20. stoljeća organizovala povremene tečajeve za domaće zanatlije. Uzorni tečajevi organizirani su pretežno u Bosni i Hercegovini, a izvjestan broj domaćih zanatlija iz svih krajeva zemlje dobijao je stipendije ili beskamatne kredite za usavršavanje u zavodima za unapređenje zanatstva u Beču, Pragu, Brnu i Tehnološkom muzeju u Budimpešti. Vlada i Komora davale su, takođe, i manje pomoći prilikom otvaranja modernih zanatskih radionica. Miješanih društava bilo je tri. U Sarajevu: Srpsko-hrvatski klub, u Višegradu Hrvatsko-muslimanski klub i u Maglaju Hrvatsko-muslimanski soko.
Udruženja manjinskih naroda u BiH
Jevreji su imali ukupno 24 društva (sefardi i aškenazi), s tim što su društva aškenaza bila tri puta brojnija nego sefarda. Najviše društava imala je vjerske i dobrotvorne ciljeve, među kojima su se isticala “La Benevolencia” i “Društvo jevrejske mladeži za samoobrazovanje”. S obzirom na to da je Sarajevo bilo najistaknutije središte Jevreja u Bosni i Hercegovini, u njemu je bilo smješteno 14 društava, a u drugim mjestima: Tuzli 4, Travniku 2, Banjoj Luci, Bijeljini, Zenici i Zavidovićima po jedno. Među njima bilo je 8 dobrotvornih, 4 vjersko-humana, 3 nacionalna, 2 kulturna, 1 pjevačko, 1 društvo za druževnost, 1 omladinsko i 2 gimnastička.
Društva doseljenika – stranaca
Njemačka društva :
Nijemci iz Austrije i Njemačke osnovali su 21 društvo, i ona su okupljala Nijemce po pojedinim mjestima, s ciljem da šire njemačku nacionalnu svijest, kulturu i njemački duh. Bilo ih je u Sarajevu 7, Tuzli 3, Derventi 2 i po jedno u Banjoj Luci, Bos. Brodu, Drvaru i Zenici (u gradu 16, na selu 5). Evangelisti su 1911. godine u Sarajevu osnovali svoje Dobrotvorno društvo. Slovenački klub u Sarajevu osnovan je 1910. godine. Mađari su imali 4 društva: u Sarajevu 2 i Mostaru i Brčkom po jedno. Zadatak im je bio da okupljaju doseljene Mađare i održavaju međusobne veze, te propagiraju mađarski jezik i kulturu. Česi su imali dva društva, u Sarajevu i Zenici. “Češka beseda” je imala zadatak da njeguje češku nacionalnu tradiciju, jezik i kulturu, rad sa djecom i omladinom. Poljaci su imali dva kluba u Sarajevu, od kojih je jedan osnovan 1906. godine. Rusini su u Prnjavoru imali čitaonicu osnovanu 1909. godine.
Internacionalna društva
U doba austrougarske vlasti u BiH su postojala i internacionalna, interkonfesionalna, “opšta“ili „narodna“društva. To su bila udruženja koja svom članstvu nisu pravila vjerske i nacionalne ograde. Članovi su im bili većinom doseljenici, nešto domaćih katolika i vrlo malo pravoslavnih i muslimana, koji su u svojim nacionalnim društvima ispoljavali kulturno-prosvjetne i zabavne potrebe i borili se za očuvanje kulturnog i nacionalnog identiteta. Ova društva su bila pretežno socijaldemokratska, a u pogledu srpsko-hrvatskog nacionalizma – nenacionalna. Ovakvih društava bilo je u BiH u ta vremana 391, među njima su najbrojnija bila radnička (77), a zatim društva za zaštitu staleških interesa (63), klubovi, kasine i čitaonice (57), vatrogasna društva (32), pčelarska (29), gimnastička, sportska i turistička (28), Flottenverein i patriotska (17), ratna – Vereine für Hilfeleistung und freiwillige Sanitätspflege in Kreige- (41), dobrotvorna (12), veteranska (7), vjerska (5), pjevačka (3), pogrebna (3), zanatlijska (6), trgovačka (4), ženskih zadruga (2) i drugih (3).
(Nastaviće se)