Piše: Saud Grabčanović
Naučni radovi našeg prvog filozofa
Nakon povratka sa studija iz Istanbula u rodni kraj Kafija se počinje intenzivno baviti filozofijom i počinje pisati svoje prve radove. Krenuo je putem traženja znanja i u tome postigao veoma veliki nivo, a naročito je bio obdaren pronicljivošću i dobrim shvatanjem stvari. Njegov prvi rad koji je napisao bio je :“Risaletun fi tahkiki lafzi Čelebi“ (Poslanica o valorizaciji termina Čelebi). Napisao ga je 1580. godine (988.h.g.). Knjigu: „Muhtesarul-Kafi minel-mentik“ (Kafijev sažetak iz logike) je napisao1583.godine (991.h.g./), u vrijeme kad je bio prvi put kadija u Pruscu. Svoju treću knjigu : „Hadikatus-salati“ (Bašča namaza) napisao je 1587. god.(996.h.g.), ta knjiga je komentar knjige „Muhtersarus-salati“ (Sažetak o namazu) imama Kemala-pašazadea. Tokom držanja svojih predavanja, obavljanja kadijske dužnosti i pisanja i diktiranja knjiga, otpočeo je pisanje svoje poznate knjige;„Semtul-vusul il ilmil-usul“ (Jasni metod za stizanje do znanja o metodologiji islamskog prava). 1591.godine Hasan Kafija je otišao na hadž u Meku i to tačno hiljadu godina od hidžre. To je putovanje dosta uticalo na njegov kasniji život i rad. Na tom putovanju on se sreo i razmijenio mišljenje sa mnogim učenjacima i filozofima iz raznih islamskih centara širom svijeta. U vrijeme kada je izbio veliki ustanak u Erdelju Kafija se tu nalazio na službi, pa se povukao sa mjesta kadije. On je tada prešao u mulaime i radio je u medesama. Predavao je svojim učenicima glavne i sporedne predmete, kako vjerske, tako i svijetovne nauke. U tom periodu svog života Kafija je napisao i svoje najpoznatije djelo: “Temelji mudrosti o uredjenju svijeta” 1596. godine.To je moralno-politički spis kojim je on želio da ukaže na negativne pojave u tadašnjoj državi i društvu.Ovo njegovo djelo spada u najznačajnija djela islamske filozofije i prava koja su ikada napisana. Hasan Kafija u poglavlju „Nizam ul Alem“ piše o Bošnjacima kao idealnim ratnicima i junacima koji preziru kukavice, te savjetuje Turcima da se od Bošnjaka nauče ratnim vještinama ako žele pobjeđivati. Turci su, pored hrabrosti, osobito cijenili i bošnjački viteški duh, koji nikada neće povrijediti nenaoružanog ili zarobljenog neprijatelja, a dato obećanje će uvijek ispuniti. Za ovo djelo zainteresovao se tadašnji sultan Mehmed III. Pošto je knjiga bila napisana na arapskom, a sultan je slabo poznavao taj jezik, carski su namjesnici preporučili Kjafiji da ga prevede na turski, što je on i učinio 1597. godine. Prijevod svojih “Temelja mudrosti o uredjenju svijeta” Kafija je napravio nakon susreta sa filozofom Ibrahimom-pašom Novošeherlijom. Kafija je po Ibrahim-pašinom savjetu preveo „Uredbu svijeta“ s arapskog i protumačio je na turskom jeziku, te obogatio brojnim stihovima-citatima i na perzijskom jeziku. Po Ibrahim-pašinom savjetu tako uređeno djelo je predao sultanu “da bi se njime mogli koristiti i činovnici carskog divana”. Oduševljeni sultan je nagradio Kjafiju te ga doživotno materijalno zbrinuo, davši mu kadiluk Prusac kao doživotnu penziju. Ovo Kjafijino djelo je na bosanski jezik preveo Mirza Safvet-beg Bašagić i objavio ga u Glasniku Zemaljskog muzeja BiH 1916. godine. Hasan Kafija je pored ovog rada napisao i poznato djelo „Ogledalo za prinčeve“– pomodnu raspravu o vlasti, kao i spisak bošnjačkih učenih autora. Dr. Amir Ljubović navodi da je Hasan Kafi Pruščak napisao, koliko je za sada poznato, sedamnaest djela iz različitih znanstvenih oblasti i vjerskih disciplina, a predmet njegovog posebnog interesovanja su bili politika, filologija, pravo, spekulativna teologija i logika. Iz oblasti logike/filozofije, Pruščak je napisao dva, svjetski priznata i veoma poznata djela: „Kafijin Kompendijum iz Logike“ (1580.) i „Komentar Kafijina Kompendijuma iz Logike“ (stručno obrađen komentar na prvo djelo napisan 1583.god.). U svom prvom naučnom djelu iz logike, Hasan Kafija Pruščak je logičku problematiku razvrstao u sljedeće kategorije: (1) O riječima, (2) O ishodištima predodžbi – pet univerzalija, (3) O ciljevima predodžbi – interpretativni govor, (4) O ishodištima tvrdnji – sud, i (5) O ciljevima tvrdnji – silogizam. Petu kategoriju je podijelio na 4 sub-kategorije: (a) Apodiktika, (b) Dijalektika, (c) Retorika, (d) Poetika, i (e) Sofistika. U komentaru na svoje drugo logičko djelo, uz Uvod – komentar dijeli na tri logička poglavlja: (1) O riječima, (2) O ishodištima predodžbi – pet univerzalija, i (3) O ciljevima predodžbi – interpretativni govor. Oko 1580. godine, napisao je kratku filološku raspravu o značenju i upotrebi riječi čelebi. U svom stručnom naučnom stvaralaštvu, Hasan Kafi Pruščak je isto tako napisao više djela i brošura iz akida u kojima pojašnjava osnovne postavke akide ehli sunneta vel džema’ata (Srednji put ehli-sunneta između zalutalih sekti).Ta djela su, pojašnjava dr. Zuhdija Adilović, odigrala veliku ulogu u osvješćivanju muslimana u tadašnjoj Bosni i susjednim predjelima. Dr. Adilović ističe da je jedno od najznačajnihih djela Hasana Kafije “Svjetlo Istinske Spoznaje o Temeljima Vjerovanja”, u kome je dao komentar na poznatu poslanicu iz akide čuvenog imama Tahavija. Ističu mu se još djela o šerijatskom pravu „Revzatul-dženat“ (dženetska bašća) sa njegovim komentarom pod imenom „Usuli-itikadat“ (osnove vjerovanja). Na putovanju u Meku napisao je rad „Semtul-vusul“ (pravac pristupa). Još je napisao „Nurul-jakin“ (svjetlo nauke). Autor je četiri sveske komentara poznatog djela islamskog prava : „Šerhu muhtesari El-Kuduri“. Poslednji rad kojeg je Hasan Kafija Pruščak napisao je „El-Minire“ (Svjetiljka).
(Nastaviće se)