Piše: Saud Grabčanović
Uvod
Begzadići spadaju u najpoznatije begovske familije u sjeveroistočnoj Bosni. Ta velika familija je jedna od najpoznatijih i najčuvenijih begovskih porodica u istoriji sjevernog Podrinja i Semberije. Ova se begovska porodica u svom viševjekovnom postojanju podijelila u nekoliko grana koje danas nose drugačija prezimena, ali svi oni vuku korijene iz Skočića i postali su od Begzadića. Begzadići su se u drugoj polovini 19. vijeka razgranali u brojne ogranke u Bijeljini, Skočiću, Zvorniku i drugim mjestima kao: Salihbegovići, Hadžinurbegovići, Tahirbegovići, Osmanbegovići, Hasanbegovići, Smailbegovići, Mustajbegovići i dr. Begzadići su od pojave na ovim prostorima imali značajnu ulogu u životu Semberije i zvorničkog Podrinja, što je naročito došlo do izražaja u 18. i 19. vijeku. Imali su veoma značajnu ulogu u društvenom, ekonomskom, kulturnom i vjerskom razvoju područja donjeg Podrinja. Ostavili su trag u graditeljskom naslijeđu kroz gradnju utvrđenih kula, objekata za stanovanje, vodovoda i drugih infrastrukturnih objekata, kao i kroz gradnju džamija i drugih sakralnih objekata.
Selo Skočić je nekada bilo poznato kao kolijevka i sjedište čuvene begovske familije Begzadić. Udaljeno je nepunih petnaest kilometara od Zvornika i nalazi se na putu od tog mjesta prema gradu Bijeljini. Skočić se nikada nije razvio u veće naselje zbog blizine Kozluka i Zvornika. Skočićki Begzadići su bili više okrenuti Semberiji nego Zvorniku, vjerovatno zato što su im glavni posjedi bili u donjem Podrinju, sa obje strane Drine, i u Semberiji, ali i zbog rodbinskih veza sa bijeljinskim Begzadićima, kasnije Salihbegovićima, zatim zbog ženidbenih veza sa drugim begovskim familijama u Semberiji. Danas nas na postojanje ove porodice u samom Skočiću podsjećaju ostaci kule koju je početkom 18. vijeka u ovom selu sagradio Smail-beg Begzadić stariji. Smail-beg je ovu kulu izgradio da bi zaštitio svoj posjed i svoju porodicu od napada Austrijanaca. koji su nakon Požarevačkog mira iz 1718. godine pod okupacijom držali Bijeljinu. U to je vrijeme granica Osmanskog carstva i Habzburške monarhije bila tek desetak kilometara daleko od Skočića. Pored odbrane od napada Austrijanaca, kula je trebalo da begove Begzadiće zaštiti i od mogućih napada hajduka. U to vrijeme usljed ratnih pustošenja i slabljenja osmanske vlasti, u sjevernoj Bosni je zavladalo bezvlašće koje je rezultiralo stvaranjem razbojničkih skupina svih boja i vrsta, koje su se jednim imenom nazivale hajducima i koji su napadali na trgovačke karavane i usamljene begovske odžake, pa čak i na veća naseljena mjesta, uz svirepa ubistva i pljačke stanovništva. Vrijeme i ratovi su učinili svoje, od kule i ostalih objekata iz njenog kompleksa danas su ostali samo dijelovi temelja. U graditeljsko naslijeđe Begzadića spadaju kule, džamije, kuće za stanovanje,vodovod i drugi objekti-hajrovi.
(Nastaviće se)