“Gradski oci i majka gradonačelnica smatraju da nam svima trebaju tutori. To što za početak žele odlučivati o primjerenosti naših haljina, suknji i dekoltea, ne bi nas smjelo zavarati”.
Piše: Vildana Selimbegović
Milorad Dodik ide na sastanak sa Vladimirom Putinom, sutra je u Beogradu sa Sergejem Lavrovim, ruski ambasador u Bosni i Hercegovini Igor Kalabuhov već danas govori pred Narodnom skupštinom Republike Srpske, a za to vrijeme u Sarajevu se raspravlja o kratkoj suknji ispred Katedrale.
Ovako je kolega Avdo Avdić ispratio protekli vikend na svom Twitter profilu, a slično je reagirao i Dino Mustafić: “Kako besmislena tema i čemu medijska pažnja? Toliko bitnijih i važnijih stvari kojim se trebaju baviti političari i mediji od mini suknje. Nevjerovatno!”. Ne sporim, zaista, i Avdo i Dino imaju potpuno pravo, međutim, u ovoj ću se kolumni baviti upravo tom efemernom temom, zato što je mnogo više razotkrila od one kratke suknje koja je bila neposredni povod: pokazalo se, naime, ne samo domaće licemjerstvo u svoj svojoj punoći već su nam naši ambiciozni političari uživo demonstrirali vlastite vizure žene i društva kakvog nam oni nude.
Čuvari ćudoređa
Da zlo bude kompletno, nijedna se političarka nije oglasila, podržavajući tako zatucanost svojih lidera i potpisujući i bez olovke njihove vizije velike kasabe. E, to je nevjerovatno, i zato je ovo medijska priča, iako je i dokazanim liberalima puno lakše prozvati medije nego one koji su od nastupa Lidije Bačić u centru Sarajeva napravili prvorazredni međunarodni skandal.
I da, znam da jeste novinarska dužnost odgovoriti na onih pet famoznih pitanja – ko, šta, kad, kako i zašto – ali priznajem da zaista ne znam kada je tačno splitska pjevačica izazvala gnjev gradskih vijećnika: pored Sarajevske katedrale prođem najmanje dva puta dnevno i uvijek se nešto dešava. Portali koji prate glazbu tvrde da se sporni nastup dogodio u četvrtak, kada je Lille – kako joj kolege iz susjedne Hrvatske tepaju – predstavila i promovirala svoju novu pjesmu koju izvodi skupa sa bosanskohercegovačkim pjevačem (meni jednako nepoznatim) Fatmirom Sulejmanijem. No, u petak, negdje oko džume, Gradsko vijeće Sarajeva natjeralo nas je sve da saznamo ko je ko u ovoj priči. “Katedrala Srca Isusova jedan je od nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, gradskih simbola i stub duhovnog života katoličkog stanovništva u Sarajevu.
Ona govori o kulturi mjesta u kojem se nalazi i stoljećima je posjećuju ljudi iz svih krajeva svijeta i svih religija”, stoji u saopćenju koje oštro osuđuje nastup Lille (Fatmira ne spominju) i poziva nadležne organe da ubuduće pravovremeno reagiraju. “Klubovi vijećnika Naroda i pravde, SDP-a BiH i Naše stranke u Gradskom vijeću smatraju da je neprimjereno našu kulturnu baštinu koristiti kao pozadinu za estradne potrebe. Dostojanstvo jednog naroda čuva se i zaštitom integriteta njegovih spomenika. Oštro osuđujemo i pozivamo nadležne organe da pravovremeno reagiraju i u skladu sa zakonom opomenu i sankcionišu učesnike”, zaključuju naši čuvari ćudoređa zgroženi haljinom Splićanke?!
Da može i gore, shvatili smo iz reakcije prozvanih darodavaca suglasnosti o nastupu: iz Općine Stari Grad, naime, brže-bolje su se ogradili od nemilog događaja, uz izvinjenje svima (počevši od Vrhbosanske nadbiskupije) i objašnjenje kako nisu znali o kome je riječ?! Nema nam druge do da zaključimo kako naša najstarija sarajevska općina pomno mjeri dubine dekoltea i dužine haljina kada odlučuje ko će gdje zapjevati, no s obzirom na to da je – ni 24 sata kasnije – Lille na svom Instagramu objavila kako je spot za istu pjesmu snimila na Baščaršiji, razložnim se čini pitanje čeka li nas danas nastavak izvinjenja, ovaj put upućen Islamskoj zajednici? Ne treba gledati spot, ko god išta zna o Sarajevu, jasno mu je da nema šansi da se na Baščaršiji mogao ijedan kadar snimiti a da nema džamiju u pozadini. Ili će Općina Stari Grad, koliko je danas, ustanoviti da je pjevačica, glumica i model, zbog koje je čitava dreka i nastala, u spotu imala koji centimetar dužu suknju, koja zadovoljava i općinske i standarde Gradskog vijeća? I hoćemo li konačno saznati koji su to standardi ili nam je mašti na volju ko tačno treba biti uzor za oblačenje i ponašanje po volji gradskih očeva i same gradonačelnice?
Čudim se, iskreno, Našoj stranci, od koje sam – izgleda pogrešno – očekivala da neće pristati na morbidni populizam po mjeri Naroda i pravde, za koji sumnjam da krije kreatore ovog dušebrižništva i ćudoređa.
Tim prije što je sve krenulo iz onih uporišta na društvenim mrežama koji znaju šta je brava, a šta ključ, no teška srca priznajem da je SDPBiH svaki dan sve bliži onoj vrsti politike koju je svojevremeno po Sarajevu promovirao bivši reis braneći tako filozofiju vjenčavanja nekadašnjeg sandžačkog muftije, kojeg je NiP i javno podržavao za života. SDPBiH danas i ne krije da je od socijaldemokracije i građanske vizure udaljen svjetlosnim godinama, to se vidi golim okom i nema te suknje čija dužina može pokriti sve izraženije partijsko desničarenje, niti tog dekoltea koji može opisati dubinu ponora u koji tone. I jedni i drugi i treći iskoristili su, da ne kažem zloupotrijebili, Katedralu zarad vlastitih političkih igrokaza i još se narugali Vrhbosanskoj nadbiskupiji uvlačeći je u ovu priču: ima li iko u ovom gradu da nije zatekao razgolišene turiste, a i domaći svijet na stepenicama pored spomenika papi? Zar zaista gradski oci i majka gradonačelnica vjeruju da će svojom zabrinutošću zbog oblačenja zamazati oči i pokriti vlastite grijehe kada je u pitanju jednakopravnost svih u glavnom gradu Bosne i Hercegovine? Ili, da okrenemo priču: zar iko vjeruje da će afganistanizacijom Sarajeva doprinijeti da se svi osjećamo bolje i sigurnije? Naročito žene, koje su htjele to ili ne, dobile nedvosmislenu potvrdu da je politika u ovoj zemlji toliko u vlasništvu muškaraca da su spremni odlučivati i o dužini suknje. Šta je sljedeće?
Sad je do žena
Voljela bih da griješim, no bojim se da slutim naredne korake: krajem ovog mjeseca je najavljena Parada ponosa i već me je strah i pomisliti na šta su naši ćudoredni vlastodršci, iz svojih primitivnih i populističkih motiva, spremni.
Kako li će tek njihove zatucane svjetove u kojima su žene očito bića nesposobna da sama odluče šta će gdje obući uznemiriti pojava LGBTQ populacije na ulicama? Je li ovo prvi korak mobilizacije biračkog tijela od koga se očekuje da reagira ili je pak još morbidnija predizborna trgovina koja treba poslati otrcanu poruku njihove brige za domaći svijet koji će ustuknuti pred međunarodnim dužnosnicima čija je podrška Paradi neupitna? Nadam se, zaista, da pušem na hladno i da će Sarajevo pokazati da je s razlogom ponijelo epitet velegrada baš povodom ranijih događaja ove vrste, no više je no jasno da vruće ljeto obećava još vruće političke obračune iz čije kakofonije valja izdvajati osnovne poruke: ova s Lille je bjelodano jasna.
Sad je do žena. Šta god mislile o modnom izričaju splitske pjevačice, gradski oci i majka gradonačelnica smatraju da nam svima trebaju tutori. To što za početak žele odlučivati o primjerenosti naših haljina, suknji i dekoltea, ne bi nas smjelo zavarati. Jer, u konačnici, to trasira i odnos spram ostalih političkih tema, bilo da je riječ o Dodiku, Putinu ili Kalabuhovu.
(oslobodjenje.ba)