Piše: Saud Grabčanović
Naređenje glavne komande, nijedan Bošnjak ne smije uzmaknuti!
Odjeljenje lajtanta Kavčića nastojalo je tehnički učvrstiti liniju pošto su se očekivali žestoki kontranapadi Italijana. Nije bilo vremena za predah. Manje grupe Italijana uspjele su doći do rovova, ali u njih nisu ušli. Bošnjaci su grčevito držali liniju i nije im padalo na pamet da se povlače nakon tako žestoke borbe. U olujnoj alpskoj noći bitka je još trajala. Italijani su imali mnogostruko veću rezervu, pa su se napadi smjenjivali jedan za drugim. Uz zarobljena četiri mitraljeza i 1.350 pušaka, Bošnjačka regimenta imala je potrebno oružje, ali je bilo sve manje ljudstva.
Naročito je žestok bio drugi kontranapad Italijana. Najveću hladnokrvnost prilikom tog napada pokazao je Ćamil Rejs. Stojeći nezaklonjen ispred svoje linije, pucao je s ledenim mirom, metak po metak, u Italijane koji su neprestance dolazili. Kad su vidjeli brojnost Alpinaca koji jurišaju prema njima, neki Bošnjaci počeli su se kolebati. “I upravo u tom trenu inf. Ćamil Rejs iskoči s raširenim rukama ispred svoje raspadajuće linije. Urlajućim glasom vikne onima koji su oklijevali: ‘Nijedan Bošnjak ne smije uzmaknuti! Šta će o nama misliti naši očevi!? Pobjeći od ovih par Itakera? Nikad, nikad! Radije hiljadu puta umrijeti nego uzmaknuti!’ I, čudo se dogodilo. Isti oni Bošnjaci koji obično izvršavaju samo naredbe svojih oficira osjećali su da im je dirnuta čast. Došli su sebi”, navodi Schachinger.
Nakon odbijenih jedanaest kontranapada, Bošnjaci su bili iznemogli. U kasnim noćnim satima sanitetska odjeljenja skupljala su leševe po bojnom polju. Poginulo je 208 hrabrih Bošnjaka, a kakvi su tek bili gubici na italijanskoj strani. Poginulo je čak 2.033 italijanska oficira i vojnika! Većina Bošnjaka ukopana je u podnožju planine, a jedan dio u vojnom mezarju u Grazu. Kad su Bošnjaci povučeni s linije i kad je ona učvršćena, austrougarski oficiri su na Monte Meletti ostavili nekoliko mujezina da uče ezan za svaki namaz, kako bi Italijani mislili da su Bošnjaci još prisutni na liniji! Objašnjavajući hrabrost i požrtvovanost Bošnjaka koji su učestvovali u bici na Monte Meletti i drugim velikim bitkama Prvog svjetskog rata, Hans Fritz piše: “Naši Bošnjaci su vojnici. Car je naredio da se jave u vojsku i odu na front, i evo ih – idu… Rat je – nema usprotstavljanja sudbini. Ako u Knjizi sudbine piše da ćeš pasti, ti ćeš pasti, pa sve i da nosiš oklop. Ali ako piše da ćeš opet Bosnu vidjeti, mogu te kao sito izrešetati i ti ćeš ipak živjeti! Sve je to kismet, brate…! ”, piše Hans Fritz u knjizi „Bošnjak“.
Kako sam već ranije naveo, u bitci na Monte Meletti je poginulo 208 pripadnika bh. regimente br. 2, od toga 202 Bošnjaka, dok je na talijanskoj strani poginulo 2.033 vojnika i oficira. Neki od Bošnjaka su ukopani pod nišanima na mezarluku u Gracu (za razliku od njihovih zemljaka iz drugih regimenti u Sloveniji, koji su ukopani pod križevima), dok je većina iz spomenute bitke sahranjena u podnožju žrtvene planine u skupnim grobovima. Želim izdvojiti imena najhrabrijih pojedinaca u toj bitci: Josef Lipp, Meho Suljanović, Ivo Jakovljević, Hasan Medić, Stevo Kukrika, Avdaga Kuzmić, Smail Muhić, Sulejman Osmančević, Jusuf Šekić, Meho Taljić, Huso Zrnić i Meho Mahmutović. Zanimljivo je da su gradske vlasti Bosanske Dubice i Graca toj regimenti posvetile srebrnu signalnu trubu za divljenje, zahvalnost i priznanje. U bh. regimenti br. 2 (okrug Banja Luka, Krajina) 93% sastava (obični vojnici) činili su Bošnjaci (muslimani, pravoslavaci i katolici), dok je 7% bilo ostalih (obično oficiri).
(Nastaviće se)