Piše: Saud Grabčanović
Postoji jedna naša epska narodna pjesma koja govori o tragičnoj sudbini Smail-bega Begzadića kojeg je ubio Ali-beg (paša) Fidahić II. iz osvete zbog ubistva svog oca. Ovu pjesmu pod nazivom „Smrt Smail-bega Begzadića“, zabilježio je Vuk Karadžić i objavio u predgovoru IV knjige svojih djela, štampanih u Beču 1833. godine:
Još zorica ne zabijeljela,
ni Danica lica pomolila,
al’ pokliče prebijela vila
sa Kličevca, od grada Kostura,
te dozivlje kamenu Skočiću
po imenu bega Smail-bega:
“Smail-bego, žalosna ti majka
Il ne čuješ, il ne haješ za se?
Evo na te vojske sa tri strane:
Jedna, bego, na te vojska ide
Od onoga grada Biograda
Druga vojska od Šapca bijela,
Treća vojska od grada Zvornika…
Vuk Karadžić je bio savremenik događaja o kojima pjesma govori, a njegovTršić je u neposrednoj blizini posjeda Begzadića s desne strane Drine (sela Grnčare, Nedeljice i Jarebice), ne tako daleko i od samog Skočića, na petnaestak kilometara vazdušne linije.
Čuvena sevdalinka Pod Skočićem trava potrvena direktno je vezana za Begzadiće.
Ova narodna pjesma nastala je u 19. vijeku i plod je narodnog sjećanja i uspomena na Derviš-bega Begzadića, a svrstana je i u antologiju bosanske pjesme. Posebno jepoznata u interpretaciji Himze Polovine, čuvenog pjevača izvorne bosanske pjesme, i kao takva uvrštena je u muzičku baštinu Bosne i Hercegovine. Poznati su tekstovi još dviju narodnih pjesama koje su često izvođene između dva svjetska rata, ali njihov muzički zapis nije sačuvan. Zna se da spadaju u tzv. poravne narodne pjesme, što je karakteristika pjesama nastalih u ovom dijelu Podrinja, Semberije i Posavine.
Prva od njih, pod nazivom Beg Alibeg ikindiju klanja, između ostalog, ističe hrabrost bega Begzadića. Druga narodna pjesma Sejfi-bega mati nagizdala govori o liku Sejfi-bega Hadžinurbegovića, sina Ibrahim-begovog i unuka Derviš-begovog, ali i o liku bosanske žene koja na sasvim otvoren, javan način iskazuje svoje želje i osjećanja.
Begzadići se pominju i u narodnoj pjesmi o gradnji džamije u Gradačcu. Sigurno da je narodni stvaralac u ovoj pjesmi bio inspirisan imenom i likom Husein-kapetana Gradaščevića, ali nije propustio da istakne važnost i značaj familija Begzadića i Fidahića.
Za bijeljinske Begzadiće –Salihbegoviće vezuje se sevdalinka: Ah moj đogo, dobri đogo, koja je ispjevana povodom pobjede njihovog konja na trkama u Šapcu 1906. godine. Te godine je konj Đogo, vlasnika Mustaj-bega Salihbegovića, zvanog „Lika Mustaj-beg”, pobijedio mačvanske konje u toj prestižnoj utrci. Đogu je jahao tadašnji poznati bijeljinski džokej Bego Kotarević. Pjesmu u čast ove pobjede na proslavi u hotelu u Šapcu ispjevali su poznati muzičari Cicvarići iz Šapca. ( Mustafa Grabčanović, Bijeljina i Bijeljinci, Bijeljina 2006.)
Bijeljinski begovi Begzadići-Salihbegovići su imali svog ličnog muzičara, svog „dvorskog trubadura“ koji ih je zabavljao i koji je na njihov poziv dolazio iz Tuzle u Bijeljinu. Bio je to guslar Murat Sultanić Dropić, rođen 1842. godine u Poljicama na Spreči. Murat je tu vještinu naučio od Krajišnika koji su dolazili u naš kraj kao guslari. Murat je bio veoma popularan, pa je bio pozivan na zabave u čitavom tuzlanskom okrugu. Umro je u Tuzli 1913. godine. Murata su najviše pozivali bijeljinski begovi Salihbegovići kod kojih je gostovao po nekoliko mjeseci, pogotovo za vrijeme ramazana. Salihbegovići su često organizirali Muratov „pjev“ po svojim „konacima i odžacima“ ili na „čardacima“ na svojim poljskim imanjima. Murat je Salihbegovićima svirao i u vrijeme dugih zimskih večeri na muškim „sijelima“. Murat je uz gusle svake noći okupljenima pjevao po dvadesetak junačkih epskih muslimanskih pjesama. Pojedine njegove epske pjesme imale su po nekoliko stotina stihova. Za izvedbu junačke pjesme „Ženidba Hrnjice Halila“ trebalo mu je skoro tri sata! Murat je pored muslimanskih epskih pjesama znao i nekoliko srpskih epskih pjesama o ratovima i bunama koje je naučio radi zarade i koje je pjevao na crkvenim saborima pred pravoslavnom publikom u Bijeljini.