Tri živahna bh. grada, svaki na svoj načim, udarila su na temelje moderne države i etičnosti u politici. Šta to govori o vladajućim garniturama?
Piše: Ozren Kebo
SARAJEVO U DOBA RAMAZANA: Skupština Kantona Sarajevo usvojila je inicijativu o skraćenju časova u školama tokom ramazana. Čini se da je reditelj Haris Pašović u Facebook statusu sažeo sve što treba reći o ovom skandaloznom aktu. Pašović navodi nekoliko razloga. Prvi: „Mi smo evropska sekularna država, demokratija u kojoj je religija odvojena od države. Mi nismo teokratska tiranija (kao npr. Iran, Saudijska Arabija, Afganistan). Zastupnici moraju da poštuju princip sekularizma”. Drugi aspekt je vjerski: “Smisao ramazanskog posta je da čovjek obavlja sve svoje redovne aktivnosti i tog mjeseca uvodi sebi izazov – post. Cilj je da na taj način čovjek osnaži svoju volju, disciplinu i predanost vjeri. Smisao ramazanskog posta nije u tome da naruši dnevne aktivnosti i funkcionisanje porodice, grada, države, društva time što će ljudi bježati s posla, spavati preko dana dok traje post, skraćivati nastavu, ubrzavati ili prekidati hirurške zahvate i uvoditi druge razne ‘olakšice’, jer post nije gladovanje”.
U trećem razlogu navode se diskriminatorni aspekti odluke, a u četvrtom se zaključuje da je promašena zato što uvodi religiju kao osnov države, prema kojem valja usklađivati kompletan život čak i onima koji nisu vjernici.
Niti šta dodati niti oduzeti. Poseban segment slučaja je to što predlagači tvrde da u izvornoj inicijativi i nije bilo riječi baš o skraćenju časova, nego se tražilo vrijeme za iftar, ali ministrica Naida Hota-Muminović školama je proslijedila odluku u kojoj je slobodno interpretirala dokument. I tu negdje, između Skupštine i Vlade, rođen je još jedan kuršlus na štetu grada. Sarajevski politički krug se po ko zna koji put osramotio, ignorirajući teške egzistencijalne i komunalne probleme kakvi su zagađenje, saobraćajni kolaps, manjak zelenih površina, devastacija Trebevića… Ali to je moderno Sarajevo, grad koji sam sebe izjeda nedostakom kreativnosti i viškom ideološke podobnosti. Klasični urbani horor.
MOSTAR I HELIODROM: U Mostaru još veći i još besramniji dernek. U javnost je procurila vijest da se muzej HVO-a uspostavlja na mjestu bivšeg koncentracionog logora Heliodrom. Strašnije ne može. Dobar dio građana je uznemiren: Heliodrom je jedno od najgorih mučilišta proteklog rata, i velika je doza cinizma i političke pokvarenosti ugrađena u ideju da se baš na tom mjestu gradi spomen-dom. Kad je već tako i kad građanske inicijative nemaju moć kojom bi mijenjale politiku, bivšim logorašima ostaje nešto drugo. Da otvorenog uma prihvate navedenu inicijativu. Jer pogledajmo stvari ovako: ima li bolje lokacije za muzej HVO-a od Heliodroma? Nema! Tu nikakvo peglanje historije ne pomaže, iskustvo nas uči da ideologija nema šanse protiv stvarnog sjećanja. Film, književnost, dokumenti, memoari, sve je to na dugi rok jače od političkih direktiva. Na Heliodromu su bili zatvarani svi odreda – djeca od sedam godina i starice od 77, to je poprište neviđenih mučenja i surovih ubistava. Od sada pa dok Mostar postoji, Heliodrom je njegov najmračniji toponim, svjedočanstvo dokle ljudsko zlo može ići, i baš zato nek sjećanje na njegove idejne tvorce i ratne realizatore bude tu. Dakle, pustite ih da urade tačno ono što su naumili, jer to je upravo ono što treba da urade. Tvorci pomenute ideje ne razumiju složenost ljudskog uma, niti temeljne zakonitosti historije. Jednom štetnom i glupavom inicijativom samo jačaju uspomenu na logor. Svjedočimo brutalnom ratu sjećanja i narativa. Transformativna moć kajanja, pomirenja i oprosta dugo će da čami čekajući. Samo sabur, strpimo se još jedno 60-70 godina i Mostaru će ozbiljno porasti šanse da ponovo bude normalan grad.
ZENICA I RUDARI: A u Zenici, radničkom centru Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije, na cjedilu su ostavljeni radnici. Tačnije, rudari. Ljudi kojima je bivši sistem pružao mogućnost da riješe stambeno pitanje, školuju djecu i ostvaruju pravo na godišnji odmor širom jadranske obale, po sopstvenim odmaralištima, u ovom ne mogu da se izbore za najelementarnije od svih prava – za platu koju su krvavo zaradili. Nevažna je sad pozadina spora, priča o gradskoj upravi, gradonačelniku demagogu i blokiranim računima. Ovdje do punog izražaja dolazi startna, sistemska pogreška u kojoj je radnička klasa dehumanizirana i gurnuta na marginu. Tranzicijski snovi uskog kruga političara i biznismena ostvaruju se preko njihovih leđa. Plate su im ionako mizerne, a kada se isplata blokira, i to zbog sumnjivih zakonskih rješenja i dnevnih mahinacija, onda stotine porodica bude gurnuto na rub egzistencije. Rudari gotovo da i nemaju rješenja, prvo su blokirali pa u petak deblokirali saobraćaj na prilazima Zenici, jer su svjesni da time samo otežavaju život građanima, bez ikakve šanse da se politika upristoji i ispuni njihove zahtjeve. Od blata ćemo mi svi praviti onog što ga uz ponešto jakih argumenata jedna gnjevna manjina naziva diktatorom.
(analiziraj.ba)