Na suđenju za zločine u Bijeljini, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričao je kako je u septembru 1992. s obale gurnuo tijelo žene u rijeku Drinu.
Krsto Miovčić kazao je da je u septembru 1992. došao u Bijeljinu s policijskim rukovodiocem Tomom Kovačom zbog formiranja Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP).
On je kazao da je bio jedan od vozača i pratilaca Kovača i da su spavali u potkrovlju MUP-a, gdje su boravili i “momci sa Sokoca”, kojima je glavni bio Duško Malović.
“Nisam bio tu, došao sam treći, četvrti dan i čuo da su bila ubistva”, naveo je svjedok i potvrdio kako je čuo da su se pripadnici Malovićeve jedinice dovodili u vezu s tim.
Ispričao je da ga je inspektor Pacan, za koga je saznao da se zove Ostoja Nikolić, pozvao i otišli su do obale Drine.
Miovčić je kazao da su na obali bila dva leša i Pacan mu je rekao da su to ljudi koji su ubijeni. Izjavio je da su gurnuli leševe u rijeku.
“Znam da sam pogurao štapom metar, dva”, prisjetio se svjedok, govoreći o tijelu žene koja je bila u dimijama.
On je svjedočio na suđenju Živanu Miljanoviću, Stevi Bokariću, Jovici Petroviću, Mirku Simiću, Ljubi Markoviću, Slavenku Kočeviću, Zvonku Pržulju, Milenku Samardžiji i Kosti Staniću, nekadašnjim rukovodiocima i pripadnicima policijskih snaga iz Bijeljine i Sokoca.
Optužnica ih tereti za odvođenje 22 civila bošnjačke nacionalnosti iz naselja Bukreš i njihova ubistva pored rijeke Drine u Balatunu u noći s 24. na 25. septembar 1992. godine. Samardžija je optužen i da je na obali Drine iz neposredne blizine pucao u trojicu muškaraca koje je policija privela 11. septembra 1992.
Na pitanja Odbrane Bokarića, Miovčić je rekao da ga Kovač nije pitao gdje je išao službenim vozilom. Braniocu Dušanu Tomiću je kazao da tada nije bio čuo za Bokarića, a za prvooptuženog Miljanovića je rekao da ne bi ni “mrava zgazio”.
Svjedok Rajko Paunić je rekao da je bio u jedinici Malovića i da je jedne prilike svratio u MUP u Bijeljini, gdje je jedan inspektor pozvao njega i Zvonka Pržulja te rekao im da ih treba i da će brzo završiti.
“Sjeli smo s njim, došli na obalu. Da li je neko njima prijavio tijelo u vodi… Kaže: ‘Hajde, probaj ti prići da izvučemo'”, ispričao je svjedok.
Kako je rekao, zagazio je u vodu, ali nije mogao doći do tijela koje je bilo u nekom drveću. Činilo mu se, naveo je, da je riječ o ženskoj osobi.
Tužilac Ivan Matešić podsjetio je Paunića da je u istrazi rekao da je trebalo da gurnu tijelo, na šta je kazao da se ne sjeća.
Pero Simić posvjedočio je da je radio kao novinar na SIM radiju u Bijeljini i da je čuo za ubistva na Drini, uključujući i djecu. On je ispričao da je sutradan došao Mirko Blagojević iz Srpske radikalne stranke sa saopštenjem o ubistvima.
On je kazao da je u saopštenju bilo navedeno da su ubistva počinili “neki sa Sokoca”.
“Cipelice… čuo sam da su ostale kod Drine”, naveo je Simić.
On je kazao da ga je pozvao Drago Vuković iz Državne bezbjednosti i galamio na njega zbog objavljivanja saopštenja.
“Ti ljudi nisu bili nikakvi ekstremisti. Bili su u svojoj kući i završili u Drini”, rekao je Simić, dodajući da se pričalo da je motiv za ubistva bio da se nađe dobra kuća.
Na pitanje branioca Gorana Dragovića da li je njegov posao bio da provjerava informacije i izvore, svjedok je odgovorio da je i prije dolaska Blagojevića čuo za ubistva, a mu je Blagojević objasnio da je saznao ko su počinioci.
Nermin Avdić je kazao da je do početka rata radio kao policajac u Bijeljini. Naveo je da su u septembru nestala trojica mladića i roditelji jednog od njih dolazili su kod njega da ga pitaju može li im pomoći.
Svjedok je rekao da je poslije čuo da su pronađena tijela Faruka Bilalića i Husrefa Mujezinovića, a da Mustafa Salković nije nikad pronađen.
Suđenje se nastavlja 1. jula.