Činjenica da je u gradu gdje je počinjen genocid sve manje Bošnjaka te da su probosanski politički i stranački čelnici nezainteresirani – realna su osnova za postizborno pitanje: Ko je, kako i zašto ‘prodao’ Srebrenicu?
Piše: Fuad Kovačević
Ko je to, kako i zašto politički „prodao“ (ili predao, svejedno) Srebrenicu? Zašto je grad u kojem su srpske vojne i policijske snage u julu 1995. godine izvršile genocid nad 8.372 bošnjačka dječaka i muškarca treći uzastopni četverogodišnji mandat u političkom i svakom drugom segmentu potpuni vlasnici onih koji i danas, gotovo tri desetljeća kasnije, zdušno, nekažnjeno i s neskrivenim oduševljenjem negiraju najveći zločin počinjen u Evropi nakon Drugog svjetskog rata i slave presuđene ratne zločince?
Mogao bi se slijed ovakvih i sličnih pitanja redati bez adekvatnog i jednostavnog odgovora do narednog 11. jula, ali sve ide u smjeru kako je jedno od „objašnjenja“ još jedno pitanje: Nije li sada potpuno bjelodano da Srebrenica nije ni prioritet, ni zona interesa gotovo pa svih probosanskih stranaka i većine onih koji se za bosanskohercegovačku Guernicu žestoko i beskompromisno bore uglavnom na verbalnom i obećavajućem nivou?
Može li se nekad dogoditi remake ‘Bilo jednom u Srebrenici’?
Čak su i oni najzagriženiji hroničari (pred)izbornih i političkih dešavanja „digli ruke“ od Srebrenice i fokus na nedavno održane lokalne izbore usmjerili na gradove i općine gdje su se odvijale mnogo žešće i neizvjesnije izborne bitke, prije svih sarajevske općine, Banju Luku, Mostar, Tuzlu, Bijeljinu… U Srebrenici se mnogo prije nedjelje 6. oktobra, možda čak i godinu ranije, znalo da će za načelnika biti izabran kandidat srpske nacionalnosti, da će značajnu većinu novog skupštinskog saziva činiti odbornici iste nacionalnosti; nepoznati su bili samo konačni brojevi i mandati.
Nisu zanimljive i neočekivane bile ni izjave nakon 6. oktobra, „pojašnjenja“ zašto je novi načelnik Miloš Vučić dobio tri puta više glasova od Hamdije Fejzića, porazna izborna matematika da će Bošnjaci u novom sazivu Skupštine opštine Srebrenica imati do sada najmanje odbornika (šest ili sedam, zavisno od konačnog zbira, kada stignu glasovi pristigli poštom, od 21 ukupno). Malo ko je iznenađen i razočaran, desilo se ono što se očekivalo; hajde da sada vidimo gdje se i s kim može formirati vlast u ostalim lokalnim zajednicama.
Gotovo da nema političke stranke koja na ovim izborima nije „pobjednik“, ko bi se sada zamarao i kvario „nejvjerovatan uspjeh“ teškim i bolnim rezultatima u Srebrenici – ionako se za nju nisu borili posljednjih mjeseci. Posljednjih mjeseci? Prije će biti posljednjih 12 godina, nakon stvaranja snažnog, kvalitetnog i na djelima (a ne na ispraznim riječima) stvorenog probosanskog bloka te izborom i promoviranjem Ćamila Durakovića za načelnika. Filmski rečeno: „Bilo jednom u Srebrenici…“ Hoće li i kada biti remakea – niko ne zna, ali je potpuno izvjesno da neće ako se ovako nastavi, a opravdan je strah da bolje biti neće.
‘Bošnjački odgovor’ bio je ‘kompromisni’ izbor Fejzića
Kada je dva dana uoči izbora predsjednik Opštinskog odbora Saveza nezavisnih socijaldemokrata u Srebrenici Radomir Pavlović najavio „srpsko zajedništvo“ i „srpsku pobedu u Srebrenici, na čelu sa Milošem Vučićem“, ništa novo nije rečeno, samo je potvrđeno da će novi prvi čovjek Srebrenice biti, kako mediji tvrde, bliži rođak predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ništa nije slučajno, pa ni izbor Miloša Vučića – kao što je ratnih devedesetih direktno učestvovala (osmislila, planirala, organizirala, logistički pratila, politički i na svaki drugi način „gurala“ bosanske Srbe) u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, uključujući genocid počinjen u Srebrenici i okolini, „bratska“ pomoć u izboru novog načelnika je logičan slijed režima u Beogradu.
Pomalo nestvarno zvuči zgražanje bosanskih političara, aktivista i ponekih medija koji prate izbore kada u Srebrenici vide na stotine automobila i kombija srbijanskih registracija, „prekovremeno“ izdavanje bh. dokumenata (ličnih karata) na dan glasanja državljanima Srbije da mogu izaći na birališta, „liberaliziran“ režim na bosansko-srbijanskoj granici za prekodrinske „turiste“… „Braća“ s ove strane Drine to ne zaboravljaju, pa „uredno“ vrate uslugu, kao što je to bilo je junu ove godine, kada su se hiljade (spominje se i brojka od 20.000) osoba iz bh. entiteta Republika Srpska slile u Beograd i Novi Sad i „legalno i legitimno“ glasale na lokalnim izborima u Srbiji.
„Bošnjački odgovor“ bio je izbor Hamdije Fejzića kao kandidata za načelnika, i to nakon žestokog sukoba unutar probosanskog korpusa, međusobnih uvreda, ucjenjivanja, „kompromisa“… Čak nije toliko sporno ni favoriziranje i kandidiranje Fejzića – iako se nakon izbora požalio kako nije imao podršku bilo koje partije te je, ničim izazvan, poručio kako „mnogi Srebreničani ne žele Srebrenicu, neka im je na sramotu, onoliki šehidi su dali život, a oni ne daju ni minimum da imaju Srebrenicu da im vrate” – koliko odsustvo empatije kod stranačkih čelnika prema gradu gdje je počinjen genocid.
Zašto 40.000 Srebreničana ne izvadi ličnu kartu u svom gradu?
Za sve je neuspjehe kriv neko drugi – konvoji glasača iz Srbije (sjećate li se kako ste 2012. nadjačali taj izborni inženjering?); nezainteresirana dijaspora (pa zašto je ne zainteresirate?); razjedinjene političke partije (pa što se ne ujedinite?); međunarodna zajednica… E ova posljednja, kada vidi šta rade Bosanci – Bošnjaci, onda ni strani faktor nemaju ni želje, ni volje, ni interesa da se upliću u izbore i život u Srebrenici (izuzetak koji ne potvrđuje pravilo je nedavna odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta da se ratni zločinci ne mogu kandidirati za izbore) i jedini izuzetak njihovog angažmana je obilježavanje 11. jula kao datuma kada je počinjen genocid.
Posljednji (za nadati se ne i zadnji) probosanski načelnik u Srebrenici Ćamil Duraković kaže kako je jedan od načina da se prekine „srpski niz“ da se makar dio od oko 40.000 Bošnjaka koji žive u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine i širom svijeta a rodom su ili porijeklom iz Srebrenice koji imaju pravo glasa izvade ličnu kartu i glasaju za svoj grad. Ova „šaka Bošnjaka“, kojih je svakim danom u Srebrenici sve manje, i nezainteresirani politički i stranački čelnici su „garancija“ da se neće ništa na bolje promijeniti. Ostat će samo pitanje: Ko je, kako i zašto „prodao“ Srebrenicu?
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.