Ispovijest Bošnjakinje iz Bijeljine, žrtve sistemskog zločina
STRAVIČNO: Bila sam Arkanova robinja, silovali su me šest mjeseci
Nema riječi kojima se može opisati sva bol, sve ono poniženje i strah koji osjećaš od tih ljudi. Ako su uopće ljudi. Jedan, drugi, treći… Redali su se tako zadovoljavajući svoju pagansko-divljačku pohotu, iako sam se tek bila porodila… Silovali su me prvi put u mojoj kući, bez svijesti, pred djecom. Bilo mi je samo 20 godina kada je počeo moj pakao.
Ovako svoju strašnu ispovijest počinje Bošnjakinja M. M. (puno ime i prezime poznati Redakciji) iz Bijeljine. Traume koje je zadobila 1992. godine od ruke zločinaca prate je cijeli život. Njeno svjedočanstvo jedno je od najstrašnijih i bit će spomenuto na međunarodnoj konferenciji koja će sutra biti održana u Sarajevu.
Priča iz pakla
Prema njenim riječima, najveća zvjerstva činili su rezervisti koji su došli iz Srbije, a kojima je komandirao zločinac Željko Ražnatović Arkan.
– Živjela sam sa svekrvom, mužem i dvoje djece. Početkom aprila 1992. godine u kuću je upalo nekoliko arkanovaca, bradati, sa šubarama na glavi. Muža su udarili, izgubio je svijest, a onda i mene. Probudila sam se potpuno naga i oblivena krvlju. Ležala sam nemoćna, pretučena, silovana, izmučena, ponižena i obeščašćena – priča naša sagovornica.
Kako kaže, mislila je da je to najgore što će joj se desiti. A užas je, zapravo, tek počeo.
– Mijenjali su se danima na meni, dok nisam ostajala u besvjesnom stanju. Muža više nisam vidjela. Šest mjeseci vodili su me Arkanu, bila sam njegova robinja. Tražio je da mene dovode i stalno mi je govorio: “Ista si ona” (misleći na Svetlanu Ražnatović Cecu). Iživljavao se na meni dok ne bih pala od nemoći, a onda bi me prepuštao drugima. Jedan dan mi je počupao svu kosu. Ruku je omotao kosom, čupao dok nisam ostala ćelava. On mi je rasjekao i dojku bajonetom – tvrdi ona.
Vodili su je, navodi, i na linije prema Orašju. Tamo su je davali vojnicima da je siluju i, kako kaže, rade stvari koje je teško i zamisliti.
– Nisu me samo silovali. Tukli su me i sjekli po tijelu. Svuda imam ožiljke, gasili su cigarete po meni, po genitalijama… Želim to zaboraviti, ali ne mogu. Ožiljci po vratu, rukama, cijelom tijelu podsjećaju me svaki dan na to – navodi ona.
Izbavljenje iz muka
Njena golgota, kaže, trajala je do 18. aprila 1993. godine, kada ju je izbavio komšija Srbin, prijatelj njenih roditelja, otkupivši je za 5.600 njemačkih maraka.
– Otišla sam u Tuzlu, gdje su nas smjestili u izbjeglički kamp. Sa 21 godinu bila sam potpuno sijeda, potpuno skrhana, razorena, posebno kada mi je ljekar kazao da sam trudna. Nisam željela roditi to dijete, nisam mogla – kroz suze navodi ova nesretna žena.
Bez posla i egzistencije
– Nije mi lako pričati. Danas sam 100 posto invalid. Ne mogu naći posao. Živim u Sarajevu s mužem, koji ne radi. Hranimo se u „Merhametovoj“ kuhinji. Redovno idem na psihoterapije. U ratu sam izgubila 39 članova porodice. Tri puta sam htjela izvršiti samoubistvo. Sretnom me sada čini to što su mi djeca odgojena, dobri učenici, iako živimo u devastiranom stanu, oni su zahvalni Bogu što me imaju – kaže ona.
Istraživanja o seksualnom nasilju
O torturama i golgoti koju je preživjela ispričala nam je povodom predstavljanja Međunarodnog protokola o dokumentiranju i istraživanju slučajeva seksualnog nasilja u konfliktu, koja će biti održana 19. novembra u Sarajevu.
Skupu će prisustvovati više od 300 zvanica, a protokol je dio inicijative koju su pokrenuli bivši ministar vanjskih poslova Velike Britanije Vilijam Hejg (William Hague) i glumica i rediteljka Anđelina Đoli (Angelina Jolie).
(avaz.ba)