Piše: Saud Grabčanović
Uvod
Veliki turski historičar Aali (umro 1008. hidžr. god.-1599.) je napisao za Bošnjake:
“Pleme Bošnjaka, koje je nastanjeno oko rijeke Bosne prozvalo se po toj rijeci. Ogledalo njihova značaja odražava se u veseloj im naravi. Po Bosni dobili su ime i došli na glas po tekućoj rijeci. Duša im je čista, a lik svijetao. Većinom su lijepa stasa i dobra srca. Njihova vanjština i unutarna ispravnost (pravednost) otvara srca. Ti kršni momci poznati su nadaleko po pokrajinama radi svoje ponositosti, te kao ozbiljni naučenjaci, kao umni i promišljeni ljudi. Uzrok je to, da je Allah – neka je uzvišen i slavljen – u Osmanskom carstvu podigno vrijednost ovome slavnom narodu sa službom i dostojanstvom i čast njihove sreće uzvisio kao njihov visoki rast i velikodušnost, što se među njima rijetko nalazi nasilnika. Oni pak, koji su došli do visokih položaja (u državi) većinom se odlikuju veledušjem, to jest: čašću i ponosom. Malo ih je koji su tjesnogrudni, zavidni i pohlepni. Neustrašivi su u ratu i na mejdanu, a u društvu veseli i prijazni. Obično su prostodušni, dobroćudni i ljubazni. Osobito se ovo preuzvišeno pleme odlikuje vanrednom ljepotom i iznimnim uzrastom. Bez sumnje Bošnjaci se odlikuju, kao prosti vojnici, dobrotom i pobožnošću, kao age i sandžaci obrazovanošću i vrlinom, a kao Veliki veziri u upravi su dobroćudni, ponosni i pravedni, da ih narodni prvaci hvale i odlični državnici slave.” Ove lijepe riječi velikog osmanskog istoričara jasno govore da su Bošnjaci u Osmanskom carstvu imali veliki ugled i poseban položaj, te nas uopšte ne treba da iznenađuje činjenica da su pripadnici našeg naroda bili tako masovno postavljani na vladajuće funkcije u osmanskoj hijerarhiji. Jedan od prvih poznatih Bošnjaka koji je još prije pada Bosanskog kraljevstva živio u Osmanskom carstvu i bio visoki osmanski dužnosnik je Adni Mahmud-paša Anđelović (ili Abogović ). Taj čovjek je, zahvaljujući svojim ličnim sposobnostima, bio Veliki vezir Osmanskog carstva, drugi čovjek u Carstvu odmah iza sultana Mehmeda II el Fatiha. Osim toga što je bio veliki državnik, Mahmud-paša je, kao veoma obrazovan i nadaren čovjek, bio poznat i kao veliki pjesnik. U to je vrijeme u osmanskoj hijerarhiji bilo mnogo Bošnjaka. Puno njih se, pored državničkih dužnosti, bavilo i književnim i naučnim radom i bili su poznati i priznati u cijelom Osmanskom carstvu. U ta su se vremena pojavili prvi poznati pioniri bošnjačke književnosti i nauke. Mirza Safet-beg Bašagić je rekao o njima: „Prve lastavice iz naših krajeva, koje se javljaju na polju istočne prosvjete, jesu Mahmud-paša (Adni), Abdulkerim i Ajas. Njih trojica po starini stoje na čelu svima piscima, pjesnicima i učenjacima iz naših krajeva. Mahmud-paši se i danas dive svi savremeni književnici i učenjaci, po nekadašnjem širokom turskom carstvu, kao učenom veziru, meceni, državniku, vojskovođi itd. Abdulkerim je u isto vrijeme, kao ozbiljni profesor i carigradski muftija, držao predavanja o istočnim znanostima i šerijatskom pravu pred stotinama slušatelja. Skromni šejh Ajas je bio učitelj Mehmedu II El-Fatihu i tumačio mu arapske znanosti i razvijao mu mističnu filozofiju, koja je ostavila jasne tragove na životu tadašnjega prijestolonašljednika, a kasnije velikog osmanskog sultana.“
Biografija
Adni Mahmud-paša Anđelović (ili Abogović, turski: Veli Mahmud Paşa) rođen je 1420. godine u Novom Brdu na Kosovu, a pogubljen je u Jedikule u Istanbulu 17. avgusta 1474. godine. Nakon smrti uz ime mu je dodat i počasni naziv Veli (svetac) koji se daje samo velikim derviškim šejhovima. Inače, Adni je bio derviš i pripadao je mevlevijskom tarikatu. U knjizi „Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci“, koju je napisao Mirza Safvet-beg Bašagić 1931.godine, piše kako za Mahmud-pašu svi savremeni i kasniji turski povjesnici vele da je rodom Bošnjak. Neki izvori tvrde da je on bio grčkog porijekla i da navodno potiče iz porodice Angelos. Međutim, ja mislim da oni nisu u pravu, jer istorijske činjenice govore drugačije. Poznata je činjenjica da je Mahmud-pašin brat bio namjesnik bosanskog dvora u Smederevu i povjerenik bosanskog kralja.Takođe je poznat lijep odnos Mahmud-paše prama bosanskim bogumilima prije i poslije pada bosanske kraljevine, koje je primao i dočekivao sa najvišom ljubaznošću, te da je branio njihove interese kod sultana. I na kraju bih izdvojio i Mahmud-pašino lijepo postupanje sa posljednjim bosanskim kraljem Stjepanom Tomaševićem. U vrijeme Fatihovog osvajanja Bosne Adni Mahmud-paša je bio glavni sultanov pregovarač sa bosanskim kraljem Stjepanom Tomaševićem o njegovoj predaji, pošto je perfektno govorio bosanski jezik. Ove činjenice nesumnjivo dokazuju Adnijevo pravo porijeklo. U ranom djetinjstvu, oko 1427.godine, Adni je odveden kao adžami-oglan u Jedrene. Prilikom janjičarske obuke pokazao se kao veoma inteligentan mladić, pa je bio poslan na osmanski dvor. Pohađao je „Enderun mektebi nedir“, specijalnu vojnu školu za osmanske velikodostojnike u Jedrenama, u kojoj su se obrazovali i osmanski prinčevi, kandidati za nove sultane. Na toj poznatoj akademiji on se obrazovao zajedno sa mladim princom Mehmedom, koji će kasnije postati novi sultan Mehmed II el Fatih. Ovaj ga je veoma volio i cijenio, radi čega ga je uzeo u svoju pratnju. Brzo je napredovao, te dobio položaj vezira. Bio je čovjek koji je uživao veliko povjerenje sultana Mehmeda II el Fatiha i bio je njegov najbolji saradnik i prijatelj. Godine 1451. i 1453. bio je rumelijski beglerbeg, a potom Veliki vezir 1453–67. i 1472–73. Sudjelovao u osvajanju Istanbula, Srbije i Bosne. Bio je veoma učevan čovjek, vezir, mecena, državnik i vojskovođa. Podigao je mnoge javne građevine u Istanbulu, od kojih neke postoje i dan danas. Sagradio je džamije i medrese u Istanbulu, Sofiji i Haskovu. Nakon Mehmedove naprasne smrti Adni je, radi dvorskih spletki, bio je zatočen i pogubljen. Po nekim izvorima on nije ubijen nego je izvršio samoubistvo u zatvoru. Sahranjen je u turbetu pored svoje džamije u Istanbulu. Dobrota i velikodušnost kojima se odlikovao Adni Mahmud-paša Anđelović bili su veoma cijenjeni kod njegovih savremenika i biografa. Kratko pred smrt je rekao : “Došao sam na prag padišaha sa atom (konjem), mačem i 500 akči. Sve što imam osim toga stekao sam u službi padišaha i u sjeni njegove sreće i blagostanja, srce i nada ostvarili su svaku želju.” (Gibb, 1901.)
(Nastaviće se)
