Piše: Saud Grabčanović

Zarobljavanje Ali-paše od strane Husein-kapetana

U istoriji Bosanskog ejaleta svi novi bosanski veziri koji su dolazili u Bosnu za carske namjesnike nastojali  su da pridobiju bosanske spahije „koljenoviće“  bilo titulama, bilo položajem. Tako je 1828. godine novi bosanski vezir, Ali Namik-paša Moralia, dodijelio  mladom Ali-begu Fidahiću iz Zvornika zvanje paše, kojim ga je za njegove ranije zasluge u hvatanju vođa sarajevskih janjičara nagradio sultan Mahmud II. U to su vrijeme protivnici sultanovih reformi na sve strane po Bosni podizali bune protiv „đaur sultana“, kako su ga nazivali. Jedan od gradova koji se  u to vrijeme bio odmetnuo bila je Srebrenica. Po naređenju valije-vezira Namik-paše iz Travnika, Ali-paša je  krenuo u Srebrenicu da je zauzme i da pohvata i kazni buntovnike. Međutim, Srebreničani su bili veoma dobro organizovani za otpor pod vođstvom Memić-age. Memić-aga je vrlo brzo i lahko pridobio za sebe srebreničke muslimane i hrišćane, dobro ih naoružao i odlučio da se sa oružjem odupre Ali-paši Fidahiću. Trupe na čelu sa Ali-pašom Fidahićem su naišle na veliki otpor, pa nisu uspjele zauzeti Srebrenicu. Zbog tog jakog otpora i neočekivanih gubitaka, Ali-paša  je odlučio vratiti se natrag u Zvornik. Međutim, kada se  Ali-paša vratio u Zvornik, nije mogao ući u tvrđavu, jer su sve kapije bile zatvorene. Dok je on ratovao pod Srebrenicom, u gradu Zvorniku se  njegov stariji rođak Mahmud-paša proglasio za jedinog gospodara Zvornika i zatvorio kapije za njega. Mahmud-paša je bio legalni-nasljedni kapetan Zvorničke kapetanije, te on više nije htio dijeliti vlast sa svojim rođakom, koji je ranije valijinim beratom bio postavljen za kapetana, što je protivno bošnjačkoj tradiciji. Ali-paša je bio bijesan zbog ovoga što je Mahmud-paša učinio, pa je odlučio da silom prodre u grad. U gradu je Ali-paša bio omiljen, te je imao dosta svojih pristalica koje su otvorile jednu od kapija, pa je on uspio da uđe u grad. Nakon ulaska Ali-paše i njegovih vojnika u Zvornik zametnula se  krvava borba po ulicama, čaršiji i oko kuća. U ovoj bitci Ali-paša Fidahić bi, kao veliki junak, sigurno pobjedio da njegov protivnik nije našao saveznika u Husein-kapetanu iz Gradačca, zakletom Ali-pašinom neprijatelju. Husein-kapetan je sa Ali-pašom imao  stare neraščišćenem „račune“ vezane za raniji dvoboj njih dvojice za ruku djevojke Mejre Altomanović, koji je Husein izgubio. Husein-kapetan Gradaščević je došao u Zvornik sa svojom odabranom vojskom u pomoć Mahmud-paši u posljednjem trenutku da ga spasi. Ali-pašine snage su tako bile napadnute sa dvije strane, pa su se vodile žestoke borbe u samoj varoši. Ali-paša se protiv dva udružena protivnika i njihovih vojski nije mogao boriti, obojicu nije mogao savladati. On i njegove trupe su se pokazali preslabim protiv brojnije vojske dvojice poznatih i istaknutih junaka. Ali-pašine snage su u tim borbama bile potpuno razbijene, pa je on pobjegao sa bojišta i zatvorio se u jednu kuću. Tu se  borio i branio samo sa dva-tri momka. Uz njega je bilo njegovo i najveće blago: njegov trogodišnji sin i arapski konj. Borba je bila krvava, sav gornji sprat te kuće bio je razrušen kuršumima iz pušaka, kuća je bila srušena do polovine. Prijetila je velika opasnost da se kuća ne zapali i ne sruši na Ali-pašu i njegovog malog sina.  Ali-pašino ponašanje u tim teškim trenutcima je ostalo zabilježeno kao veličanstveno i bez presedana. On je dao svoga malog sina jednome momku u naručje i poslao ga svome rođaku Mahmud-paši protiv kojeg se  borio sa porukom : “Nosi ga mome neprijatelju Mahmudu, neka sa njim čini šta mu je volja”. Mahmud-paša je lijepo primio malog Ali-pašinog sina, držao ga je, čuvao i pazio kao svoje rođeno dijete. Poslije predaje sina rođaku Mahmudu Ali-paša Fidahić se  predao Husein-kapetanu očekujući da će ga ovaj sigurno pogubiti. Međutim, Husein-kapetan, uprkos svojoj mržnji prema njemu, to nije učinio. Husein-kapetan  je veoma cijenio i respektovao Ali-pašu Fidahića kao velikog borca i junaka, pa ga je samo zarobio i sa sobom odveo u Gradačac. Od tada su se na istorijskoj pozornici Bosne pojavile dvije istaknute ličnosti : Husein kao pobjednik i Ali-paša kao zarobljenik. Junaštvo i velikodušno ponašanje prvoga oplemenilo je dušu drugoga i oni su poslije kratkoga vremena postali najbolji prijatelji i nerazdvojni drugovi! Staro neprijateljstvo nih dvojice je nestalo. U kasnijem pokretu za autonomiju Bosne i buni koja je uslijedila, Husein-kapetan nije imao vjernijeg i odanijeg prijatelja od Ali-paše Fidahića, koji je ostao uz njega do zadnjih momenata njegove istorijske borbe i sudbine koju je prošao.

(Nastaviće se)

Prethodni članakDrugačije, a sve isto
Naredni članakCVIJEĆE ZLA U NAŠOJ AVLIJI (II dio)
Saud Grabčanović
Rođen u Bijeljini, 10.09.1952 godine. Osnovnu i srednju školu završio u rodnom gradu, a za RTV mehaničara studira u Beogradu do 1973. Poslije Beograda seli se u Vinkovce gdje završava višu mašinsku školu 1983 godine. Rat ga je pomjerio do daleke Njemačke, u gradu Nürnbergu /Augsburgu gdje se stacionira 1993 godine. Radio je u Loewe opta, Metz, Grundig, Telefunken, Philips, Nord Mende, Blaupunkt, Schneider, Sony firmama sve do svoje penzije. Sadašnji status: penzioner ( aktivni još radi elektroniku – profi i piše istoriju - u dokolici)... Najdraži hobi: Istorija( u slobodnom vremenu)