Piše: Jusuf Trbić

U nedjelju 6. marta u mnogim gradovima širom svijeta održani su skupovi Bosanaca i Hercegovaca sa kojih je upućen apel za spas naše domovine. Takav jedan veličanstveni skup održan je u njemačkom gradu Frankfurtu u kojem žive mnogi naši sugrađani. Bio je to upečatljiv primjer građanskog angažmana i primjer, ali i opomena za sve koji žive u BiH – da je krajnje vrijeme da svi ozbiljno shvate ovu situaciju, da se probude i ustanu, da dignu svoj glas, jer BiH se nalazi u prelomnom vremenu u kojem se kroji njena budućnost. Ruska agresija na Ukrajinu sasvim je ogoljela ideologiju koja je Bosnu koštala toliko krvi i nesreće i ukazala na opasnost od ponavljanja takvog scenarija, jer snage koje su sve to izazvale i dalje žive, i dalje nastavljaju rat, drugim sredstvima, i  rade aktivno na tome da se zemalja definitivno podijeli.

Pred masom naših, ali i njemačkih građana govornici su pozvali međunarodnu zajednicu da hitno interveniše, kako bi se BiH spasila od snaga mraka koje je opkoljavaju, da pomogne da se razbije okov etničke podjele i nacionalizma i da se ubrza put BiH u Evropsku uniju i NATO. Stari prijatelj BiH Stipe Mesić istakao je da spas leži u reformama koje će Bosnu učiniti građanskom, demokratskom i slobodnom državom, poput svih evropskih država. Poslanik u Bundestagu Josip Juratović pozvao je Njemačku da se u punom kapacitetu vrati zaštiti evropskog puta BiH, a bivši Visoki predstavnik Kristijan Švarc Šiling, u pozdravnom govoru, upozorio je da se oko Bosne kroje zlokobni scenariji koji se moraju suzbiti, dok ne bude kasno. Među govornicima su bili i neki njemački političari, kao i uspješni Bosanci u Njemačkog.

Prenosimo uvodni govor kojim je otvorena ova izvanredna manifestacija.

                            Dragi zemljaci, dragi gosti, poštovani prijatelji

Hvala vam što ste došli na ovaj skup podrške našoj domovini Bosni i Hercegovini i svima koji se bore za njen opstanak i njen civilizacijski put. Sastali smo se ovdje da dignemo svoj glas za demokratiju i slobodu, za građansku, demokratsku i evropsku Bosnu i Hercegovinu, za pravo i pravdu, jer naša domovina prolazi kroz najteže razdoblje od rata do danas i njeno postojanje dovedeno je u pitanje. Više nema vremena za čekanje, jasno je da međunarodna zajednica neće učiniti ništa za nas ako mi ne ustanemo i ne kažemo glasno i odlučno šta želimo i za šta ćemo se boriti. Ako neprijatelji Bosne nisu uspjeli da je raskomadaju i podijele u ratu, u najtežim vremenima, smijemo li danas dopustiti da oni svoje mračne planove ostvare mirno, a da mi na sve to šutimo i sliježemo ramenima?

Prva faza višedecenijskih planova podjele i uništenja Bosne bila je rat, kojim je ostvarena etnička podjela. U zemlji u kojoj su hiljadu godina živjeli izmiješani ljudi različite etničke i vjerske pripadnosti, na cijeloj njenoj teritoriji, i to do te mjere da su mnogi Bosnu upoređivali s leopardovim krznom, u takvoj zemlji su ratnim, zločinima i krvlju stvorena etnički homogena područja, a ona će, u nekom narednom periodu, u drugoj fazi ostvarenja osvajačkih planova, biti pripojena dvjema susjednim državama. I sve to u ime arhaične i odavno odbačene mračne nacionalističke ideje da mogu postojati samo monoetničke države, utemeljene na rasnoj čistoti i jednoj, državnoj religiji, bez drugih i drugačijih,  što se propagira usred Evrope, koja počiva na jedinstvu različitosti i koja pamti šta su takve ideje donijele četrdesetih godina prošlog vijeka.  Po procjeni centara antibosanskih politika, sad je došlo  vrijeme za nastavak projekta razaranja Bosne, a planovi secesije se više i ne kriju. Kao i u ratu, dobar dio međunarodne zajednice pasivno posmatra sve to, a neki čak i podržavaju propast drevne evropske zemlje koja bi mogla biti uzor multietničkoj Evropskoj uniji. Kao i tada, ponovo se javlja priča o tobožnjoj zaštiti Evrope koju ugrožava dva miliona tolerantnih, obrazovanih i demokratski orijentisanih bosanskih muslimana, i to usred Evrope u kojoj, bez problema, živi više od 26 miliona muslimana, mahom s drugih kontinenata i iz drugih kulturnih i političkih sistema. Zar mi, koji ovdje živimo, a pripadnici smo tog naroda, ali i svi drugi ljudi s naših prostora, predstavljamo problem bilo kome, zar nismo vrijedni i savjesni građani ove i drugih evropskih država? Zar mi možemo biti opasnost za bilo koga? Zar opasnost nisu oni koji zagovaraju promjene državnih granica u skladu s davno prevaziđenim nacionalističkim idejama, koji svjesno produkuju mržnju i strah jednih od drugih i ubijanje multikulturalnosti na kojoj počiva savremeni svijet?

Prije skoro tri decenije Dejtonski mirovni sporazum je prekinuo krvavi rat protiv Bosne i utvrdio mir, ali mir koji počiva na rezulatima rata – na  etničkoj podjeli kojom su nagrađeni zločini i zločinci. To nam je donijelo godine haosa, nestabilnosti i stalnog propadanja. Posljednji je čas da se to zaustavi.

Mi, ovdje okupljeni, dižemo svoj glas i zahtijevamo hitnu intervenciju svijeta i Evrope, kako bi se zaustavilo ovo nastavljanje rata drugim sredstvima. Želimo da naša domovina, koja predstavlja Eropu u malom, i to već hiljadu godina, postane dio te Evrope, da dobije društveno uređenje kakvo imaju sve evropske zemlje, da bude slična ostalim demokratskim, slobodnim, građanskim i sekularnim država. A za to su potrebne dalekosežne promjene, jer takav nakaradni, etnokratski sistem, koji proizvodi haos, nered i bijedu, ne može se reformisati, njega treba iz temelja mijenjati. Svjesni smo da promjene ne mogu doći preko noći, ali za početak treba naći balans između građanskog principa i prava etničkih zajednica, kao preduslova za drugačije uređenje, bez entiteta i kantona, bez izmišljenih konstitutivnih naroda i njihovih navodnih legitimnih predstavnika, što ne postoji nigdje u svijetu i na šta je upozorio i Evropski sud za ljudska prava. Želimo uređenu, demokratsku državu u kojoj vladaju red i zakon, državu iz koje se ne bježi, već se u nju dolazi. Želimo državu slobode i ljudskih prava, državu za sve njene ljude, bez obzira na to kako se zovu i kojoj etničkoj, vjerskoj, kulturnoj ili političkoj grupi pripadaju, želimo zemlju otvorenu prema svima, želimo našu staru, dobru Bosnu kakva postoji u našim sjećanjima i našim snovima. Molimo Njemačku, SAD i sve druge demokratske države da nam pomognu, a one koji BiH osjećaju kao svoju domovinu  pozivamo da se okupe, organizuju i jasno izraze svoj stav, da ih čuje cijeli svijet. Samo zajedno možemo spasiti našu zemlju.