Piše : Saud Grabčanović
Biografija Ali-paše Čengića:
Ali-paša Čengić (turski: Çengi-zade ) je bio pripadnik poznate Bošnjačke porodice Čengić iz Hercegovine, koja ima turske korijene. Ova poznata bošnjačka feudalna porodica nosi ime po turskom gradu Čangri iz kojeg je potekla, a koji se nalazi u Anadoliji, sjeverno od Ankare. Čengići su se u Hercegovinu doselili još početkom 16. vijeka. Predak Ali- paše Čengića je kao istaknuti osmanski vojskovođa dobio svoj prvi timar od sultana u okolini Gacka. Ali-paša se kao jako mlad istakao u ratnim pohodima, za što je bio nagrađen od sultana i dugo vremena je bio bosanski alajbeg. Radi velikih ratnih zasluga u mletačko-turskom ratu 1650. Godine, koji je bio vođen u Dalmaciji, imenovan je hercegovačkim sandžakbegom 1650-1652. Godine.
Dalje je bio zvornički 1652-1654. (tada se vjerovatno i doselio u Bijeljinu. pr.aut.), zatim je ponovo bio hercegovački sandžakbeg 1654.godine, nakon toga ćustendilski sandžakbeg , pa po treći put hercegovački sandžakbeg 1657-1661. Godine 1661. postao je bosanski paša i te je godine bio poslat da brani Temišvar. Nakon uspješne odbrane grada on je te godine postao i valija Temišvara. U borbama u Dalmaciji je bio poražen 1663. goine. u bici kraj Jurjevih stijena, gdje je bio i zarobljen. Ali -paša je nekoliko mjeseci bio zatočen u bakarskom kaštelu koji su držali Zrinjski. Iz zatočeništva je bio oslobođen uz veliki otkup. Poginuo je 1664. godine u bici kod Svetog Gotharda prilikom osmanskog pohoda protiv Austrije . Sveti Gothard ili Szentgotthárd je danas najzapadniji grad u današnjoj Mađarskoj na austrijskoj granici.
U kasabi Bijeljini Ali- paša Čengić je sagradio džamiju i svoj odžak (dvor) sa kulom . Ovi objekti su uništeni u austro-turskom ratu 1717. godine. O prelijepom dvoru Ali paše Čengića u Bijeljini, kojem nema ravna u Bosni, pisao je osmanski putopisac Evlija Čelebija. Ali paša Čengić je obnovio i hercegovačku tvrđavu Gabelu, o tome nas izvještava Evlija, koji spominje i njegovo učešće u borbama oko Knina, Šibenika, Splita i Klisa. Takođe, Evlija je posjetio odžake ostalih Čengića u Zagorju (danas Kalinovik i okolina) i nekadašnjem selu Čifluk Čengića kod Gacka. Ali-paša Čengić je bio djed bijeljinske heroine Šeće.
Biografija velikog Bijeljinca Mehmed – paše Papazoglua
Mehmed paša Papazoglu (turski: Mehmed Paşa Papazoglu) je rođen u Bijeljini oko 1576. Godine, a umro je na putu za Istanbul 23. avgusta 1634. Imao je nisko kmetovsko porijeklo, a njegov je otac vjerovatno bio pop, kako to dodatak uz njegovo ime govori. Prevod nadimka Papazoglu sa turskog znači: “popov sin”. To nikako nije bilo njegovo “prezime” jer muslimani u Osmanskom carstvu u ta vremena nisu uopšte imali prezimena kao kršćani, nego je u cilju identifikacije svaki musliman u carstvu uz svoje ime dodavao ime oca i djeda, sve ovo u skladu sa islamom, šerijatskim propisima i arapskom tradicijom . Pored imena oca i djeda Turci su koristili i nadimke koji su služili bližoj identifikaciji osobe.
Ti su nadimci ili dodaci imenu bili izvedeni iz: naziva plemena iz kojeg je taj čovjek, imena istaknutog rodonačelnika te porodice, po nekom toponimu, po imenima mjesta, gradova i pokrajina iz kojih je osoba rodom, po njegovim osobinama, manama ili porocima te nazivu ptica ili životinja sa čijim se osobinama taj čovjek poistovjećuje.
(čolak= sakati, uzun= mali, topal= šepavi, hadim= evnuh, mest=pijanica, sarhoš= alkoholičar, sokolu= soko, čengi zade = došli iz Čangre, hekim oglu = sin ljekara..)
Neki istoričari Mehmed-pašino “prezime” – nadimak tendenciozno prevode kao “Popović”, što uopšte nije tačno! Mehmed paša Papazoglu je svojevremeno bio veliki državnik i vojni zapovjednik Osmanskog carstva, istakao se u gušenju Abaza pobune u Anadoliji. Za ove zasluge sultan Murat IV ga je, na preporuku velikog vezira Husref-paše Sokolovića, imenovao za beglerbega-vezira Bosanskog ejaleta 1629. (decembar1628. pr.aut.). Njegovo imenovanje je izazvalo veliko negodovanje ljubomornih bosanskih spahija, kojima se nije dopadalo njegovo kmetovsko porijeklo. Da bi udovoljio bošnjačkom begovatu, sultan ga je smijenio sa položaja vezira Bosanskog ejaleta, odmah nakon smrti njegovog mentora Husref-paše Sokolovića 1631. Godine. Mehmed –paša se nakon smjenjivanja povukao na svoj timar u okolini Bijeljine. Pod vrlo sumnjivim okolnostima Mehmed-paša Papazoglu-Bijeljinac je umro1634. godine na putu za Istanbul na sultanov poziv.
. U izradi ovog rada sam koristio sledeću literaturu:
1.) Mustafa H. Grabčanović: “Bijeljina i bijeljinci” (Tuzla 2006 g.)
2.) Hamdija Kreševljaković: “Stari bosanski gradovi” (Sarajevo 1974 g.)
3.) Mirza Safet-beg Bašagić : “Kratka uputa u prošlost Bosne” (Sarajevo 1900 g.)
4.) Halil Sedes, 1876-1878 Osmanlı-Rus Savaşları Bosna Hersek ve Bulgaristan İhtilalleri, Çituri Biraderler (İstanbul, 1946 g. str 180 in Turkish)
5.) Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich: Petrasch, Maximilian Freiherr von, (Wien 1870 g.)
6.) Feldzüge des Prinzen Eugen von Savoyen-Feldzug 1717/18, UNI Innsbruck 7.) Wolfgang Meyer : Di Türkenkriege 1716-1718 , Wissenschaftliche Arbeiten aus dem Burgenland (1986 g.)
8.) N.Jorga: Geschichte Osmanischen Reiches, vierter band (Gotha 1911 g.)
Serijal je završen