Piše: Jusuf Trbić
Izborni rat je završen, ali bitke na pojedinim frontovima još traju. Najneizvjesnija je bitka za mjesto gradonačelnika Bijeljine, mada su izgledi za konačnu pobjedu definitivno na strani dosadašanjeg gradonačelnika Miće Mićića. Dodikov blok, predvođen dr. Zlatkom Maksimovićem, najavljuje žalbe, ali što narod kaže : onaj koji gubi, ima pravo da se ljuti. Nije još do kraja doveden ni proces prebrojavanja glasova za odbornička mjesta, sve će biti završeno krajem ove sedmice, ali, po onome što se zna, ponovo će biti “tijesno” u konstituisanju nove skupštinske većine, i za jednu, i za drugu stranu.
Što se tiče Bošnjaka, oni su se odazvali našim pozivima da izađu na izbore, i to u znatno većem broju nego ranije, pa će naša Zajednička lista, po svemu sudeći, imati u sljedećem mandatu dva odbornika. Ako se zna da smo u proteklih osam godina, u dva mandata, imali samo po jednog odbornika, jasno je koliki je to napredak, uprkos činjenici da je nezavisni kadnidat za odbornika u Janji, Fadil Baćevac, dobio oko 600 glasova. Naravno, znalo se unaprijed da ni jedan nezavisni kandidat za odborničko mjesto, ma ko da je u pitanju, ne može dobiti 1800 glasova ili više, koliki je cenzus, ali, eto, nerazumni apetiti pojedinca opet su zasjenili ukupnu spremnost Bošnjaka da glasaju. Jer, sa tih 600 glasova Bošnjaci su mogli imati tri odbornika, što bi bio izuzetan uspjeh. Ali, mi ne bismo bili mi, kad ne bismo sami sebi podmetali nogu, pa šta košta, nek košta. Dodatni problem je taj što je Fadil Baćevac bio saveznik Zlatka Maksimovića, Dodikovog favorita, koji je ovogodišnju izbornu kampanju organizovao i vodio sasvim u stilu svog velikog gazde. Na centralnom skupu stranaka koje ga podržavaju ( uz njegovu novoosnovanu stranku, to su SNSD, DNS, SP i nekoliko manjih, marginalnih stranaka) najavio je da će, nakon svoje pobjede, odmah sutradan ići u Banju Luku, da predsjedniku Dodiku podnese raport. Za sad, čini se, od toga neće biti ništa.
A zašto su Bošnjaci listom podržali Miću Mićića, o tome dovoljno govori kampanja koju je vodio Dodikov tabor. Oni su, vjerovatno na zahtjev Baje iz Laktaša, krenuli u izbornu borbu kao u pravi rat, ne birajući sredstva. U Semberiju se slila ogromna količina novca, kupovani su svi koji su se bili voljni prodati, na adrese penzionera upućeno je pismo da glasaju za Maksimovića, jer će im, onda, Dodik obezbijediti penzije, uvrede i pljuvanja prštala su na sve strane. Za razliku od Mićića, koji nije izgovorio ni jednu jedinu lošu riječ o drugima, njegov najžešći oponent Dragan Đurđević, dugogodišnji predsjednik Skupštine opštine, izrekao je i napisao toliko ružnih stvari, da to prevazilazi sve što se na političkoj sceni ikad čulo i vidjelo. Za takav svoj nastup, ukoliko se sadašnji rezulati ne promijene, on će biti kažnjen od strane glasača – neće biti izabran za odbornika. Ali, ključni razlog našeg glasanja za Miću Mićića je, ipak, nešto drugo : njegov dugogodišnji pozitivan i tolerantan odnos prema Bošnjacima, što je Bijeljinu, od zvanično najgore opšte u BiH, kad su u pitanju međuetnički odnosi, za 11 godina njegovog upravljanja opštinom, pretvorilo u uzor za čitavu državu. Bijeljina je zbog toga dobila desetine miliona eura donacija, dakle nepovratnih sredstava, za kanalizaciju i druge projekte, što je nekada bilo nezamislivo, a sam Mićić je uvijek bio adresa na koju smo se mogli obratiti kad god je to bilo neophodno. Za razliku od njega, Maksimović je u Janji ostavio, loš utisak, jer je povukao nekoliko, za Bošnjake vrlo loših poteza : nije dozvolio da hirurška ekipa iz Tuzle obavi sunećenje djece u Domu zdravlja, već su to morali raditi u sali Doma kulture, što je bila prava sramota; sanitetsko vozilo, koje je janjarska porodica Mulamustafić poklonila Domu zdravlja u Janji, poslao je u Bijeljinu; ukinuo je noćna dežurstva, nije htio da zapošljava ljude iz Janje, itd. Nisam htio to pominjati ranije, da neko ne bi pomislio kako agitujem protiv njega, što nisam želio. A Bošnjaci su uoči ovih izbora ponovo bili meta napada, koje ja ne mogu nazvati drugačije nego fašističkim. Najprije su, čim je uspostavljena nova skupštinska većina, smijenili sve Bošnjake iz opštinskih komisija( a njih tamo i nije bilo mnogo), pa čak i zamjenika gradonačelnika Husu Zečkanovića, iako su znali da nemaju zakonsko uporište za tako nešto. I to je potvrdio i sud. Na nekim skupovoma, kako smo obaviješteni, govorilo se čak i o nekakvom novom pritisku na Bošnjake, ne bi li se konačno iselili, a vrhunac su, svakako, bili napadi na Miću Mićića, zbog same činjenice da uopšte razgovara i sarađuje s Bošnjacima, kao da smo ljudi niže rase. Tim napadima pridružili su se i neki časopisi iz Srbije, posebno Vučićev Informer. Posljednjeg dana kampanje Mićić je došao na naš veličanstveni skup u Janji, gdje ga je ogromna masa ljudi frenetično pozdravila. Uzvratio im je pozivom da glasaju za predstavnike svog naroda, da njih vole, a njega, ako žele, poštuju. Sutradan su svuda po gradu osvanuli plakati s fotografija Mićića za govornicom u Janji, a iza njega zastava BiH. Na jednoj od tri fotografije on je, u znak pozdrava okupljenima, podigao ruke, kao i naša dva člana. I to je bio dovoljan razlog za letak mržnje, na kojem velikim slovima piše : “IZDAJA!” A ispod toga : “ Prodao vjeru za večeru!”. Pravnici kažu da je to krivično djelo, tipičan poziv na mržnju. Ali, ko će im suditi? Dodikovo pravosuđe? Od toga ne bi bilo ništa.
Zahvaljujući, u prvom redu gradonačelniku Mićiću, mi smo i sa samo jednim odbornikom uradili mnogo. A kakav je bio njegovo odnos prema Bošnjacima, govori i primjer koji mi u ovom trenutku pada na pamet : kad su se u Janji ugušila tri dječaka, što je bila nezapamćena tragedija, Mićić je proglasio dan žalosti u cijeloj opštini, i bio čitav dan u Janji. Uz to je naredio inspekciji da ide od lokala do lokala, da neko ne bi slučajno puštao muziku toga dana. To se u RS-u još nije dogodilo. Uz brojne drugačije, ružne primjere, poput onih iz Srebrenice, poznat je I slučaj iz Prijedora : kad su sahranjivane žrtve iskopane iz jame Tomašica, u Prijedoru se svuda čula muzika. U Bijeljini je, na sreću, ipak bilo drugačije.
Ostaje, dakle, da sačekamo konačne rezultate. A ja zahvaljujem svim Bošnjacima i svim ljudima dobre volje, koji su izašli na izbore, i tako pokazali da umiju da se bore za sebe, za narod, za domovinu. Za mene je to neizmjerno mnogo. Nadam se da ćemo ubuduće, s novim, mladim ljudima, postizati još više. A možete mi vjerovati : ja ću i dalje činiti sve što mogu. Pisao sam i govorio godinama ono što mnogi drugi nisu smjeli i nisu znali, deset godina sam bio nezaposlen, nikad ni na kakvom položaju nisam bio, niti sam to ikada tražio, imao sam more problema, ali, ne odustajem. Idemo dalje, biće valjda boljih dana i za nas. Hvala vam, i pozdrav svim Bijeljincima i Janjarcima, ma gdje bili.