Bošnjaci su preživjeli II svjetski rat zahvaljujući partizanima, a ne Busuladžiću

Na History Festu koji je od sedmog do 12. juna okupio u Sarajevu najistaknutije regionalne i evropske historičare predstavljena je i posljednja Bougarelova knjiga Handžar divizija: Waffen SS u Bosni 1943-1945., u knjizi Bougarel problematizira nastanak 13. SS divizije, njeno djelovanje, odnos bošnjačke elite prema njoj i sudbinu vojnika nakon Drugog svjetskog rata.

U svome naučnom radu Bougarel se bavio položajem Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu, pitanjima islama u Bosni i Hercegovini, historijskog oblikovanja Bošnjaka te društvenim kretanjima unutar bošnjačkog korpusa za vrijeme i nakon rata u Bosni i Hercegovini.

Bougarel je autor knjiga koje su doživjele izdanja na francuskom, engleskom i bosanskom jeziku: “Nadživjeti carstva: Islam, nacionalni identitet i politička lojalnost u Bosni i Hercegovini” i “Bosna-anatomija rata”.

Handžar divizija

Bougarel kaže da kada se govori o Handžar divziji potrebno je govoriti sa jedne strane o muslimanskim elitama i sa druge strane o pripadnicima divizije.

“Što se tiče muslimanskih političkih i vjerskih elita, samo dio njih je podržavao projekat Handžar divizije. Najveći zagovornik je bio Muhamed Pandža, član ulema-medžlisa i njegova najveća briga je bila da se stvori jedna vojna jedinica koja bi štitila muslimane od četnika. On je bio svjestan položaja muslimana u istočnoj Bosni i izbjeglica. Drugi članovi ulema-medžlisa su bili oprezniji. Od političara najviše je taj projektat podržavao Mustafa Softić, gradonačelnik Sarajeva, koji je taj projekat povezao sa idejom autonomije Bosne i Hercegovine. Mehmed Handžić je podržao projekat u razgovorima sa njemačkim predstavnicima, ali nije otvoreno”, pojašnjava Bougarel.

Što se tiče članova Handžar divizije, Bougarel ističe kako su Nijemci očekivali veliki broj dobrovoljaca, ali da do toga nije došlo. Umjesto toga morali su prinuditi ustaške vlasti da njima daju muslimane domobrane u prisilnom procesu. Oko dvije trećine muslimana u SS diviziji nisu bili dobrovoljci nego nasilno mobilizovani.

“Za onu trećinu dobrovoljaca, motivacija je prije svega bila u vidu materijalne koristi poput dobre plate. To su uglavnom bile izbjeglice iz istočne Bosne bez materijalnih sredstava i pristup u Diviziju je bio način da hrane sebe i porodicu. Nijemci su u propagandi insistirali da će pripadnici 13. SS divizije dobiti platu i njihove porodice materijalnu pomoć. Fokus nije bio na islamu nego materijalnoj sigurnosti”, kaže Bougarel o motivaciji dobrovoljaca u Handžar diviziji.

Velika ironija cijele priče je da su muslimanski prvaci zamislili Handžar diviziju da se štiti od četnika, ali kada se divizija vratila sa obuke u Njemačkoj u sjevernu Bosnu, oficiri ove jedinice su najviše surađivali sa četnicima.

“Handžar divizija je bila smještena u gradovima, dok su sela bila prepuštena četničkim jednicima. Najveći cilj Nijemaca je bio da se riješe partizana, a za to su koristili i četnike”, pojašnjava Bougarel odnos kako su iznevjerena nadanja dijela bošnjačke elite toga vremena.

Procjene govore kako je Handžar divizija ubila oko 1.800 civila u Bosni i Hercegovini i oko 500 u Srijemu. Ti pokolji su se dešavali uglavnom u srpskim naseljima, u jednom slučaju su ubijeni muškarci u jednom muslimanskom selu.

“Važno je razumjeti da je to nasilje bilo način njemačke borbe protiv partizana. Ti Srbi nisu bili ubijeni zato što su Srbi nego kao način borbe protiv partizana. Srbi su predstavljali većinu partizana u tom kraju. Pokolji su bili dio strategije Nijemaca, a ne izraz mržnje pripadnika Handžar divizije protiv Srba kao takvih”, objašnjava Bougarel.

Do faktičnog raspada Handžar divizije je došlo u septembru i oktobru 1944. godine, kada se dešava masovno dezertiranje, a u Brčkom čak i pobuna pri pokušaju da se jedinica prebaci u Mađarsku. Nakon toga ostalo je samo jedno jezgro od par hiljada muslimanskih boraca u jedinici.

“Po okončanju rata, dio pripadnika se organizovano vraća u Jugoslaviju. Većina tih ljudi je osuđena na male kazne od godinu ili dvije zatvora, osim u slučaju da je od strane vojnog suda smatrano da je pripadnik direktno učestvovao u ratnim zločinima”, opisuje Bougarel sudbinu pripadnika Handžar divizije.

Nadživjeti carstva

“Glavna teza knjige Nadživjeti carstva je da bosanskohercegovački muslimani, Bošnjaci uvijek traže neko carstvo da bi ih to carstvo štitilo od srpskog i hrvatskog nacionalizma”, pojašnjava položaj Bošnjaka kroz historiju, Bougarel.

Kaže da je greška dijela lidera Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu što su Hitlerovu Njemačku doživjeli kao nastavak Austro-ugarskog carstva, bez da su vidjeli razlike ove dvije države.

“Danas bošnjački prvaci vide Evropsku uniju kao neku vrstu novog carstva. Smatraju da je integracija u Evropsku uniju neka nova vrsta sigurnosti. Dio političkih i vjerskih elita, vide i u Turskoj nekog novog zaštitnika. Tu postoje razlike unutar bošnjačkih elita, ali se vidi traženje zaštite iz vana”, promatra Bougarel današnji položaj Bošnjaka.

Bosna i Hercegovina je nezavisna, ali još uvijek podijeljena država sa istim susjedima Srbijom i Hrvatskom, podsjeća Bougarel i dodaje da su i u nezavisnoj državi Bošnjaci još uvijek okruženi nacionalizmima. Još uvijek postoji latentna opasnost da se u Srbiji i Hrvatskoj vrate velikosrpska i velikohrvatska ideologija, ako su ikad i nestale posebno u Srbiji, smatra Bougarel, te da te ideje ugroze cjelovitost i nezavisnost Bosne i Hercegovine.

“U zadnjoj rečenici zaključka knjige ‘Nadživjeti carstva’ kažem da je pitanje da li će Evropska unija uspjeti zaštiti Bosnu i Hercegovinu, ako dođe do nove geopolitičke promjene i krize u Evropi. Do te geopolitičke krize je došlo ratom u Ukrajini. Ne znamo kada i kako će se taj rat završit i sa kojim posljedicama po Evropu. Plašio sam se da će neki akteri poput Rusije pokušati instrumentalizirati situaciju u Bosni i Hercegovini, posebno Republiku Srpsku kao način da se destabilizira Balkan i Evropska unija” izražava pogled na trenutnu situaciju sada.

Dodaje kako do toga nije došlo jer su se susjedne države Srbije u NATO paktu i to bi bio za Srbiju samobilački čin da uđe u novi rat u Bosni i Hercegovini ili sa Kosovom. Okruženost NATO članicama prisiljava srpske elite da budu opreznije.

“To ne znači da u srpskim elitama nema ljudi koji misle da je došla nova prilika da se pokušava ostvari ono što nije ostvareno devedesetth ili što je samo djelomično ostvareno”, upozorava Bougarel.

Glavna ideja kod većine srpskih elita je ideja nacionalne države. U projektu srpske nacionalne države jedino mjesto za Bošnjake je mjesto potlačene manjine, stav je Bougarela o odnosu dijela srpskih elita prema Bošnjacima.

Bosna i Hercegovina između EU i Turske

“Nema ništa loše da Bosna i Hercegovina razvija svoje odnose sa Turskom i vidi svoje interes u tome. Posebno za bošnjačke lidere ili vjerske ustanove da njeguju vezu sa turskim islamom, ali bošnjačke političke i vjerske elite moraju odlučiti gdje im je mjesto na svijetu da li je to u novoj integriranoj Evropi ili u nekoj regionalnoj sferi turskog uticaja. To je veliki izbor i izazov da se o tome jasno izjasne. Turska je jedna od evropskih zemalja gdje raste autoritarni režim. Bošnjačke elite moraju se odlučiti naginju li ka novom autoritraizmu u Bosni ili podržavaju demokratske vrijednosti”, predstavlja Bougarel historijsku dilemu pred kojom su Bošnjaci.

Dodaje da moraju odlučiti da li im je model Erdoganova Turska ili naprimjer Njemačka. Smatra da je autoritarizam prijetnja za Bosnu i Hercegovinu te da Bosna i Hercegovina može postojati samo kao pluralno društvo.

“Poslije rata jedan od rijetkih napredaka je to što u bosanskom društvu, posebno dio u Federaciji je postao pluralno društvo što se tiče same politike, pa i same vjere. Kod Bošnjaka ima više načina da se doživi islam i da se bude musliman. Pluralizacija bošnjačkog društva je pozitivan faktor i povratak autoritarizmu bi ugrozio postojanje Bosne i Hercegovine kao pluralnog društva”, smatra Bougarel.

Dok traje liberalni poredak u Evropi, to je garant za Bosnu i Hercegovinu, ali ne smiju se zatvarati oči da je taj poredak djelomično ugrožen u Zapadnoj Evropi.

“Smatram da je panislamistička struja koja je bila vrlo utjecajna devedestih godina u SDA, pa i u samoj državi je ideološki poražena. Nije došlo do reislamizacije Bošnjaka o kojoj su sanjali. Neki ljudi su se vratili, ali na svoj način. Nije se desila autoritarna, politička reislamizacija. Jednostavan je primjer devedestih godina i početkom 21. stoljeća u islamskim knjižarama je većina knjiga bila o političkim pitanjima, odnosu islama prema politici. Danas su u tim knjižarama knjige o islamu i porodici, islamu i zdravlju. Islam kao briga individue i individualni izbor. Sa tog gledišta ta struja je poražena i vraćena na marginu”, stav je Bougarela.

Ističe da činjenica da u bošnjačkom društvu postoji polemika o teškim temama je znak političkog zdravlja. Navodi da se to ne dešava u Republici Srpskoj, tamo je čista borba za vlast između stranaka koje misle na isti način. Žao mi je da takve polemike nekad pređu na ličnu razinu.

“Do krize pluralizma može doći zbog rasta tenzija ili ne daj Bože novog rata. U imenima ulica i škola ne vidim veliku opasnost za Bošnjake, to je drugorazredno pitanje. Bošnjaci moraju biti svjesni da oni su preživjeli Drugi svjetski rat ne zahvaljujući Mustafi Busuluadžiću ili Mehmedu Handžiću već zahvaljujući partizanima. Partizansko naslijeđe mora biti posebno važno za Bošnjake”, zaključuje Bougarel.

(klix.ba)