Piše: Saud Grabčanović
Posebno priznanje 2. bošnjačkoj regimenti
Nakon velike pobjede i osvajanja Monte Mellete feldmaršal lajtant vojvoda Šonburg Hartenštajn (Schonburg-Hartenstein) zamolio je cara Franju (Franca Jozefa) da se zbog posebne hrabrosti Drugoj bošnjačkoj regimenti dodijeli počasna zastava. Međutim, toj molbi, iz pravnih razloga, kajzer nije mogao udovoljiti, jer su počasnu zastavu mogle dobiti isključivo austrijske trupe. Međutim, gradske vlasti Graca nisu imale takvih obzira, pa su hrabroj regimenti svečano uručile Srebrenu trubu za iskazanu hrabrost. Također, regimenta je Srebrenu trubu dobila i od Bosanske Dubice. Iako nisu dobili počasnu zastavu, zbog zasluga na Monte Meletti pripadnici Druge bošnjačke regimente dobili su 42 pojedinačne zlatne medalje, kao najviše vojničko odlikovanje za pokazanu hrabrost. Kako sam već rekao, ni jedna druga jedinica u austrougarskoj vojsci nije dobila toliko priznanja tokom cijelog četverogodišnjeg ratnog perioda!
Sjećanja očevidaca kako su bošnjački vitezovi osvajali Monte Melettu na juriš
Godinu nakon bitke na Monte Meletti, u jeku rata, Austrijanci su našli vremena da obilježe veliku bitku i odaju počast poginulim Bošnjacima. Gojkomir Glogovac tim je povodom uputio pismo oberslajtantu Stjepanu Duiću, iz kojeg se najbolje vidi koliku su važnost Austrijanci pridavali ovoj bici: “Povodom godišnjice, usuđujem se u ime jurišnog eskadrona izručiti najdublje i najpodanije pozdrave heroju s Mt. Melette. Taj se dan danas ovdje provodi slavljenički. Nezaboravni su mi posljednji trenuci borbe prsa u prsa. Većina je oficira bila ubijena. Hrabri lajtant Kunz još je pucao sa svojim mg. Još nekoliko puta sam viknuo: ‘Bodi, kolji, Bosanci, ne dajte…’ i tad me glas napustio. Ljudi, da, svaki je pojedinačno sam zapovijedao. Dugom borbom prsa u prsa sve se svelo na posljednje snage i iscrpljenost. Više nije bilo rezerve. Prijetilo je da čitava situacija postane pogubna, kad su ljudi iznenada zazvali: ‘Evo i naš Šahinger i dodaje: “ je ovdje!’ Taj je poklič djelovao bolje od angažmana svježih trupa. Izravno sudjelovanje gospodina obersleutanta i vladanje na granici neustrašivosti zapalili su borce za nova djela. I oficir i vojnik je odlučio dati ono zadnje iz srca i mogućnosti za svog dragog obersleutanta, koji je sa svojima dijelio i najteže trenutke. Meletta je na juriš osvojena te srčano i odlučno zadržana. Često se priča o poznatom jurišu na Melettu i uz nju čvrsto vezanom imenu obstlt. Duića i često se s najdubljim strahopoštovanjem misli na heroje koji su tamo pali. Veličina i snaga tamo ostvarenog te lično viteštvo herojstvo odražava se u Viteškom krstu Leopoldovog ordena koji krasi grudi našeg dragog gospodina oberslajtanta na ponos III bataljona. Živio, naš junače! Tvoje ime, uklesano u srcima nas Bošnjaka, ostat će vječno.”
(Nastaviće se)