Čovjek za istoriju

207

Piše: Jusuf Trbić

       Među značajnim ljudima koji su rođeni u Semberiji, posebno mjesto pripada Hamdiji Ćemerliću, jednom od najistaknutijih Bošnjaka u novijoj istoriji BiH. On je svojim životom i djelom ispisao moralnu vertikalu kakva se rijetko viđa, a svojim znanjem, radom i karakterom ostavio dubok trag u vremenu.

BH_LEKSIKON_0000664_20120517033340       Rođen je u Janji 21. marta 1905. godine u poznatoj i uglednoj porodici. Njegov djed Mehmed-beg Ćemerlić radio je u više mjesta u BiH kao kajmekam, a bio je i gradonačelnik Sarajeva. Ostao je zapamćen kao jedan od organizatora otpora Austro-Ugarskoj, pa je morao da bježi iz Bosne. Pošto mu je imovina u Sarajevu konfiskovana, porodica je došla u Janju, gdje su imali imanje, i tu su nastavili da žive.  Imao je sinove Husein-bega i Ahmet-bega, a njegov unuk Muharem-beg, sin Husein-bega,  bio je načelnik opštine Janja. Hamdija ili Hamdi-beg Ćemerlić je bio najmlađe dijete Muharem-begovo. Gimnaziju je završio u Sarajevu 1927. godine, a Pravni fakultet u Beogradu 1931. godine. U to vrijeme taj je fakultet bio jedan od najbojih te vrste u Evropi. Nakon toga je završio doktorske studije na Sorboni, 1936. godine, i bio prvi Semberac koji je doktorirao na tom čuvenom univerzitetu.

Kad se vratio u Bosnu, najprije je počeo raditi kao činovnički pripravnik u Banjoj Luci i Sarajevu, a zatim kao profesor na Višoj šerijatsko-teološkoj školi u Sarajevu. Kad je izbio ustanak protiv njemačke okupacije, on se nije dvoumio. Priključio se antifašističkoj borbi i dao svoj veliki doprinos, ne čekajući, kao mnogi, da to drugi učine umjesto nas. Imao je značajnu ulogu u pridobijanju muslimana za narodnooslobodilački pokret i bio jedan od organizatora održavanja skupštine ZAVNOBiH-a. Izabran je za člana Vijeća i Predsjedništva ZAVNOBiH-a, a bio je i član AVNOJ-a i učesnik istorijske sjednice u Jajcu. Nakon oslobođenja, bio je član Privremene narodne skupštine Demokratske Federativne Jugoslavije i jedan od kreatora prvog ustava države. U aprilu 1945. godine postao je ministar pravosuđa u prvoj Vladi BiH, na čijem je čelu bio drugi Semberac, Rodoljub Čolaković, a bio je i inicijator otvaranja Pravnog fakulteta u Sarajevu, prvog fakulteta u poslijeratnoj BiH. Na tom fakultetu on je predavao Ustavo pravo do penzionisanja, 1974. godine, bio je u dva mandata dekan, a biran je i za rektora sarajevskog Univerziteta.

Hamdija Ćemerlić je bio i izuzetno značajan naučni radnik, teoretičar ustavnog prava i političkog sistema, član mnogih značajnih međunarodnih udruženja u svijetu i kod nas, autor brojnih naučnih radova, član Akademije nauka. Bio je i član Sabora islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije, i član i predsjednik Vrhovnog islamskog starješinstva Islamske zajednice SFRJ. Uz to je i punih deset godina predavao na Islamskom teološkom fakultetu. Nosilac je brojnih visokih priznanja, među kojima su : Orden zasluga za narod, Orden za hrabrost, Orden rada, Dvadesetsedmojulska nagrada i Nagrada ZAVNOBiH-a.

Zanimljivo je da on nikada nije bio član Komunističke partije. Kad mu je, kao članu Vlade BiH, postavljen ultimatum : da uđe u Partiju ili da napusti politički rad, on se nije dvoumio ni jednog trenutka. Kako je zabilježio Muhamed Filipović, Hamdija je u razgovoru s Rodoljubom Čolakovićem odbio taj zahtjev, a znao je dobro šta time gubi. Učinio je to mirno i dostojanstveno, kao i uvijek. Njegovo temeljno uvjerenje je bilo da demokratija počiva na različitosti mišljenja, a  kruta  ideologija uništava misao. Imao je tada i dovoljno lične hrabrosti da učini ono što bi malo ko drugi učinio. Bez ogorčenja, bez ikakvog radikalizma, nastavio je da radi na fakultetu i u Islamskoj zajednici. Kao jedan od utemeljitelja Pravnog fakulteta i ustavnopravne nauke učestovao je u izradi svih temeljnih dokumenata naše ustavnopravne prakse i dao nemjerljiv doprinos radu i razvoju muslimanske zajednice, uprkos brojnim pritiscima. Do kraja života zastupao je poštenu demokratsku, građansku opciju i interese Bosne i Hercegovine, kao državne cjeline, kao temelja nacionalnog identiteta, zastupajući, istovremeno, i pravo svakog čovjeka na lična religijska uvjerenja. I onda kad je to bilo teško, beskompromisno je zastupao stav da su Bošnjaci zaseban narod, a ne religijska skupina, a da je Bosna nacionalni okvir za sve njene građane. Njegov amanet nama jeste višestruk – učenje, obrazovanje, rad, razboritost, ali i karakter, poštenje i odlučnost, kao najvažnije ljudske osobine, i vjernost istini, demokratiji i našoj tradiciji, kulturi i zajedničkom životu sa drugima.

Mnogo je zanimljivosti vezanih za život Hamdije Ćemerlića. Jedna od njih svakako je dokumentacija UDB-e, koja ga je godinama pratila i prisluškivala, zbog njegovog odbijanja da uđe u Partiju, ali i zbog njegovog angažmana u Islamskoj zajednici i veza sa inostranim naučnim institucijama. O tome je pisao Izet Hadžić u zborniku radova “Semberija kroz vijekove”, u izdanju “Preporoda” Bijeljina-Janja. Bilo je to vrijeme kad se, po svaku cijenu, tražio neprijatelj u sopstvenim redovima, jer je navodna stalna borba protiv neprijatelja uvijek bila osnova svakog režima te vrste. Pored izvještaja o tome šta je govorio na predavanjima i naučnim skupovima, nalazimo i dijelove u kojima čak i agenti UDB-e konstatuju da je Hamdija Ćemerlić “lično pošten”, da “ pravilno reagira” na političke događaje u svijetu, da “ kod nastavnika i studenata uživa ugled”, i da je “u partizane otišao jer je to bilo jedino ispravno za Muslimane”. Zabilježeno je i njegovo zapažanje da “ nema dovoljno demokratičnosti u izborima, jer su kandidati uglavnom članovi SKJ, a ne članovi Socijalističkog saveza.”  Tajna služba je pažljivo pratila i naučni rad Hamdije Ćemerlića, posebno aktivnost na afirmisanju Muslimana kao nacije, ravnopravne sa drugima. Ipak, njegov ugled je bio toliki, da je on, uz ličnu Titovu saglasnost, nakon pada Aleksandra Rankovića, uključen u projekat istraživanja istorije i razvoja bošnjačke  nacije. Rezultat je bio jačanje stanovišta o nacionalnom pitanju Bošnjaka uoči popisa stanovništva 1971. godine, nakon kojeg je prvi put u istoriji ostvareno pravo na izjašnjavanje Muslimana kao zasebnog naroda.

Naučno djelo Hamdije Ćemerlića nije do danas adekvatno istraženo. A on je bio jedan od vrhunskih stručnjaka za ustavno pravo u našoj zemlji, autor 75 značajnih naučnih radova iz te oblasti, priznat u međunarodnim naučnim i stručnim krugovima, univerzitetski profesor, dekan fakulteta i rektor univerziteta, antifašista i borac za demokratiju i nacionalnu samobitnost Bošnjaka. Čini se da ni ljudi u njegovom zavičaju ne znaju dovoljno o čovjeku čiji je značaj u novijoj bošnjačkoj istoriji  neprocjenjiv.

Ovo je mali doprinos sjećanju na tog velikana naše istorije, koji je ostavio neuništivi trag u novijoj istoriji Bošnjaka i Bosne.