Piše: Muharem Bazdulj
Jedna od prvih vijesti koje je agencija Srna objavila u tekućoj 2016. godini glasila je: “U porodilištu bolnice ‘Sveti vračevi’ u Bijeljini rođena je prva beba u Republici Srpskoj koja je dobila zlatnik od predsjednika Srpske Milorada Dodika.
Djevojčica, teška 3,24 kilograma, rođena je minut iza ponoći. I beba i majka Meliha Arnautović osjećaju se dobro. Dar predsjednika Srpske uručio je direktor Bolnice Siniša Maksimović, koji je izrazio zadovoljstvo i čast što mu je pripala ova uloga, a majci male Alime uručio je i poklon Bolnice – opremu za novorođenče. ‘Rađanjem i podizanjem nataliteta, Republika Srpska postaje sve bogatija’, rekao je Maksimović. Meliha Arnautović, iz Janje kod Bijeljine, izrazila je sreću i zadovoljstvo jer je dobila još jednu kćerku i zahvalila predsjedniku Dodiku na ovom prelijepom poklonu, a osoblju bolnice za brigu i ljubaznost. ‘Ima li veće sreće od ove, da vam na ovakav način počne godina’, rekla je Meliha. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik tradicionalno dodjeljuje zlatnik prvorođenoj bebi u Srpskoj”.
Sedam dana kasnije, agencija Anadolija javlja: “Pucajući iz vatrenog oružja, nepoznata osoba oštetila je Atik džamiju u Janji kod Bijeljine, izjavio je Omer efendija Camić, imam u ovoj džamiji i glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Janja. ‘Radnica je jutros prilikom dolaska primijetila krš u džamiji, a pucnjava se najvjerovatnije desila tokom noći. Našli smo razbijeno staklo na prozoru od metka i još tri-četiri rupe od metka u zidu džamije’, rekao je Camić. On je dodao da su policijski inspektori u džamiji i pregledaju videomaterijal kako bi utvrdili da li je snimljen i, ako jeste, može li se prepoznati napadač. (…) Efendija Camić podsjetio je da su janjarske džamije svako malo meta napada. ‘Atik džamija otvorena je 2005. godine i od tada je zabilježen niz incidenata i napada na ovaj vjerski objekt. Svake godine bude barem po jedan incident. Prošle godine, drugog dana ramazana, dvije osobe su skinule sa jarbola zastavu sa ljiljanima, koja se nalazi pored spomen-obilježja šehidima i civilnim žrtvama Janje, a jedan od njih je izvršio malu nuždu na spomen-obilježje’, izjavio je efendija Camić, dodajući da ovakvi napadi na džamije bole povratnike”.
Cijela priča oko devetog januara i kontroverzi povodom proslave ovog datuma kao Dana i krsne slave Republike Srpske najbolje se može pročitati kroz filter ove dvije naoko nevezane agencijske vijesti. Prije nepune 24 godine, rat u Bosni i Hercegovini je faktički započeo upravo u Bijeljini.
Etničko čišćenje u ovom gradu najavilo je praksu koja će tragično obilježiti cijeli rat. Žrtve etničkog čišćenja, konkretno u Bijeljini, bili su Bošnjaci. U vijesti o rođenju male Alime Arnautović u bijeljinskoj bolnici prvog januara 2016. ima mnogo simbolike. Najprije, iz nje je očito da povratnici u ovaj kraj nisu isključivo starci koji su se vratili da umru u zavičaju. A opet, kad se u noći uoči Božića zapuca na džamiju u Janji, očito je takođe da postoje ekstremisti koji bi da podsjete Bošnjake kako se april 1992. godine može i ponoviti.
Sva ovogodišnja prepucavanja oko devetog januara odjek su zapravo starih rasprava i tragične istorije. Prosperitet Republike Srpske zavisi prije svega od toga koliko će za nekih osamnaest godina mala Alima Arnautović smatrati poželjnim da nastavi život tamo gdje se i rodila. Dok sve demografske projekcije pokazuju da će Bosna i Hercegovina u decenijama koje dolaze proživljavati nezapamćenu bijelu kugu i ubrzano se pretvarati u zemlju staraca, karikaturalni su svi histerični patriotski monolozi ovdašnjih nacionalista. Željka Cvijanović je ove godine izjavila kako je “Dan Republike dan svih građana Srpske”, pa ju je Srđan Puhalo tom prilikom efektno i razložno kritikovao rekavši kako je to “bezobrazna, bezdušna i potpuna laž. Republika Srpska nikada nije bila društvo svih njenih građana, ona je 1992. trebala da bude država srpskog naroda, a danas je ona entitet siromašnih, apatičnih i paranoičnih Srba i svih ostalih koji su preživjele 90-te ili su se posle rata vratili da žive u njoj”. I kao da želi da potvrdi Puhalove teze, Milorad Dodik ovih dana ponovo izjavljuje kako je Mladen Ivanić legalan, a ne i legitiman član Predsjedništva BiH jer je tobože dobio “manje srpskih glasova”. Ne znam za koga je glasala Meliha Arnautović, koju je Dodik nekoliko dana prije ove izjave darivao dukatom kao majku prve bebe rođene u Republici Srpskoj 2016. godine, ali je iz ove izjave jasno da on njen glas ne smatra jednako vrijednim glasu neke Jovanke ili Dušanke. Usprkos retorici straha koja se povremeno forsira, postojanje Republike Srpske i njen opstanak nisu upitni. Ono što je upitno jest kakva će ona da bude. A najbolji lakmus za ocjenu stanja nekog društva uvijek je to kako se u njemu osjećaju oni koji su manjinci, u bilo kojem smislu. Oni su poput poslovničnih kanarinaca u rudniku. Istina o Republici Srpskoj je u tome kako se u njoj osjećaju Bošnjaci i Hrvati, kao što je i istina o Sarajevu u tome kako se u njemu osjećaju Srbi. Što je bolje manjini, bolje je i većini. Jer oni najbolji unutar svake (etničke) većine, istovremeno su manjinci po nečem drugom. Ako se bude istrajavalo na nacionalizmu, Bosna i Hercegovina će zapravo vrlo brzo da se pretvori u starački dom otvorenog tipa sastavljen od dva entiteta i tri ravnopravna konstitutivna naroda. Slavna istorija se poslije toga vrlo brzo pretvara u hroniku palanačkog groblja.
(oslobodjenje.ba)