Piše: Saud Grabčanović
c)Tok bitke i junaštvo gazi Mehmed–bega Fidahića u banjalučkom boju
Boj pod Banja Lukom je započeo tačno u podne 4. avgusta 1737.godine i trajao je sve do mraka i zalaska sunca. Bosanci su na početku silovito navalili na neprijatelja koji se panično počeo povlačiti. U jeku boja, Mehmed-beg Fidahić je sa svojim borcima navalio tako žestoko na neprijateljsku konjicu, da ju je u tren oka potpuno razbio. Spašavajući se, ovi nalete na redove vlastite pješadije desnog krila, pa su tako trali jedni druge. Drugi su pak, pod velikim pritiskom, potražili spas u Vrbasu, ali ih se većina podavila. Očevici su zabilježili da se po pet vojnika držalo za jedan konjski rep da bi preplivali na drugu stranu rijeke. Nakon kraćeg zastoja, Austrijanci su se prestrojili i ponovo se zametnuo ljuti boj. Austrijske trupe, pod komandom Baranyaya, odbijaju juriš branilaca. U toku bitke austrijski oficiri su odstupili od rasporeda koji je postavio komandant Hildburghausen, te su time nesvjesno pomogli braniocima, a najveću grešku je napravio Baranyay, jer nije rasporedio pješadiju. Preostali dio austrijske vojske držao se prvobitnog naređenja, pa je izazvan metež u njihovim redovima. Zbog ovoga Austrijanci nisu uspjeli uspostaviti jedinstvenu pješadijsku liniju. Hildburghausen je zato naredio svojim trupama da se pojača lijeva obala Vrbasa i time potpomogne Baranyay. Ovaj potez Hildburghausena kasnije je smatran glavnom njegovom greškom, jer se ispostavilo da je Baranyay bio strateški nesposoban i da nije bio u stanju iskoristiti pojačanje. Bošnjačka konjica je to dobro iskoristila i napala je sam centar austrijske vojske, zadajući im velike gubitke. Bosanci su se sada još žešće borili, tamaneći sve oko sebe. Prekaljeni borci sa svjetskih bojišta ovaj put su imali poseban razlog da se ovako srčano bore. Branili su rodnu grudu. Sa kakvim su žarom to činili, govori nam primjer zvorničkog kapetana gazi Mehmed-bega Fidahića. Pod njim su u borbi pala čak tri konja, a onda je on nastavio dalje pješice.Gologlav, krvave glave, sa isukanom sabljom krčio je sebi put i sjekao neprijatelje. Bosanski valija Ali-paša je vidio da je Mehmed-beg ranjen i da je bez konja.Uspio je nekako da mu doturi konja i izvuče ga iz opasnosti. Pošto su mu Ali-pašini ljudi previli rane, dali su mu novu dolamu, jer je ona na njemu bila sva iscijepana od sablji i handžara i sva krvava. Nakon ovoga dali su mu i novo oružje. Gazi Mehmed-beg je uzjahao odmornog konja i ponovo se vratio u ljuti boj. Ponovo je stao na čelo svoje vojske na desno krilo!
Velikim junaštvom u toj bitci istakao se i čuveni sarajevski junak Hadži Ahmed Kandelija. Za njega je ostalo zapisano da je prvi, ne obazirući se na veliku opasnost, navalio na neprijateljske položaje sa topovima, napravivši pri tome pravu pustoš. Do zalaska sunca Bošnjaci su istog dana u pet frontralnih juriša potpuno razbili austrijske čete i natjerali ih u paničan bijeg prego rijeke Vrbasa. Bježeći ispred bosanskih sablji oni su u gomilama navalili na jedinu ćupriju preko Vrbasa, koja se pod teretom jednostavno srušila. U dubokom Vrbasu podavila se silna ćesareva vojska. Bošnjački su vitezovi toga dana izvojevali sijajnu pobjedu nad nadmoćnijim neprijateljem i odbranili svoj kućni prag, svoj narod, svoj din i iman i svoju državu. Ovo je jedan od najslavnijih događaja u hiljadugodišnjoj istoriji Bosne! Iste te noći gubitnik princ Jozef Friedrich Sachsen, poznatiji kao princ Hildburghausen, je sa svojim štabom napustio bojno polje i 13. avgusta se sa preostalom vojskom povukao prema rijeci Savi. Dični princ je pobjegao, da se nikada više ne vrati u Bosnu. Ali-paša je za Austrijancima koji su bježali s bojnog polja poslao gazi Mehmed-bega Fidahića sa nekoliko stotina konjanika, koji su Švabe nemilosrdno tamanili sve dok im se ovi nisu molećivo obratili: “Ako Boga znate i svece ljubite, nemojte nas više proganjati”. Na to su ih Bosanci pustili da se mirno prebace preko Save i da pobjegnu. Pošto su još neke bošnjačke jedinice na svoju ruku krenule u neorganizovanu potjeru, bile su poražene kod Klašnice kada su sustigli Austrijance. Tada im je u pomoć stigao gazi Mehmed-beg i završio posao. Napokon 13. augusta Hildburghausen stiže u Slavonsku Gradišku, gdje je do 20. augusta sačekao ostatak poražene vojske koji se neslavno povlačila iz Bosne.
d) Ukupni gubici zaraćenih strana u bitci kod Banja Luke
Ukupni gubici Austrijanaca u boju pod Banja Lukom su bili: preko 2000 mrtvih, a tačan broj se neće nikada saznati, jer se mnogo njih utopilo u Vrbasu. Ukupno je bilo 1027 mrtvih vojnika palih u neposrednim borbama i još najmanje 1000 mrtvih vojnika koji su se utopili u rijeci. Među ovim poginulim Austrijancima bilo je i oficira : dva pukovnika, jedan major, devet kapetana i 15 nižih oficira. Ukupan broj ranjenih je bio : 14 oficira i 1352 vojnika. U borbama je zarobljeno oko 500 vojnika i nekoliko oficira. Austrijanci su imali sljedeće gubitke u logistici : stradalo je 186 vojnih jahaćih konja, izgubili su 15.000 buradi baruta, pet ratnih zastava, veći broj merzera, 12 topova, 315 šatora, te mnogo pušaka, sablji i ostale vojne opreme. Sav ovaj ratni materijal je zaplijenila bošnjačka vojska.
Ukupni gubici bošnjačke armije su bili oko 600 mrtvih boraca i oko 1.000 ranjenih.
( Nastaviće se)