Planina odlaska raste u grlu
Dok prosipam vino gradova
Vino ljubavi i vino sna
Srce moje ljudsko
Konja mi sedla i plače
Cvokoće jutro u avliji
Njegova kosa je bijela
Njegove ruke sve tanje
S mukom podupiru
Grane jučerašnjeg drveća
Golub sjećanja drhti
U ustima vjetra
I lampa mrak isijava
Reci mi...
Starost je najviša planina
Veća od umorne vode
Koja ti ramena savija
Ona raskršća nema
I nema usnulog drveća
Ispod čije se krošnje
Odmara umorna cesta
Starost korača dubokim koracima
Između kojih mosta nema
Pa klonu jedan po jedan
U naručje mrtvih
U zagrljaj uspomena
Starost je kad noć postaje duža...
(odlomak iz knjige “Majstori mraka”, autora Jusufa Trbića)
(Priča Mide Bišanovića)
-«Sve do aprila 1992. živjeli smo normalno, mada se znalo da se svašta dešava, pogotovo u Hrvatskoj. Kad je u Bijeljini zapucalo, svi smo bili šokirani. Nepoznati ljudi koji su...
Tvoj grad nije više ni na nebu ni na zemlji
On stanuje u Nigdje i širi se u Ništa
On gost je samom sebi i odavno već
Ne zna da je izašao iz sopstvenog imena
Tvoj grad je ostrvo potonulo U njegove prozore
Kucaju...
Dugo već ideš a nikako da pređeš
Planinu između juče i sutra
Tvoji su koraci mrtvi a put pod njima živi
Al nigdje na njemu tvoj trag ne ostade
I ništa tvoje sa tobom došlo nije
Tuđe te upija nebo i tuđa umiva voda
U...
(Priča Nusreta Durgutovića)
(odlomak iz knjige "Majstori mraka", autora Jusufa Trbića)
« Ja sam ti skoro cijeli rat proveo u Janji. Iz dana u dan, iz noći u noć. Mnogo je nas ostalo, svako je imao neke svoje razloge :...