Čije to ruke jutros drugu obalu gledaju
Sa čežnjom koja guši meku granicu vida
Čija to kuća jutros krikom vjetrove ruši
I zove u sebe vrijeme koje su raznijele ptice
I pojela godišnja doba koja daljine podupiru
Iz svoje duboke postelje ne ustaju više
Svirepe...
Planina odlaska raste u grlu
Dok prosipam vino gradova
Vino ljubavi i vino sna
Srce moje ljudsko
Konja mi sedla i plače
Cvokoće jutro u avliji
Njegova kosa je bijela
Njegove ruke sve tanje
S mukom podupiru
Grane jučerašnjeg drveća
Golub sjećanja drhti
U ustima vjetra
I lampa mrak isijava
Reci mi...