Piše: Jusuf Trbić
Prolaze godine i sjećanja blijede. Traju samo pitanja bez odgovora. Zbog čega su pobijeni i unesrećeni toliki ljudi i ima li pravde na ovom svijetu? Kako je moguće da za zločine u Bijeljini i Janji niko još...
ŠAMAR
Još uvijek je tu. Boli, a trebalo je da davno prođe. Trebalo je da ga vrijeme obriše sa mog obraza, kao što je obrisalo svaku suzu, svaki trzaj i spuštanje kapka da oko ne vidi sopstvenu bol. Dragi njen...
KOMŠIJE
Nije bilo tajni i nije bilo nedorečenosti. U sokaku u kojem sam rasla svako je svakog i sve znao. Znalo se odakle je ko, šta radi, kad su rođendani njegove djece, je li mu dijete „palo”u školi ili je ...
EVO ZIMA ĆE
Prestala sam da se radujem zimi i snijegu onoga trenutka kada sam postala svjesna da više niko neće umjesto mene naložiti vatru u peći, zagrijati sobu i skuhati prvu jutarnju kafu. Neosvjetljeni prozori, hladna soba i nikoga...
NIJE KOME JE NAMIJENJENO,VEĆ KOME JE SUĐENO
Uskoro će Svi sveti. Jutarnji mrazevi nisu više rani, već očekivani i dovoljno bijeli da nas dočekaju ujutro prosuti po travi i cvijetnjaku. Ako nema mraza dobro jutro nam požele na prozor spuštene...
BOGČE
U nekom od prošlih vijekova krenulo je nekoliko istraživača avanturista kroz daleku prašumu. Tama krošnji i gusto netaknuto rastinje skrivalo je mnogo toga za nih do tad neviđenog. Biljke, životinje, insekti skrivali su se ili bježali uplašeni njihovim glasovima...