Zatvori prozore kroz koje iz sebe viriš
Zaključaj vrata tišine
U kutije vida poredaj kriške mraka
Ugasi oči i sklopi usta riječi
Što ti pod nogama listaju ko rane
Uspravi zrnca straha
Što već odavno se bude
U pijesku života
U mulju zelenog jutra
Gdje slijepe se godine...
Odoše lijepi pameni dobri
Odoše plemeniti
Nježni mrtvaci glačaju sad
Nečije tuđe snove
I kiša spira njihove tragove s vode
Odoše tihi blagi nasmiješeni
Odoše milosrdni
U koferima ne nose ništa
Odoše
Praznih ruku i džepova praznih
Odoše dragi odoše najvoljeniji
I niko se više ne sjeća
Njihovog glasa
Ni boje riječi...
Radosno je stablo
Dok se preliva u prostor
I živom krvlju prstiju
Dotiče smisao vasione
Smirena je pustinja
Dok se u njoj tope
Tragovi karavana
I okamenjeni krici
Bivših životinja
Dižu se kao tanke sjenke ptica
Prema nebu
Uzbuđeni su gradovi
Dok putuju
Na tamne strane svijeta
Koje kompasi i ne slute
I putujući...
Most na rijeci Rijeka iznad uma
U tamnici sluha mrtav sužanj osta
Nepokretna riječ strašna crna šuma
Što u pustoj glavi cvjeta ispod mosta
I teče ko voda između dva oka
Na obali vida crno doba spava
Od kosti do kosti između dva skoka
Zmija nesna...
Točkovi su podmazani i konji osedlani
Još samo da nam Bog dozvoli
Da krenemo
Sviće
Sa ivice vremena pomalja se
Četvrtasto jutro
Pomalo stidljivo
Glave nakrivljene na način
Na koji sanjar baca pod noge
Sopstveno buđenje
Jutro počinje da krvari i krv njegova
Natapa pejzaž bezbrojnih naših
Mirnih godina
Trajali smo dugo...
Da li se to zemlja ruši
U gladni bunar vazduha
Lete li glave u nebo
Leti li nebo u ruke
Stižu li nam tamni gosti
Stižu li nam kobne kiše
Mogu li nove riječi
U praznu upasti pjesmu
Da li se zidovi davni
U svoju zidaju kuću
Silazi li...