Ko je i koliko rušio vjerske objekte u Bosni i Hercegovini?
Piše: Srđan Puhalo
Te 2015. godine Bosna i Hercegovina je gledala parove, dobila vlast na svim nivoima, čekala novac od MMF-a i grozila se nad vandalizmima ISIL-a u Iraku i Siriji. Tog 7. marta 2015 godine napisao sam tvit “I dok se zgražavate nad ISIL i njegovim rušenjem spomenika sjetimo se da su za 3 mjeseca srušene skoro sve džamije u Banjaluci!!!” koji je izazvao priličnu buru među onima koji čitaju moje pisanije.
Čitajući sve te komentare zapitao sam se koliko je vjerskih objekata u Bosni i Hercegovini srušeno tokom rata 90-ih godina. Počeo sam se raspitivati, guglati, čitati i evo šta sam pronašao. U knjizi Slobodana Mileusnića “Duhovni genocid 1991-1995” piše da je u Bosni i Hercegovini porušeno 125 pravoslavnih crkvi (Banjalučka eprahija 2, Bihaćko – petrovačka eparhija 26, Dabrobosanska eparhija 23, Zahumsko – hercegovačka 36, Zvorničko- tuzlanska 38), dok je oštećeno 172 crkve (Banjalučka eprahija 3, Bihaćko- petrovačka eparhija 68, Dabrobosanska eparhija 13, Zahumsko- hercegovačka 28, Zvorničko- tuzlanska 60). Naravno, ne smijemo ignorisati i porušena 67 parohijska doma i ostale objekta, dok ih je 64 u većoj ili manjoj mjeri oštećeno.
Na sajtu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini nailazimo na podatak da su za vrijeme posljednjeg rata u Bosnu i Hercegovinu “potpuno je porušeno 614 džamija (534 od strane srpskog, a 80 od hrvatskog agresora), dok je oštećeno 307 džamija (249 od srpskog, a 58 od hrvatskog agresora), što čini 80,5% od ukupnog broja 1144 džamije, koliko ih je bilo prije ove dvije agresije. Pored toga je od ukupno 557 mesdžida (džamija bez munare), potpuno porušeno njih 218 (175 od srpskog, a 43 od hrvatskog agresora), dok je oštećen 41 mesdžid (21 od srpskog, a 20 od hrvatskog agresora), što čini procenat od 46,40% mesdžida.
Ovome treba dodati još 14 potpuno uništenih i 18 oštećenih mekteba, te 447 uništenih i 160 oštećenih drugih vakufskih objekata.”
U publikaciji Slobodana Praljka “Srušene i oštećene katoličke crkve I objekti u Bosni i Hercegovini u ratu 1991.-1995.” nailazimo na sljedeće podatke. Broj potpuno porušenih župnih crkava je 65, a od tog broja 64 je porušila srpska vojska, a 1 muslimanske snage. Od 60 ostalih crkvi koje su porušene, 53 su porušili Srbi, a 7 Muslimani. Srpske oružane snage su potpuno uništile i 8 samostana. Od 54 teško oštećene župske crkve, 40 su oštetili Srbi, a 13 Muslimani. Teška oštećenja su pronađena kod 53 crkve, a njih 40 su oštetili Srbi, a 13 Muslimani. Od 14 teško oštećenih samostana, 9 su oštetili Srbi,a 5 Bošnjaci. Prema ovom autoru u posljednjem ratu je u većoj ili manjoj mjeri stradalo 185 župnih crkvi, 168 crkvi, 227 kapela, 226 župnih kuća i objekata, 30 samostana i 164 groblja.
Ako pogledamo ove brojke, i pored različitih metodologija i procjena, sasvim je jasno da su tokom rata u Bosni i Hercegovini najviše stradali muslimanski vjerski objekti i to prvenstveno od strane srpske vojske, ali su Srbi uništili ili oštetili i najveći broj hrvatskih bogomolja. Sve je to praćeno hitovima “Sve džamije u oblake lete” i “Ja sam rođen gdje džamije nema”. S druge strane ne smijemo da zenemarimo i rušenje I oštećenje oko 450 vjerskih objekata Srpske pravoslavne crkve.
Ne znam da li je iko odgovarao u Bosni i Hercegovini za ove infrastrukturne nestašluke, ali nemam dilemu da su mineri i palikuće crkava i džamija to radili u ime Krista, Hrista i Allaha. Zato se ja i danas više plašim njihove vjere i ljubavi, nego srdžbe agnostika i ateista.
(frontal.ba)