Nikad nisam mogao da razumijem potrebu nekih ljudi da pljuju po svemu, a pogotovo po onima koji nešto vrijedno rade, i čini mi se da je to posebno česta pojava kod Bošnjaka. Naši polupismeni mahalski filozofi raspucali su se u ovo vrijeme internetske komunikacije, nema u šta se ne razumiju, od korona virusa, za koji obično tvrde da i ne postoji, sve dok njih ne potrefi, do globalnih zavjera raznih vrsta, a posebno su se istrenirali u verbalnom šutiranju onih koji njih nadilaze, nikako ne mogu shvatiti da nisu svi kao oni. Pa, mjereći druge po sebi, govore kako svi za koje su čuli, u politici, kulturi, pa čak i u Islamskoj zajednici, kradu, lažu i varaju, ne valja im niko od Bošnjaka na planeti, jer niko nije ravan njihovoj pameti.

Mnogo puta sam bio zatečen vidjevši reakcije pune zavisti, zlobe, pa čak i mržnje, bez ikakvog razloga. Osjetio sam to i na svojoj koži. Posljednji slučaj se dogodio nedavno, kad je neko objavio moju promotivnu predizbornu fotografiju na Facebook-u (ja nemam tamo profil), a jedan bijeljinski mahalaš je napisao da SDA ništa nije uradila za narod u Bijeljini, a ja lično radio sam samo za sebe.

Naravno, nije naveo ni jedan jedini dokaz, niti bilo šta što bi moglo potvrditi takav stav. Nemam namjeru polemisati s takvima, pa neću navesti ni ime dotičnog, koji je ponosno istakao i svoju fotografiju, da se zna ko je, ali sam se osjetio obaveznim da iznesem šta smo to mi radili, i šta sam ja do sad učinio za Bijeljinu i Bošnjake, kao javna ličnost i odbornik u Skupštini Grada.

Da krenem od stranke.

Bošnjaci Bijeljine i Janje već dugi niz godina imaju samo jednu političku stranku koja kontinuirano radi i učestvuje u političkom životu – Stranku demokratske akcije. Čak i površna analiza onoga što je učinjeno do sad govori o izuzetnim rezultatima, pogotovo kad se uzme u obzir u kakvim uslovima radimo i živimo.

U prethodne četiri godine SDA je imala dva odbornika u Skupštini grada, kao i poslanika u Vijeću naroda Skupštine RS-a, dobru stranačku infrastrukturu i vertikalnu vezu sa organima vlasti države i Federacije BiH, i to je rezultiralo ostvarenjem značajnih projekata. Zahvaljujući aktivnom, a često i presudnom djelovanju opštinske organizacije SDA, krenuo je decenijama očekivani projekat uređenja korita rijeke Janje, kao najvažnijeg koraka u zaštiti od poplava, za šta je samo Grad Bijeljina izdvojio blizu 2 miliona KM. Intenzivni kontakti sa Ambasadom Turske i Turskom razvojnom agencijom TIKA donijeli su finansiranje dionice 3 (dijela kroz Janju) u iznosu od oko 4 miliona KM, a zatim je, na naš zahtjev, odobrena i izgradnja novog mosta, koja košta više od 270 hiljada KM, asfaltiranje staze pored rijeke i postavljanje nove LED rasvjete od Atik džamije do novog pješačkog mosta.

Nakon toga je  odobren naš zahtjev da se nastavi sa uređenjem korita Janje od ušća do Čaršijskog mosta, sa novim mostom u naselju Brzava, što se finansira sredstvima Svjetske banke, a nastavljena je i realizacija faze 4, koja se finansira sredstvima evropskog Fonda za zaštitu od poplava. Ukupan iznos radova na uređenju korita Janje premašiće 17 miliona KM. U Janji je, pored toga, asfaltirano više od 50 kilometara puteva i ulica u vrijednosti većoj od 2,4 miliona KM, pri čemu je samo asfaltiranje Ulice braće Lazić koštalo više od 100 hiljada KM,  u vodovodnu mrežu je uloženo 175 hiljada KM, u javnu rasvjetu 182 hiljade KM, u objekte kulture, obrazovanja i zdravstva skoro 1,7 miliona KM, a u sanaciju kuća povratnika (351 stambeni objekat) skoro 600 hiljada KM. U saradnji sa Federalnim ministarstvom raseljenih osoba i izbjeglica i Skupštinom Grada napravljeno je dječije igralište ispred Doma kulture i uređeno više ulica, za šta je utrošeno 200 hiljada KM, dok je oprema za Dom kulture plaćena 44 hiljade KM. Na vakufskom prostoru Stara Janja 2018. godine je izgrađeno novo dječije igralište koje je finansiralo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH u iznosu od 50 hiljada KM. U Bijeljini su asfaltirane dvije veće ulice u kojima pretežno žive Bošnjaci ( ulice Stjepana Mitrova Ljubiše i Janka Veselinovića, obje pored kanala Dašnica i obje u dužini od oko jednog kilomera), cijena radova je bila po sto hiljada maraka, a asfaltirane su i četiri manje ulice u kojima takođe žive Bošnjaci.

Aktivnošću SDA obezbijeđen je i niz donacija za održivi povratak, pa su tako poljoprivrednicima, od strane Federalnog ministarstva raseljenih lica i izbjeglica, donirani mehanizacija, stoka, plastenici, sadni materijal, sjeme krompira i slično, u ukupnoj vrijednosti od preko 2,5 miliona KM. Uz to, uz pomoć istog ministarstva obezbijeđena je pomoć za zapošljavanje povratnika kroz projekte „Mala privreda“ i „Podrška razvoju početnog biznisa“, kroz nabavku mašina i opreme, sufinansiranje doprinosa za radnike i zapošljavanje novih radnika, u vrijednosti od preko 500 hiljada KM. Tome treba dodati i finansiranje prijema pripravnika u gradskim ustanovama, za šta je odvojeno 180 hiljada KM, kao i stipendije za studente povratnike u iznosima od 600 i 800 KM mjesečno, za šta je obezbijeđeno 250 hiljada KM, dok je projektima Vlade TK (270 hiljada KM)  i Ministarstva za povratak i izbjeglice Vlade RS-a (250 hiljada KM) ta aktivnost dodatno proširena.

Aktivnostima SDA omogućeno je zapošljavanje 20 mladih ljudi u opštinskim organima i firmama, kao i značajan uticaj u političkom životu na ovom području, što ima poseban značaj za sigurnost i opstanak Bošnjaka.

To su samo najvažniji rezultati djelovanja opštinske organizacije SDA Bijeljina-Janja, koji garantuju sve sigurniji položaj bošnjačkog naroda u ovom dijelu BiH. Politički sistem u BiH je takav da se mjeri samo stepen učešća u vlasti, pogotovo kad su u pitanju manjinske zajednice, pa Bošnjaci u Bijeljini nemaju drugog izbora već da glasanjem obezbijede svoj opstanak ovdje.

O onome što sam ja uradio reći ću samo nekoliko rečenica, jer mislim da mnogi to znaju. U Bijeljinu sam se vratio početkom milenijuma, pošto sam se odrekao neograničene vize u Njemačkoj, da bih pokušao da učinim nešto za narod kojem pripadam. Punih deset godina nisam imao posla, a onda sam se uspio zaposliti u Semberskim novinama, sa platom koja je bila ispod prosječne u RS-u. Bio sam jedan od osnivača BZK „Preporod“ i predsjednik te kulturne organizacije, u kojoj se radi volonterski.

Moj glavni zadatak je bio da  Bošnjacima vratim sjećanje i da zabilježim ono što se ne smije zaboraviti, jer u dugoj istoriji grada mi nismo ništa pisali o sebi. I kad su nas pomeli s lica zemlje, izgledalo je da nas ovdje nikad nije ni bilo. Bezbroj puta iznosio sam istinu o stradanju Bošnjaka i politici koja od njih pravi građane trećeg reda, i radio sam ono što niko drugi nije. Objavio sam do sad 15 knjiga, među njima i knjige o ratnim zločinima i prošlosti Bijeljine, i te knjige pripadaju „Preporodu“, ja od njih nema ni jedne marke zarade. Sve sam radio sam i na sopstveni rizik. Uz druge aktivnosti, „Preporod“ je objavio još petnaestak knjiga drugih autora, što je u našim uslovima pravi podvig. Šta sam radio kao odbornik – to se može iščitati iz prvog dijela ovog teksta. Treba li sad da pitam naše mahalske mudrace : malo li je, treba li još? Ili : šta ste vi učinili, da biste mogli držati lekcije drugima?

Moram priznati da sam se, zbog reakcija koje sam pomenuo, stotinu puta zapitao zašto i kome ja sve to radim, i da li mi to treba. Ipak, pozivam Bijeljince da izađu na izbore, jer mi drugog rješenja nemamo. Izbor je jasan : ukoliko izaberemo dva, tri ili više odbornika, svi ovi rezultati biće udvostručeni. Ukoliko ostanemo bez predstavnika u vlasti, opstanak bošnjačkog naroda u ovom dijelu BiH biće doveden u pitanje. Svaki Bošnjak s pravom glasa treba da zna da će, ukoliko ne glasa, automatski svoj glas dati najjačim srpskim strankama, u situaciji kad svaki glas može biti odlučujući, pa će tako snositi direktnu odgovornost za tragične posljedice koje mogu nastupiti. Ne pozivam nikoga da glasa za mene, samo mislite na sebe i svoje bližnje, na Bijeljinu, Janju i Bosnu, na svoj zavičaj.

    Vidimo se na izborima!

Piše :Jusuf Trbić