Piše: Saud Grabčanović
Osmanlije za kratko vrijeme gube sve svoje srednjoevropske posjede, a najteži je bio gubitak Ugarske. Katolička Austrija tada nije poznavala vjersku toleranciju. Muslimani se na osvojenim teritorijama masovno ubijaju i progone. Sve ono što je predstavljalo islamsku i osmansku kulturu na osvojenim teritorijama je uništeno : džamije, tekije, haremi, kao i javne građevine. Preživjeli muslimani su se iselili u Bosnu. Početkom 1686. godine, kada je pao Budim, i posebno nakon nove bitke na Mohačkom polju, najveći dio Ugarske osvajaju Austrijanci. Te godine muslimani bježe iz: Budima, Sekešfehervara, Egera,Šikloša, Kalače, Pečuha….Krajem te 1686. godine koalicione trupe napadaju na : Slavoniju, Srem, Banat, Bačku i Erdelj … Muslimani koji su živjeli u tim krajevima napuštaju svoja imanja i kuće i bježe iz gradova: Osijeka, Našica, Bjelovara, Čazme, Đakova, Slavonske Požege…Trupe koalicije predvođene Austrijancima, na čelu sa Ludvigom Badenskim, i u 1687. Godini nastavljaju osvajanja osmanskih posjeda u Slavoniji i Sremu. Kao posljedica tih austrijskih osvajanja, bježe muslimani iz dunavsko-savskog međurječja iz naselja : Mitrovice, Rume, Iriga, Petrovaradina,Karlovaca, Sremske Rače, Morovića, Nimaca, Grgurevaca, Čerevića, Bonštara, Iloka,Sotina i Vukovara. Veoma veliki broj muslimana bježi iz tih krajeva i naseljava se na pusta područja u Bosni. Taj nesretni narod -muhadžeri iz Ugarske, Slavonije i Srema dolaze i u kasabu Bijeljinu, gdje se naseljavaju. Austrijanci na kraju osvajaju skoro kompletnu Slavoniju i stižu na granice za rat nespremne Bosne. Odbrana Bosanskog pašaluka je dugo vremena bila potpuno zapostavljena, o njoj niko nje ni razmišljao. Bosanski utvrđeni gradovi su bili velikim dijelom zapušteni i prepušteni zubu vremena. Kasaba Bijeljina, kao malo ravničarsko mjesto, nije imala nikakve odbrane. Nije imala gradske tvrđave, a tada još nije imala ni gradskog opkopa – šarampova. U gradu je postojalo samo nekoliko čvršćih kamenih objekata koji su mogli poslužiti za odbranu: džamija majke sultana Sulejmana, hamam i dvije spahijske kule, a oko njih je bio «parmakluk», palisada od drvenih debala. To je bila sva odbrana grada od mogućeg napada.Tadašnji Bijeljinci nisu ni u snu sanjali kakvo će ih zlo snaći u kasnu jesen te fatalne 1688. godine.
Vojne operacije Svete lige, pobjede nad Turcima, osvajanja i prodor ka Bosni
Nakon 1684. godine međunarodna vojna koalicija «Sveta Liga», pod vođstvom Habzburške monarhije, kreće u opštu ofanzivu protiv Osmanskog carstva. Prvi je na udaru iste te godine bio grad Budim, koji je uspješno branio vezir Šejtan Ibrahim-paša sa garnizonom od 10.000 janjičara. Opsada Budima je u novembru morala prestati, jer su se u sjedištu koalicionog komandnog štaba pojavile teške bolesti. Rat protiv Osmanske imperije je nastavljen iduće godine. Ovaj je rat 1686. godine dobio još veće razmjere priključenjem Rusije i Brandenburga. Austrijski car Leopold II je uz pomoć njemačkih kneževina angažovao armiju od 74.000 ljudi, pod komandom Karla Lotaringera i bavarskog izbornog kneza Maksimilijana II Emanuela, za opsadu grada Budima 1686. godine. Nakon pada Budima, veliki vezir Sulejman je odstupio prema Beogradu. Austrijanci su zatim proširili svoju vlast u južnoj Mađarskoj akcijama markgrofa Ludviga Badenskog. Za kratko vrijeme moćna udružena armija uspijeva osvojiti kompletnu osmansku Ugarsku. Težište borbi se tada prenosi na Slavoniju, Srem, Erdelj, Banat i Bačku. Ludvig Badenski je 4. novembra 1686. stigao do Osijeka, kojeg je osvojio. Prethodno je spalio ‘osmo svjetsko čudo’ – čuveni Sulejmanov most kraj Osijeka. Nestao je tako veliki arhitektonski podvig toga vremena, koji su Turci koristili za prijelaz svoje velike vojske. Badenski je nakon zauzimanja grada Osijeka nastavio osvajanje cijele Slavonije.
I naredne 1687. godine koalicione snage nastavljaju rat protiv Osmanskog carstava. Ludvig Badenski sa svojim trupama zauzima kompletnu Slavoniju, osim Slavonskog Broda i nekoliko drugih turskih utvrđenih gradova uz Savu i Unu, kao što je Kostajnica. Sa druge strane, izborni bavarski knez Maksimilijan osvaja Banat, Srem, Bačku i Erdelj i dolazi do Zemuna. Veliko se zlo približilo granicama bosanskog ejaleta i kasabi Bijeljini. Nakon kraćeg zatišja, sljedeće 1688. godine trupe pod komandom markgrofa Ludviga Badenskog u više bitaka pobjeđuju Turke i osvajaju Kostajnicu, gdje bezuspješno pokušavaju preći Unu i ući u Bosnu. Badenski povlači svoje trupe nazad, naišavši na jak otpor turskih trupa koje su stigle iz pravca Banje Luke. Nakon ovoga trenutnog neuspjeha, koalicione snage predvođene Austrijancima, nastavljaju napadati preostale osmanske «džepove» u Slavoniji, pa osvajaju Slavonski Brod i još nekoliko naselja uz Savu na slavonskoj strani.
(Nastaviće se)