Bosanski interregnum ili kad politika površno zaroni u srednji vijek
Piše: Semir Hambo
Koliko god se priča o srednjem vijeku i spomenicima u kontekstu nadgornjavanja povijesnih narativa činila kompleksnom, ona je istovremeno i vrlo jednostavna. A jednostavna je zbog plitkosti argumenata za koje poseže politika.
Izgradnja spomenika nije nikakav novitet u kontekstu političke zbilje. Kultura spomenika je važna i potrebna, ali ukoliko joj se pristupi onako kako to struka nalaže. Ipak, nikakav spomenik neće očuvati kulturni identitet bilo koje države niti nacije, ukoliko taj identitet i kultura nisu omeđeni prije svega obrazovanjem, njegovanjem obrazovanja, naukom i samopoštovanjem. Sve drugo je turbo folk.
Ovaj i onaj historičari
Nekoliko godina poslije rata OHR je pokrenuo kampanju koja je trebala promijeniti pogled mladih ljudi prema korupciji i vlasti općenito. U tu svrhu je osmišljena kampanja “Ovaj i onaj u borbi protiv korupcije”. Cilj je bio na duhovit način utjecati na mlade ljude i njihov pogled prema problemu korupcije.
S obzirom na sadašnje stanje teško je govoriti o tome da je spomenuta kampanja bila naročito uspješna.
Hoće li i koliko spomenička kultura utjecati na javno mnijenje o bosanskome srednjem vijeku pokazat će vrijeme. A ono što se iz trenutne pozicije može tvrditi je jedno bespotrebno uvlačenje historije kao nauke u polje političkog blata.
Tvrtko, kralju
Raspravljati o važnosti i povijesnoj ulozi kralja Tvrtka za Bosnu u kontekstu savremenih nacionalnih i romantičarski proisteklih narativa je besmisleno. Historičari su svoje rekli i o kralju Tvrtku i o banu Kulinu i kontekstu prostora i vremena njihovog vladanja. Kao i o mnogim drugim vladarima.
Govoriti o identitetu u srednjem vijeku u kontekstu nacionalnog je apsurd, a kamoli ulaziti u detalje kako danas mnogi žele pojednostaviti srednjovjekovlje.
Problem je naglašen kada savremena politika svoje trenutne porive, agende, zablude i svoje nemoći pokušava opravdati i ohrabriti koristeći gorivo daleke prošlosti. Tu se srednji vijek idealno uklapa, posebno bosanski srednji vijek i to po mogućnosti onaj period do početka 14. stoljeća, kada izvore tražimo na kapaljku u poređenju s kasnijim periodom.
To je taman dovoljno maglovito da se kroje priče o banu Kulinu, a taman dovoljno vedro da se gradi romantika o velikom kralju Tvrtku. Zato danas sve češće slušamo poruke koje naprimjer Tvrtka, koji je živio u 14. stoljeću ovjenčavaju nacionalnim kategorijama iz današnje perspektive.
Suštinski politika je upala u tzv. interregnumu (termin koji je u srednjem vijeku označavao međuvlašće, odnosno period od kraja vladavine jednog vladara do početka vladavine drugog).
Opasne tendencije
Koliko je to pogrešno i porazno historičari bi vjerovatno trebali ponavljati danonoćno. Ali su vjerovatno umorni od konstantnog spuštanja nauke u prizemlje savremene politike. Pa tako zbog tišine s jedne strane, blagodati društvenih mreža obilato koriste oni koji obnašaju političke funkcije pa vrlo uspješno nameću svoje teze, plitke i opasne.
I nije to samo pitanje postavljanja spomenika u Sarajevu na inicijativu gradonačelnice Benjamine Karić, niti pitanje lokacije, koliko su pogrešno postavljene tendencije odnosa prema spomeničkoj kulturi. Ovdje ćemo samo spomenuti da BiH ima preko 60.000 stećaka, jedinstvenih srednjovjekovnih spomenika od kojih je najveći broj ugrožen, zapušten i čiji očuvanje zavisi od pojedinaca.
Zašto ne gledamo borbu za očuvanje stećaka sa tolikim žarom kako se gleda na spomeničku kulturu je posebno pitanje.
Tako je poslije postavljanja spomenika kralju Tvrtku u Sarajevu ekspresno stigla “prijetnja” iz Banje Luke kako će tamošnji gradonačelnik “ispraviti nepravdu” i postaviti spomenik i Tvrtku i Kulinu. Ko ne poznaje BiH rekao bi da je to i pozitivno. Ali stanje na terenu govori da je posrijedi nešto drugo. Cilj je nacionalizirati kralja i postaviti ga u savremeni okvir oslovljavajući ga srpskim kraljem.
To bi bio onaj ranije spomenuti turbo folk, odnosno historija za široke narodne mase.
Dakako, posebna je tema kontekstualizacija priče o spomeniku i potreba da oni koji iniciraju i grade spomenike budu spremni obrazložiti političku dimenziju koju će podizanje spomenika nužno imati, različite perspektive i utjecaje.
A politika danas nema vremena ni za obrazovanje niti za nauku u prebrzom pokušaju dokazivanja ko je stariji i čiji je Tvrtko, bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić.
(klix.ba)