Taj most tanak ko dlaka i oštar ko mač
Što ponor uma jednim skokom premosti
Tu raste moja krv i jauču kosti
Nad ranjenom vodom izvijen goli plač
Kud sad da krenem s mostom usred čela
S mostom iznad vida iznad živog mesa
Kad mi žedne oči ispiše nebesa
I pade glava u noć na dnu tijela
Krik si što svijetli između dva mraka
Nad bunar riječi nadneseno lice
Tišina gola u kljunu gluhe ptice
Sad ne mogu dalje nesta mi koraka
A znam da za mene nema drugog puta
Osim u tvoju dubinu što me guta
Jusuf Trbić