Piše: Saud Grabčanović
Triješnica
Ovo selo se nalazi sjeverno od Bijeljine ,od centra grada je udaljeno oko 9 km. Po popisu iz 2013. godine selo je imalo 509 stanovnika, od kojih se 98,82 % izjasnilo prema etničkoj pripadnosti da su Srbi. U odnosu na popis iz 1991. godine broj stanovnika se dvostuko povećao! Selo ima pravoslavnu crkvu „Sveta Marija Magdalena“. Seoska slava ili „molitva“ je drugi dan „Duhova“. Selo ima zajedničko groblje sa Gojsovcem. Triješnica se dijeli na zaseoke-„mahale“: Pantići i Pjeskulje
Nastanak sela i njegovog imena:
Triješnica se spominje u osmanskim popisnim defterima iz 1548. godine. Selo je dobilo ime po velikom broju stabala trešnje koje su rasle u okolini. Triješnica je bila potpuno uništena u ratu 1716-1718. godine. Nakon „Beogradskog mira“ 1739. Godine novi osmanski begovi počeli su sa naseljavanjem skoro potpuno puste Semberije. Tada su pravoslavni naseljenici iz Crne Gore i istočne Hercegovine ponovno naselili i podigli i ovo selo.
Predanja o naseljavanju sela i stanovništvo:
Narodna predanja govore, kada su stigli prvi naseljenici „da je na mjestu današnjeg sela bila sama šikara “. Prvi su se u selo iz Crne Gore doselili Ristići zvani Stajići, koji slave Đurđevdan i Pantići, koji slave Miholjdan. Od Pantića su nastali Makovići i Miličići. Nakon njih su se iz istočne Hercegovine doselili Gajići zvani Gazdići, koji slave Đurđevdan, i Despotovići zvani Ere, koji slave Đurđevdan. Svi oni su se tu doselili kao kmetovi i čifćije na posjede Salih bega Begzadića iz Skočića kojeg je sultan nagradio zeljišnim posjedima u Semberiji. Od ovog Salihbega su kasnije nastali bijeljinski Salihbegovići. Više porodica se kasnije naselilo u Triješnicu iz okolnih semberskih i majevičkih sela, svi oni imaju crnogorske korijene. To su sljedeće porodice: Živanovići, ranije Ilići, koji slave Đurđevdan, došli su iz Dazdareva, Živanovići, ranije Vitorovići, koji slave Mratindan, došli su iz Crnjelova, Cvjetinovići, zvani Stokanovići, koji slave Trojice došli su iz Modrana, Ristići, ranije Radovanovići, koji slave Nikoljdan, došli su iz Balatuna i Marjanovići, koji slave Stjepanjdan, došli su iz Suhog Polja. U Triješnici živi više porodica koje tačno ne znaju svoje porijeklo, ali znaju da su se njihovi pretci doselili iz Crne Gore i Hercegovine, a to su: Todorići (Mratindan) i Jovanovći zvani „Mađarevići“ (Đurđevdan).
Trnjaci
Ovo selo se nalazi sjeverno od Bijeljine, a od centra grada je udaljeno oko 15. km. Po popisu iz 2013. godine selo je imalo 1087 stanovnika, od kojih se 98,44 % izjasnilo prema etničkoj pripadnosti da su Srbi. U odnosu na popis iz 1991. godine broj stanovnika se dvostuko povećao! Selo ima pravoslavnu crkvu „Sv. Prorok Ilija“, kao i „Hrišćansku Adventističku crkvu“. Seoska slava ili „molitva“ je drugi dan „Vaskrsa“. Selo ima svoje groblje. Trnjaci se dijele na zaseoke-„mahale“: Kalabići, Dobra voda, Gornji Trnjaci,Trnjage, Jovičevići, Jagodići, Ošapovići, Čelići i Popadići
Nastanak sela i njegovog imena:
Trnjaci se ne spominju u osmanskim defterima prije Velikog Bečkog rata. Naš zavičaj je veoma stradao u Velikom Bečkom ratu, a posebno u austro-turskom ratu 1716-1718. godine. Nakon „Beogradskog mira“ 1739. godine, novi osmanski begovi koji su dobili posjede u Semberiji počeli su sa naseljavanjem skoro potpuno puste Semberije pravoslavnim stanovništvom. Tada su pravoslavni naseljenici iz Crne Gore i istočne Hercegovine podigli ovo selo. Selo je dobilo ime po trnju-trnjagama koje su na mjestu podizanja sela zatekli prvi naseljenici.
Predanja o naseljavanju sela i stanovništvo:
Prvi koji su se doselili u ovo selo bila su tri brata iz okoline Trebinja: Vasilije, Ljubinko i Laketa. Od njih su nastali Vasililići, Ljubinkovići i Laketići, koji slave Đurđevdan. U Dvorove se naselio njihov rođak od kojeg danas u Dvorovima potiču Tanasići i Vićanovići. Poslije prvih naseljenika, u Trnjake su se iz Crne Gore doselili: Jovičevići, koji slave Srđevdan, i Raševići, koji slave Savinjdan. Svi oni su se tu doselili kao kmetovi i čifćije na posjede Salih bega Begzadića, kojega je sultan nagradio zeljišnim posjedima u Semberiji. Više porodica se kasnije naselilo u Trnjake iz okolnih semberskih i majevičkih sela, Srbije i drugih krajeva, svi oni imaju crnogorske korijene. To su sljedeće porodice: Lazići, koji slave Lučindan, došli su iz Tutnjevca, Mitrovići, koji su došli iz Pipera na Majevici, Ošapovići, koji slave Đurđevdan, došli su iz Srbije, Kalabići, koji slave Đurđevdan, došli su iz Posavine, Lazići, koji slave Đurđevdan, došli su iz Bosanske Krajine, a potomci su nekog hajduka Laze, i Cvjetkovići koji su došli iz Like.U Trnjacima živi više porodica koje tačno ne znaju svoje porijeklo, ali znaju da su se njihovi pretci doselili iz Crne Gore i Hercegovine, a to su: Dukići (Nikoljdan), Gajići (Mratindan), Markičevići (Lučindan)i Trifunovići (Sv. Gligorije).
Velino Selo
Ovo selo se nalazi sjeverno od Bijeljine, a od centra grada je udaljeno oko 21 km. Po popisu iz 2013. godine selo je imalo 349 stanovnika, od kojih se 97,42 % izjasnilo prema etničkoj pripadnosti da su Srbi. U odnosu na popis iz 1991. godine broj stanovnika se smanjio za trećinu! Selo nema svoje crkve i pripada parohiji Brodac. Seoska slava ili „molitva“ je „Car Konstantin“. Selo ima svoje groblje. Velino Selo se dijeli na zaseoke-„mahale“: Centar, Grobljanska, Račanska i Šljivička mahala.
Nastanak sela i njegovog imena:
Velino Selo se ne spominje u osmanskim defterima prije Velikog Bečkog rata. Ovo selo ima i drugo ime : „Žabari“. Semberija je veoma stradala u Velikom Bečkom ratu, a posebno u austro-turskom ratu 1716-1718. godine. Ovo selo je bilo dosta kasno naseljeno i to tek krajem 18. Vijeka, kada su pravoslavni naseljenici iz Crne Gore i istočne Hercegovine na zemlji begova Fidahića-Pašića podigli ovo selo. Selo je dobilo ime po nekom turčinu Veliji (Veli-begu) koji je tu ranije imao svoj odžak. Taj Veli-beg se odavde odselio u okolinu Čelića ,zbog velikih i katastrofalnih poplava rijeke Save. On je u okolini Čelića utemeljio selo sa istim imenom „Velino selo“, koje je za razliku od semberskog stoprocentno naseljeno Bošnjacima muslimanima!
Predanja o naseljavanju sela i stanovništvo:
Prvi koji su se doselili u ovo selo bili su naseljenici iz istočne Hercegovine: Kovačevići. koji slave Miholjdan, Škorići. koji slave Jovanjdan. i Krstići. koji slave Nikoljdan. Svi oni su se tu doselili kao kmetovi i čifćije na posjede Mehmedali -bega Pašića. Više porodica se kasnije naselilo u Velino Selo iz okolnih semberskih i majevičkih sela, Srbije, Srema, Slavonije, Like i drugih krajeva, svi oni imaju crnogorske korijene. To su sljedeće porodice: Dobrići, koji slave Đurđevdan, došli su iz Srbije, Lazići, koji slave Đurđevdan, došli su iz Krajine, Čurčići, koji slave Aranđelov dan, i Tomanići, koji slave Stjepanjdan, došli su sa Majevice, Arsenovići, koji salave Stjepanjdan, došli su iz Srbije, Marjanovići i Manojlovići, koji slave Nikoljdan, došli su iz sela Grk u Sremu, Đurđevići, koji slave Pantelino, došli su iz Like, Vujići, koji slave Nikoljdan, došli su iz Srbije, Vujići, koji slave Đurđevdan, došli su iz Srbije iz Dublja, tamo su se prezivali Živanovići, Lukići, koji slave Avramijevdan, došli su iz Dazdareva, Stevanovići, koji slave Pantelino, došli su iz Krajine i Erići, koji slave Đurđevdan, došli su iz Brezovog Polja. U Velinom Selu živi više porodica koje tačno ne znaju svoje porijeklo, ali znaju da su se njihovi preci doselili iz Crne Gore i Hercegovine, to su: Đorđići (Mitrovdan), Simići (Aranđelovdan), Matići (Đurđevdan), Jovanovići (Lazarevdan), Maksimovići (Đurđic), Glišići (Stjepanjdan) i Lujići (Nikoljdan).