Hapšenje Dodika svakim danom postaje sve rizičnije i odlaganje njegovog hapšenja nije više opcija. No, kako uhapsiti Dodika u ambijentu u kojem on kontrolira pola sigurnosnog sektora i ima sve informacije.
Piše: Nedžad Ahatović
Dnevni list iz Mađarske prenio je intervju sa Akos Hadhazy, neopredijeljenim zastupnikom u mađarskom parlamentu koji je citirao zamjenika ministra vanjskih poslova Leventea Magyara koji je rekao da će Mađarska intervenirati ako dođe do mogućeg sukoba u Bosni i Hercegovini.
Dodao je da bi mađarska intervencija išla u prilog Miloradu Dodiku i Srbima. Bosna i Hercegovina je zvanično zatražila zamjenu mađarskih mirovnih snaga nakon sličnih izjava zamjenika ministra vanjskih poslova Leventea Magyara.
Sa druge strane, Beograd pokušava da stiša svoju javnost nakon potpisivanja pravog vojnog sporazuma između Albanije, Kosova i Hrvatske. Politički manevar Vučića po kojem Srbija i Mađarska sklapaju vojni savez, iako su to srbijanski tabloidi uveliko najavljivali, nije se desio i ove dvije zemlje potpisale su samo sporazum o saradnji u oblasti odbrane.
To je zapravo sasvim uobičajeni plan saradnje koje Srbija potpisuje na godišnjem nivou već decenijama unazad, ne samo sa Mađarskom već i sa mnogim drugim državama regiona, Evrope i svijeta.
Zapravo se potpisima operacionalizuje i konkretizuje sporazum o strateškoj saradnji u oblasti odbrane, koji je postignut još 2023. godine. Mađarska ne može prekoračiti svoje obaveze prema NATO-u, što kompenzira sa politički soliranjem i prkošenjem Briselu svog premijera Viktora Orbana.
Jedan od tih primjera prkošenja Briselu je i činjenica da su specijalne jedinice mađarskih oružanih snaga (jedinice mađarskog Centra za borbu protiv terorizma) bile stigle u entitet RS, zvanično, kako bi pomogle u obuci lokalnih policijskih snaga, a nezvanično da izvuku Dodika iz BiH.
Zato je ministar odbrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez dobro postupio što nije dozvolio slijetanje mađarskog vojnog transportnog aviona na aerodrom u Banjoj Luci. Dodik bi sasvim sigurno imao alternativu bijega da je avion sletio u Banju Luku. Umjesto bijega, Dodik je odlučio pokazati da pravna država ne funkcionira u njegovom slučaju i krenuo u otcjepljenje RS-a od Bosne i Hercegovine.
U toj situaciji Oružane snage Bosne i Hercegovine prebacuju dio svoje najsavremenije opreme dobivene od SAD-a 2021. Radi se o nekoilko helikoptera UH-1H Huey II u kasarnu Mahovljani u Banjoj Luci.
Zvanično saopćenje Ministarstva odbrane BiH je da “nakon završene preobuke i osposobljavanja personala 1. helikopterskog skvadrona na helikopterima tipa UH-1H-II koja je počela krajem 2021. godine, prebaziranje helikoptera UH-1H-II iz kasarne Rajlovac na aerodrom Mahovljani izvršeno je 28. aprila 2025. godine”.
To recimo nije dobar potez ministra odbrane Zukana Heleza, a još je gori tajming samog prebaziranja najsavremenijih helikoptera koje OSBiH imaju na raspolaganju. Slabljenje zračnih kapaciteta OSBiH u ovom trenutku je direktan udar na borbenu gotovost OSBiH što je od krucijalnog značaja u narednom periodu za ukupnu stabilnost zemlje.
Ovakvi premještaji kritično važne borbene tehnike koji mogu biti blokirani ili zloupotrebljeni ne doprinose spremnosti OSBiH da odgovore na krizne situacije i umanjuju njihovu ukupnu borbenu gotovost. Osim ako ministar zna nešto što mi ne znamo pa ne smije u javnost s tim, kako on ima običaj da kaže. Ako je tako, znat ćemo vrlo brzo.
Za to vrijeme Orban je definisao politički stav da se sve zemlje zapadnog Balkana odmah prime u članstvo EU-a zbog smanjenja sigurnosnih rizika. Posebno se u svojim stavovima odnosi prema BiH za koju traži prijem u EU uz uvjet da se Ured visokog predstavnika ukine i smanji uloga stranaca u kreiranju politike u BiH.
Taj stav komplementaran je sa retrogradnim politikama naših susjeda koje su bazirane na udruženim zločinačkim poduhvatima i usmjerene ka očitoj destabilizaciji BiH, koju Orban generiše svojim odnosom prema entitetu RS kao prema nezavisnoj državi koju naziva “časnim susjedom”.
Time otvoreno podržava Dodikov separatizam koji i finansijski podupire naočigled čitavog EU-a.
Postoji scenario sa kojim se Orban poigrava, a to je uspostava većeg vojnog prisustva Mađarske u BiH kroz misiju EUFOR-a ili pod krinkom zajedničkih policijskih vježbi. To može značiti da ukoliko dođe do intervencije državnih organa BiH i hapšenja Dodika, HUNCON će u kombinaciji sa snagama koje će doći u BiH izaći na entitetsku granicu sa MUP-om RS-a radi očuvanja mira.
Time će izraziti nastojanje Srbije, Hrvatske i dijela EU-a da se u BiH opet uspostavi mir i stabilnost. Međunarodna zajednica vjerovatno je svjesna ovog Orbanovog scenarija za koje mađarski parlamentarci javno tvrde da je provodiv. Pitanje koliko su NATO i EU spremni da ne prihvate taj razvoj situacije kao način rješavanja krize koja bi mogla nastati Dodikovim eventualnim hapšenjem.
Hajmo biti optimisti i kazati da Orbanove, Plenkovićeve i Vučićeve kombinacije sa našom državom nisu provodive i da NATO i EU neće podržati ovakav razvoj situacije. Ali, sa druge strane postavlja se pitanje kakav scenario bi bio prihvatljiv za njih?
Dešavanja od 23. aprila kada je manja grupa inspektora SIPA-e izvela pokušaj hapšenja Dodika koji se u tom momentu nalazio u zgradi prekoputa sjedišta SIPA-e dokazala su da se on štiti kombiniranom jedinicom specijalne namijene sastavljene od MUP-RS, Srbije i Vojske Srbije dok ga obavještajno pokriva srbijanska BIA.
MUP RS-a je sa repetiranjem metka u cijev na inspektore SIPA-e stavio sebe van zakona i ustava ove zemlje i počinio krivično djelo oružane pobune protiv legalnog državnog sistema u Bosni i Hercegovini. Očito je da državni organi oklijevaju da uhapse Dodika. Opravdanje traže u činjenici da ne žele da mu daju opravdanje za započinjanje sukoba.
No, što je duže Dodik na slobodi, država slabi i ne može da povrati autoritet sile i snagu pravne države. Kakvu poruku takvo ponašanje države šalje organiziranom kriminalu u BiH?
Dosta je pitanja na koje javnost nema odgovora. Jedno je jasno, hapšenje Dodika svakim danom postaje sve rizičnije i odlaganje njegovog hapšenja nije više opcija. No, kako uhapsiti Dodika u ambijentu u kojem on kontrolira pola sigurnosnog sektora i ima sve informacije.
Međunarodna zajednica sa druge strane ne nudi rješenja i nema aktivnu ulogu u ovoj krizi osim što je nazovi visoki predstavnik ukinuo finansiranje Dodikove i Stevandićeve stranke iz svih budžeta što ipak treba pozdraviti.
Njegovo političko divljanje koje je uslijedilo nakon toga je usmjereno ka provociranju incidenata, pošto očito priča o islamskom radikalizmu i njegovom predominantnom utjecaju kod Bošnjaka nije istinita.
Dodiku očajnički treba incident, jer mu opcija izlaženja Srba iz državnih institucija i politička homogenizacija sa opozicijom u vezi secesije RS-a očito propala.
Politički gledano, nova koalicija bila bi rješenje da se Dodikovi kadrovi isključe iz sigurnosnog sektora. Međutim, njegov kompanjon Dragan Čović i HDZ to brani ucjenom s prihvatanjem Izbornog zakona čime dokazuju da su odavno treći stub nove “velike Srbije”, što je sramno sa aspekta žrtava koje su hrvatski branitelji podnijeli u agresiji Srbije na Hrvatsku.
Hapšenje Dodika mora uslijediti, ali kao što sam već i pisao, kada se Dodik tome bude najmanje nadao.
(stav.ba)
