Piši kako ti govorim: Kome su Srbi iz BiH dijaspora

U velikoj neprilici se našao službenik za odnose sa javnošću u Gradskoj upravi grada Gradiška kada je morao novinare obavijestiti da će doći do važnog sastanka na nivou i to za samo nekoliko časova, istoga dana. Ozbiljni novinari ne vole žurne najave, naravno, ukoliko se ne odnose za ekspresne događaje vezane za elementarne nepogode, veliku akciju policije ili nekakvu ne daj Bože veliku vijest za crnu hroniku.

ZA MIR I DOBRO

A toga dana, posljednjeg u maju, sa prvim čovjekom lokalnog parlamenta u Gradišci Milenkom Pavlovićem trebao se susresti Đorđe Milićević, ministar bez portfelja u Vladi Republike Srbije, i to kao koordinator aktivnosti i mjera u oblasti odnosa Republike Srbije sa dijasporom.

Novinarima je brzinski najavljena i tema razgovora ministra bez portfelja sa predsjednikom gradske skupštine, a bila je saradnja Republike Srbije i Republike Srpske sa srpskom dijasporom u inostranstvu, kao i pitanja koja se odnose na jačanje saradnje i veza.

Nije bilo prijatno domaćinima ni nepuna četiri časa nakon najave da otkažu sjednicu, jer je ministar bez portfelja bio naprečac spriječen da dođe u dijasporu.

I dok su se novinari pozabavili svako svojim zadatkom, čestita Marina Bavrlić, inače dugogodišnja profesorica muzike, koja je plejadu učenika naučila Mozartovim, Chopinovim, ali i Lenonovim, Arsenovim i Montenovim notama, oglasila se na svom profilu na društvenim mrežama. Čisto da olakša dušu i razjasni neke pojmove.

– Čitam vijesti i kažu da je ministar za dijasporu iz Srbije danas otkazao posjetu Gradišci. Muzičar sam i nisam upućena i dovoljno obrazovana u društvenim naukama, pa bih zamolila moje FB prijatelje, ali od struke, da mi objasne da li neko ko vijekovima živi na nekoj teritoriji može da se oslovi kao “dijaspora”? Molim vas, ne interesuje me politikantstvo, nego stručno mišljenje, dakle, ako mi Srbi živimo u Bosni najmanje hiljadu godina, jer prve pisane dokumente u kojima se spominjemo ovdje imamo već iz osmog vijeka… kome, kako i u odnosu na koga smo mi dijaspora, zapitala se profesorica Bavrlić.

– Riječ dijaspora (grčki: διασπορά – rasipanje ili raspršivanje sjemena) jest naziv za osobe ili za dio jednog naroda koji je bio prisiljen napustiti svoju korijensku zemlju, bivajući tako raspršeni na sve strane svijeta…, navodi dalje Marina Bavrlić, a jedan uvaženi mladi teolog prebacio je jednom rečenicu lopticu na maticu.

– Kao što je priča i sa maticom. Što bi Srbima iz BiH ili Crne Gore Srbija bila matica – kad su oni svoji na svome, zapitao se odvažni teolog.

Nastavila je profesorica Bavrlić da je srpsko odricanje od Bosne za nju neshvatljivo.

– Treba istinu priznati, mi svi smo domicilni ovdje, i Srbi i Bošnjaci i Hrvati, ali pripadamo različitim religijama, i to je potrebno prihvatiti, a kako bismo imali mir i dobro ovdje. Ja sam po tom pitanju tolerantna.

A šta bi Vuk rekao na nedolazak ministra bez portfelja u dijasporu.

Ministar bez portfelja je ministar koji ne vodi poseban resor. Portfolio ili portfelj je riječ porijeklom iz italijanskoga jezika. Nastala je od riječi “portafoglio” (torbica ili omot za čuvanje papira i spisa), tj. od glagola “portare” (nositi) i imenice “foglio” (list). Od godine 1835. portfolio u italijanskome ima značenje “službeni državni dokumenti”. Zato danas kada se kaže “ministar bez portfelja”, misli se na ministra koji nije zadužen za neko posebno, određeno ministarstvo.

A dijaspora? Osim izvornog grčkog značenja rasipanja sjemena dijaspora je naziv za osobe ili za dio jednog naroda koji je bio prisiljen napustiti svoju korijensku zemlju, bivajući tako raspršeni na sve strane svijeta.

Naljutio bi se Vuk i na nas odvažne koji pristadosmo na promjenu njegove maksime “Piši kao što govoriš, čitaj kako je napisano”.

Pa tako kolege novinari na državnim i opštinskim jaslama mahom pišu kako im govore nalogodavci. I izmjena krivičnog zakonika u Republici Srpskoj u kojem će se kriminalizovati kleveta ide ka izmjeni pomenute maksime, pa ćemo dobiti “Piši kako ti govorim, čitaj kako ti je napisano!”.

KRIMINALIZACIJA KLEVETE

I dok se mi zadržavamo na običnim tricama, koje život ne znače i ne popravljaju stanje u novčanicima, mladost nam odlazi preko svih graničnih prelaza. Gdje? Ovaj put stvarno u dijasporu. Odlazi tamo gdje se za falsifikovane i kupljene diplome ide u zatvor, gdje partijske knjižice nisu vrednije od specijalizacije i gdje se ne prebrojavaju krvna zrnca.

Zar je moguće da će našoj mladosti biti bolje negdje tamo gdje neće biti ni domicilni, ni konstitutivni, pa čak ni manjine? Većina će ih se snaći jer su noseći vrline iz svojih kuća pokazali da se ne primaju na političke i stranačke kombinatorike i retorike.

I da, svojim stvarno stečenim znanjem i zvanjem tamo u dijaspori neće biti bez portfelja!

(oslobođenje.ba)