Piše: Saud Grabčanović

Biografija princeze Katarine Tomašević-Kotromanić

                          ( Kıral Kızı – Princeza Emina ili Tarihi- hanuma)

 

Katarina Tomašević Kotromanić (krsno ime) ili princeza Emina, poznata kao Tarihi-hanuma Emine ( turski nadimak : Kıral Kızı –kraljeva kćerka ) je bila drugorođeno dijete bosanskog kralja Stjepana Tomaša Kotromanića i njegove druge supruge Katarine rođene Kosača. Bosanska princeza Katarina je rođena 1453. godine u Bobovcu. Kada su Turci, predvođeni sultanom Mehmedom II Fatihom,  osvojili Bosansko kraljevstvo, princeza Katarina je imala 9 godina. Princeza Katarina je bila zarobljena od strane Osmanlija zajedno sa svojim bratom princem Sigismundom u tvrđavi Zvečaj, koja se nalazi između Jajca i Banje Luke. Djecu je u toj tvrđavi na čuvanje ostavila njihova majka kraljica Katarina, koja je sama i bez njih pobjegla iz Bosne. Zahvaljujući brizi svog daidže Ahmed-paše Hercegovića (Hersekzade), koji je tada bio Veliki vezir Osmanskog carstva,  mala Katarina  je zajedno sa bratom poslana u Istanbul na dvor. Mala Katarina je kod daidže u Istanbulu boravila jedno vrijeme i tu je primila islam i dobila novo ime Emine. Kada je odrasla i napunila 12 godina daidža ju je poslao u Skoplje na dvor njihovog rođaka Isa-bega Ishakovića, koji je poticao iz bosanske vlastelinske porodice Hranić-Kosača. Šta se  kasnije desilo sa princezom Katarinom-Eminom u Skoplju, o tome nemamo tačnih i pouzdanih podataka. Po meni, ona se  tamo najvjerovatnije udala za nekog lokalnog spahiju dostojnog njenog porijekla. Danas nema nikakvih podataka ni o njenom eventualnom potomstvu. Jedino što se za nju sigurno zna jeste činjenica da je umrla u Skoplju 1474. godine, kao vrlo mlada, u starosti od oko 20 godina. Njen muž ili neki rođak, potomak Isa-bega Ishakovića, izgradio joj je turbe na mezarju Gazi-Baba u Skoplju. Nedugo nakon njene smrti narod ju je proglasio za „dobru“ i dao joj ime Kıral Kızı ( Kraljeva kćerka) . Turbe „dobre“ Kıral Kızı je vremenom  postalo mjesto gdje su se navodno događala čudesna ozdravljenja, pa je to turbe postalo mjestom hodočašća muslimana iz Skoplja i iz cijele Rumelije. Ovo turbe postoji i dan danas u Skoplju na Gazi-Babi, a  narod ga jako poštuje i obilazi.

Život princa Sigismunda i princeze Katarine nakon smrti njihovog oca

Nakon misteriozne i iznenadne smrti njihovog oca Tomaša u julu 1461. Godine, bosanski prijesto je ostao upražnjen. Porodica Sigismundove majke, čuvena plemićka porodica Kosača, u početku je zahtijevala krunu za Sigismunda. Njegov djed po majci Stjepan Vukčić Kosača, najmoćniji plemić kraljevstva, shvatio je da je u to teško vrijeme neposredne prijetnje od osmanskih osvajanja Kraljevini  Bosni potreban punoljetan  monarh. Zato se  on suzdržao  od pritiska na bosansko plemstvo da na saboru za kralja izaberu njegovog unuka, tada maloljetnog Sigismunda. Tako je odlukom plemićkog sabora kraljem Bosne postao Sigismundov stariji polubrat Stjepan. Stjepan je bio sin kralja Tomaša, rođen u braku sa Vojačom, koja je bila bogumilske vjere. Stjepan Tomašević je inače do tada imao već jednu vladarsku titulu. On je bio poslednji despot Srpske despotovine, tu titulu je dobio ženidbom  srpskom krunskom princezom Helenom (Jelenom) Branković, koja je nakon udaje promijenila vjeru i ime u Marija (Mara). Mara je bila poslednja bosanska kraljica.Tako je Stjepan  postao kralj Bosne nakon iznenadne smrti njihovog oca kralja Tomaša u julu 1461. godine. Stjepan Tomašević je uprkos svojim bogumilskim korijenima bio gorljivi katolik, koji je nemilosrdno proganjao pripadnike Crkve bosanske-bogumile. Time je napravio veliki razdor u kraljevini i oslabio njenu odbrambenu moć. Stjepan Tomašević je prvi bosanski kralj koji je dobio krunu direktno od pape i  njome bio krunisan. Za  vrijeme vladavine svog polubrata kralja Stjepana mali Sigismund je sa svojom sestrom i majkom boravio u dvorcu Kozograd iznad Fojnice. Njegova je majka od pastorka dobila zvanje „Kraljica majka“, ali novi  kralj, njen pastorak Stjepan Tomašević , nije želio vidjeti svoju maćehu, kao ni svog polubrata niti polusestru na kraljevskom dvoru u Jajcu. Razlog za ovo je bio jednostavan, Sigismund mu je vremenom mogao postati opasan rival  jer je bio potencijalni nasljednik bosanske krune.

                                                                  (Nastaviće se)

Prethodni članakDržava na prosjačkom štapu
Naredni članakVječni sevdah
Saud Grabčanović
Rođen u Bijeljini, 10.09.1952 godine. Osnovnu i srednju školu završio u rodnom gradu, a za RTV mehaničara studira u Beogradu do 1973. Poslije Beograda seli se u Vinkovce gdje završava višu mašinsku školu 1983 godine. Rat ga je pomjerio do daleke Njemačke, u gradu Nürnbergu /Augsburgu gdje se stacionira 1993 godine. Radio je u Loewe opta, Metz, Grundig, Telefunken, Philips, Nord Mende, Blaupunkt, Schneider, Sony firmama sve do svoje penzije. Sadašnji status: penzioner ( aktivni još radi elektroniku – profi i piše istoriju - u dokolici)... Najdraži hobi: Istorija( u slobodnom vremenu)