Piše: Jusuf Trbić
Uskoro će izbori. A oni dolaze u uzavreloj političkoj atmosferi, u kojoj se, više nego ikad za posljednje dvije decenije, tamni oblaci gomilaju nad našim životima. Vlast RS-a s Dodikom na čelu, pojačana opozicijom i podržana od strane Srbije i Rusije, zakazuje referendum kojim dovodi u pitanje Ustav, Dejtonski sporazum i postojanje Bosne i Hercegovine. Sve se to radi sistematski i uporno, otvoreno i bez ikakvog prikrivanja, a u programskom dokumentu SNSD-a iz prošle godine piše da će već 2018-te biti zakazan referendum o osamostaljenju RS-a i pretvaranju BiH u uniju država – što znači raspad države. Međunarodna zajednica opet ne želi da se miješa, s te strane čujemo samo savjete i preporuke, kao i do sad, dok policije Srbije i RS-a održavaju trijumfalnu vježbu na Drini, a jurišnici SNSD-a prijete, govoreći, bez imalo ustručavanja, da Bošnjaci treba da se boje srpske policije. Sve podsjeća na 1992. godinu, samo što ovoga puta nema JNA i Miloševića, a Dodik nije Karadžić, mada bi to želio da bude. A Bošnjaci su mnogo jači nego tada. Samo što to moraju pokazati na izborima.
Čitava ova situacija je gromoglasni poziv svim Bosancima da se probude, da pogledaju oko sebe i vide šta se dešava. I da se još jednom usprave, da ne dozvole silama mraka da ih poraze, kao što nisu dozvolili ni u vrijeme najstrašnije ratne oluje. A jedini način da se odupru zlu jeste da izađu na izbore i glasaju. Drugog nema.
Prije neki dan je Milorad Dodik na skupu SNSD-a u Vlasenici rekao i ovo : “ Naše oružje danas je glasanje. Glasanje je danas i puška, i mitraljez, i teški top, i artiljerija. Okupljeni oko političke ideje glasanjem odlučujemo, sve naše bitke dobijamo ili gubimo.” Pa, ako je glasanje toliko važno onima koji u RS-u imaju sve, koliko je tek važno za nas, koji se borimo da preživimo u ovom tamnom vilajetu?
Godinama već pokušavam da odgonetnem šta se to dešava s Bošnjacima, koji neće da izlaze na izbore, prepuštajući sve onima koji su nas jednom već ubijali, progonili i zatirali. A znaju da danas nema rata, rat se vodi, kako i Dodik kaže, glasanjem, to je jedini način borbe koji imamo. Oni koji imaju svoje predstavnike u vlasti, imaju i svoj dio političkog uticaja i bez njih se ne mogu donositi najvažnije odluke. Oni koji svoje predstavnike nemaju – izgubljeni su, pogotovo u okolnostima kakve danas imamo u manjem entitetu. Pa ipak, odziv Bošnjaka na glasanje u Bijeljini je do sad bio tako mali, da je to nevjerovatno. Pogledajte : u bijeljinskoj opštini ima prijavljeno nešto preko 13 hiljada Bošnjaka ( po posljednjem popisu), što znači, u procentima, u odnosu na ukupan broj stanovnika opštine, između 12 i 13 posto. A imamo samo jednog odbornika ( i to već drugi mandat), što znači da je učešće Bošnjaka u vlasti manje od 3 posto ( jer Skupština ima 31 odbornika). U Bijeljini je na posljednjim izborima bošnjačka lista dobila 700 glasova, dok je taj broj u Janji bio skoro 1.800. Dakle, ukupno 2.500. A prosta računica kaže da je od 13.000 najmanje 8 -9.000 punoljetnih, s pravom glasa. Ako se njima dodaju i oni u dijaspori, broj glasača nije manji od 10-12.000. Pa, gdje su ti ljudi, gdje su ti Bošnjaci, Bosanci, patrioti, ima li ih, misle li oni svojom glavom, znaju li šta je danas na kocki? Zamislite našeg čovjeka, koji je najpametniji na svijetu, pogotovo kad popije dva piva, koji zna sve šta treba , a šta ne treba, a mrsko mu da odvoji 15 minuta i ode na glasanje. Ili onoga u inostranstvu, koji ne može potrošiti 5 minuta da skine obrazac za prijavu s kompjutera i pošalje ga. Drugi su mogli život dati za domovinu, oni ni taj minimalni trud ne mogu uložiti u ono što može spasiti sve nas.
Čuo sam mnogo puta bošnjačke primitivce koji kažu da neće glasati jer njima, eto, niko ništa nije dao ( a oni, valjda, imaju cijenu), jer nemaju za koga glasati, jer će neko naš tamo naplaćivati naknadu, jer su svi političari isti… Tim besmislicama ne treba komentar. Ali, valja ih zapitati : znaju li oni da svojim neizlaskom na glasanje daju svoje glasove najvećim strankama u RS-u? Ne treba nikakva pamet da bi se to shvatilo : što manje Bošnjaka izađe na glasanje, biće manji broj bošnjačkih, a veći broj srpskih odbornika. Ako se desi da ovoga puta Bošnjaci ne dobiju ni jedan odbornički mandat, mi možemo polako početi da se kupimo odavde i da, bez ikakve borbe, sve naše ostavimo drugima.
Vrijeme je za buđenje, jer ako sad izgubimo, teško da ćemo imati drugu šansu.
I to treba da znamo.