RS zabranila bosanski jezik

Ramiz Salkić: Republika Srpska zabranila bosanski jezik u eksternoj maturi

Republički pedagoški zavod bh. entiteta Republika Srpska je početkom februara uputio instrukciju direktorima i nastavnicima u vezi s aktivnostima pripreme eksternog vrednovanja učenika 9. razreda u osnovnim školama u tom entitetu, u kojoj stoji da se djeci koja ne govori srpski jezik i koja žele da koriste bosanski jezik u posebnu kolonu upisuje “bošnjački jezik”, dok djeci koja govore srpski ništa ne treba upisivati.

Uslijedile su reakcije i negodovanja predstavnika bošnjačkog naroda, prije svega Ramiza Salkića, potpredsjednika RS-a.

Upravo bošnjački političari navode kako institucije RS-a godinama diskriminiraju učenike koji ne govore srpski jezik, zbog čega su djeca Bošnjaka koja nastavu pohađaju u tom entitetu prisiljena ići u škole u alternativnim objektima, s programima i nastavnicima iz bh. entiteta Federacija Bosne i Hercegovine.

U razgovoru za Al Jazeeru potpredsjednik RS-a Ramiz Salkić pojašnjava suštinu i uzrok problema, te korake koji se poduzimaju za njegovo rješenje.

• Šta se instrukcijom traži i do kojeg problema ona dovodi?

– Instrukcija je poslana prije izvjesnog vremena, početkom prošlog mjeseca. Ja sam dobio tu informaciju od nastavnika koji rade u osnovnim školama u RS-u, gdje se pojavila jedna instrukcija od Pedagoškog zavoda u kojoj oni, govoreći o polaganju eksterne mature, navode da se ona polaže, kako kažu, iz srpskog jezika, iz bošnjačkog jezika i iz hrvatskog jezika i da se djeci koja se pokušaju izjasniti za bosanski jezik treba pisati da govore bošnjački jezik.

Ja sam po primitku te informacije uputio dopis ministru civilnih poslova Adilu Osmanoviću, ministru prosvjete i kulture RS-a Danetu Maleševiću i na još nekoliko relevantnih adresa, za koje sam smatrao relevantnim da budu informisani o toj situaciji.

• Je li ta instrukcija Republičkog pedagoškog zavoda RS-a u skladu s Ustavom RS-a i entitetskim Zakonom o obrazovanju?

– Ustav je jasno definisao da se u entitetu RS koriste tri službena jezika i to jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda te dva pisma, odnosno latinica i ćirilica. Nigdje se ne govori o srpskom jeziku niti o jezicima drugih naroda poimenice, već se govori terminološki, u skladu sa nazivima naroda. Problem nastaje kada Pedagoški zavod počne da šalje instrukcije školama da pišu srpski jezik, bez da to ima utemeljenja u Ustavu ili zakonu, a onda određuju Bošnjacima da je njihov jezik bošnjački, a ne onako kako roditelji žele da se izjasne, odnosno kako se djeca izjašnjavaju da govore – bosanski jezik.

Tu se jasno krši Ustav. I jasno se krši Zakon o osnovnom i predškolskom obrazovanju.

Tom instrukcijom se na neki način vrši diskriminacija. Nama nije sporno da se jednostavno kaže “jezik srpskog naroda, jezik hrvatskog naroda i jezik bošnjačkog naroda”, onako kako je to terminologija u Ustavu i u zakonu. Ali, ako se nekome daje pravo da nazove svoj jezik onako kako hoće, ne može se uskratiti onda nekom drugom pravo da on to isto učini.

• Je li instrukcija Republičkog pedagoškog zavoda RS-a samo prijedlog ili je već zvanična instrukcija?

– Ovdje se radi o zvaničnoj instrukciji Pedagoškog zavoda, koji je to proslijedio školama. To je zvanično. Imam taj dokument u elektronskoj verziji koji je dostavljen školama.

• Koji se potezi mogu učiniti u vezi s problemom diskriminacije djece koja ne govore srpski jezik u bh. entitetu RS? Postoji li mogućnost žalbe Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu?

U ovoj situaciji, kada djeca iz Vrbanjaca i djeca iz Konjević-Polja odvojeno vode sudske procese pred domaćim pravosuđem, to je jedini put. Kad oni iscrpe sve mogućnosti pred pravosuđem BiH, oni se mogu pojaviti pred Sudom za ljudska prava u Strasbourgu. Mi moramo prije svega iscrpiti domaće elemente.

A i u obrazloženju presude Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda se u nekim dijelovima govori o potrebi da se omoguće prava na bosanski, srpski i hrvatski jezik svima na području cijele teritorije BiH i da se u tom dijelu pojavljuje određena vrsta diskriminacije.

Još tada, prije 14-15 godina, rečeno je da se to pitanje treba riješiti. Međutim, ono nije riješeno. Dakle, ovdje, u ovom entitetu, Republici Srpskoj, s institucijama kakve imamo, mi ne možemo ništa postići. To su sve jalovi razgovori, šuplja obećanja i kupovanje vremena.

Ovdje je stvar političke prirode, a to je da se ne želi prihvatiti naziv i termin bosanski jezik. Oni, zapravo, smatraju da ako to prihvate, da se jača i cementira pozicija Bosne i Hercegovine na prostoru ovog entiteta i da se na neki način obilježava BiH. Svi smo svjedoci ovog radikalnog režima koji čini sve da ovu zemlju podijeli.

Ja sam poslao pisma i relevantnim predstavnicima međunarodnih organizacija. Ovdje bi, zapravo, OSCE trebao uraditi nešto na ovom polju, ali mi se čini da su i oni pasivni i potpuno nezainteresovani za ovaj problem. Činjenica je da oni sa nama vode razgovore, razgovaraju, ali od tih razgovora nema ništa.

Mi, isto tako, razgovaramo s Ministarstvom prosvjete, sa Vladom RS-a, ali od tih razgovora nema ništa. Saslušamo se, ispričamo se, ali problem ostaje. Mislim da bi OSCE mogao puno oštrije i konkretnije djelovati u ovom slučaju.

• U RS-u prave problem s jezikom koji govore Bošnjaci, dok problema nema s jezikom koji govore djeca Hrvata. Zbog čega je to tako?

– U RS-u jezik djece Hrvata ne postavljaju kao problem. Tamo gdje ima djeca Hrvata oni ne spore termin hrvatski jezik. Samo se spori termin bosanski jezik.

U internim razgovorima sa predstavnicima RS-a saznajemo da oni smatraju da, ako prihvate termin bosanski jezik, da je još više poražena ta ideja samostalnosti i otcjepljenja RS-a, da se taj prostor definiše kao prostor Bosne i Hercegovine, da se zapravo Bošnjacima daju neka posebna prava.

Ta obrazloženja su čisto politička. Nema nikakvih lingvističkih niti stručnih obrazloženja. Naravno, oni šupljiraju ovu priču da se na srpskom jeziku jezik bošnjačkog naroda naziva bošnjački. Ali je to šupljiranje bez ikakve utemeljenosti u struci.

Mi ćemo se i dalje boriti i ovaj problem ćemo riješiti prije ili kasnije. Ova ili naredna generacija, neko će to riješiti. Mi nismo prihvatili činjenicu da smo protjerani, da smo pobijeni, da je nad nama počinjen genocid i mi se nismo htjeli odreći našeg prostora. Tako da nas ova borba za jezik neće obeshrabriti. To je naša zemlja, to su naša ognjišta, mi tu ostajemo. Oni koji su nam osporavali život 1992. su sada u Hagu. I ovi koji nam sada osporavaju pravo na jezik će završiti na smetljištu historije, a mi ćemo i dalje biti uzdignute glave.

 

(kliker.info)