Danas se navršava dva mjeseca od agresije Rusije na suverenu, od UN-a priznatu državu Ukrajinu. Isto kao prije trideset godina kada je Srbija napala Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Piše: Dr. Svetlana Broz, za Radiosarajevo.ba
U svjetskim medijima paralele, analogije, razlike, a u dušama građana Zapadnog Balkana strepnje. Oni koji su preživjeli od 1991. do 1999. na Balkanu, a nisu se obogatili po staroj narodnoj: „nekom rat, nekom brat“, već trideset godina ponavljaju „samo da rata ne bude“. U BiH je najviše takvih, sigurna sam.
No pasaran!
Ali, u Srbiji izvesno nije tako. Tamo je rat u Ukrajini mnogima “brat”. Na neki čudan način. Neobičan, apsurdan, ali ne i neočekivan, za sve one koji znaju za “vjekovnu ljubav” prema “braći Rusima”.
Iako im je “otac nacije” Ćosić davno, još u tomovima pod naslovom “Vrijeme smrti”, objasnio kako su ih kroz istoriju ruski vladari bodrili, a onda ostavljali na cjedilu, bez očekivane, moljene, čak i prošene podrške. Rijetko čitaju, očigledno, još rjeđe pamte, a teško, skoro nikako ne razumiju…
Dok desničari, čitaj: fašisti i neonacisti, neometano divljaju balkanskim bantu državicama u kojima većina ipak glasa za njih, radujući se desničaru Putinu i njegovim osvajačkim ambicijama, kojima podgrijava i njihove nedosanjane snove o velikoj Srbiji, velikoj Hrvatskoj, velikoj Albaniji, velikoj Makedoniji…, sve na malom postjugoslovenskom prostoru, nema više antifašista da ih zaustave, da im kažu: No pasaran!
U Beogradu je sve više novoregistrovanih firmi u kojima zajedno ne samo rade izbegli Rusi i Ukrajinci, nego i zajedno demonstriraju ulicama protiv rata u Ukrajini i iskreno se čude Beograđanima koji navijaju za Putina. Ali, takvih navijača ima, zamislite, čak i u Sarajevu, i to među onima koji su preživjeli opsadu!?
Žrtve fašizma
Prvi put je u Evropi u Španiji počela borba protiv fašizma, koja je nakon izgubljenog Građanskog rata četrdeset godina bila pod čizmom Frankovih fašista.
U Drugom svjetskom ratu Evropa je vojnički pobijedila fašiste i naciste, ali ne i njihovu ideologiju, čije će žrtve biti i sljedeće generacije, sve dok se u nekoj od njih ne rodi pravi otpor. Koliko će miliona manjih, slabijih i nedovoljno borbenih biti žrtve fašista i neonacista na Balkanu danas je nemoguće sagledati.
To znaju samo kreatori ratova, koji čekaju Putinov blagoslov.
Znam samo da je i jedan izgubljen život previše za ostvarenje njihovih suludih ideja, ali i to da uvijek imaju dovoljno ispranih mozgova, kriminalaca i narkomana, koji će im biti izvođači radova. A znam i to da sloboda nema cijenu.