Piše: Jusuf Trbić
Zovu me sjene onih što obličje
izgubiše svoje, melek radosti
ili melek smrti, to kucaju rijeke
s obalama u nama, s ušćima u
nebu?
Hadžem Hajdarević
U teškoj sjeni današnjeg beznadnog života umiru pjesnici. Umiru tiho i brzo, kao da žure da odu negdje daleko, iza zavjese, u tišinu. Umiru a da nisu izravnali račun sa svijetom, kome su ostali dužni još stihova, još knjiga, još ljepote koja nam svima toliko nedostaje. Umiru kao da bježe u smrt, bježe od svega ružnog, blistavog i strašnog što čini naše zajedničko bitisanje. Umiru i ostavljaju nas, tako bespomoćne, na raskršću vjetrova, na udaru oluja.
Umro je Hadžem Hajdarević, prijatelj. Upoznali smo se prilično davno u centrali “Preporoda”, učestovao je na nekoliko mojih promocija knjiga u Sarajevu, i znao sam da se u njega uvijek mogu pouzdati: kad god sam ga zvao, bio je tu. Skroman, predan književnosti i knjigama, vrijedan, pun duha. Velikan stiha, izuzetno obrazovan, od njega se uvijek imalo šta čuti. Vrijedan, nema dijela Bosne u kojem nije bio, malo je ljudi od pera kojima nije izašao u susret. Iza njega ostaje praznina u koju cio svijet može da stane.
Njegova kratka biografija kaže: objavio je dvanaest knjiga poezije, više pjesničkih izbora, zatim nekoliko knjiga proza, kolumni, eseja, i ubraja u najrazrodnije savremene bosanskohercegovačke autore. Knjige njegovih odabranih stihova izišle su na bugarskom, francuskom, engleskom, slovenačkom, poljskom i njemačkom jeziku. Prevođen je i na arapski, flamanski, mađarski, makedonski, danski, ruski, armenski, italijanski, turski, ukrajinski i druge jezike… Dobitnik je više književnih nagrada: Nagrada Trebinjskih večeri poezije (1981), Nagrada “Skender Kulenović” (1996), “Planjaxova” nagrada za najbolju knjigu pjesama (2005), nekoliko bh. i regionalnih nagrada za najbolju kratku priču i dr. Zastupljen je u svim novijim antologijama bosanskohercegovačke i bošnjačke poezije i kratke priče.
Bavio se publicistikom, pisao za djecu,bio je urednik i priređivao je djela drugih autora, istakao se kao naučni radnik u oblasti jezika.
Rođen je 18. jula 1956. godine, u Kruševu kod Foče. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Radio je kao stručni saradnik u Institutu za jezik. Jedan je od autora “Rječnika bosanskog jezika” (Sarajevo, 2007.), koautor “Pravopisnog priručnika bosanskog/hrvatskog/srpskog jezika sa osnovama gramatike” (Sarajevo, 2013.), itd. Preveo je na bosanski jezik neke od značajnih bošnjačkih pjesnika koji su pisali na orijentalnim jezicima, poput “Divana” Fadil-paše Šerifovića. Na bosanski je preveo i “Ilahinamu” perzijskog klasika Feriduddina Muhammeda Attara (XII. i XIII. st.), te “Kaside-i-burdu” egipatskog pjesnika Ebu Abdullaha Šerefuddina el-Busirija iz XII. stoljeća. Autor je ili koautor više čitanki za osnovne i srednje škole u Bosni i Hercegovini. Među proznim djelima ističe se knjiga “Arabeske od vode”, za koju je dobio nagradu “Hasan Kaimija”.
Hadžem Hajdarević je nekoliko puta bio naš gost u Bijeljini i Janji. Sjećam se promocije mog romana “Legenda o Bijeljoj džamiji” u Turskom kulturnom centru “Junus Emre” u Sarajevu. Prije nego što je počeo govoriti o mojoj knjizi održao je svima nama predavanje o velikom turskom pjesniku Junusu Emreu, koje sam zapamtio do današnjeg dana. Kad god sam ga sreo, bio je pun planova. Nove knjige, gostovanja, promocije, afirmacija naše, bosanske kulture, predani rad i – vječiti osmijeh na licu.
Otišao je Hadžem Hajdarević, čovjek uz čije ime riječ pjesnik treba pisati velikim slovom.
Umjesto posljednjeg pozdrava evo jedne njegove pjesme iz nagrađene zbirke “Na sonetnim otocima”.
Stare fotografije
Šta je naše lice ako nije citat
iz Božjega spisa? Čitamo ga iza
plohe ogledala, kamo će odskitat
sjećanje na trenut Pramajkina griza…
Jabukina glatkost, nježni nabor mora,
sve je usna Višnja što nas ljubi pâhom
vjetra, ili svjetlom zgusnutim vrh borā.
Svako lice može samo svojim dahom
prepoznati radost ili tugu trena
kad vrh čela teška nadvije se sjena
pa rukopis Boga skori se u kraste.
Zato lice sebe zaboravlja? Druga
lica pamti kao dio općeg duga
u kojima čita sve što ih nadraste.