POLITIZACIJA TUŽILAŠTVA, URUŠAVANJE SIGURNOSTI I DISCIPLINARNJE BOŠNJAKA: Kajganić i Nešić na zadatku u Sarajevu
Nešićeve izjave kojima ruši kredibilitet i sudija i Suda BiH bez ikakvih reakcija i posljedica, kao i spektakl koji su Dodikove pristalice izvele pred Tužiteljstvom i Sudom BiH takmičeći se ko će više napasti ove dvije institucije i omalovažiti državu BiH, najbolja su potvrda uspješne politike koju provode Kajganić i Nešić u Sarajevu, politizacijom Tužiteljstva BiH, urušavanjem sigurnost BiH na uštrb jačanja Republike Srpske, i discipliniranjem Bošnjaka institucionalnim prijetnjama i javnim ponižavanjima – od hapšenja i procesuiranja generala i branitelja ARBiH dok protiv njih svjedoče oni koji su rušili (i ruše) BiH, preko prijetnji hapšenjem, do “pozdravljanja“ Sarajlija u sred Sarajeva s tri prsta!
Nakon spektakla ispred Suda BiH u kome su se pojavili svi “viđeniji Srbi“ iz Republike Srpske (uz veterane VRS, vojsku koja je presuđena za genocid u Srebrenici), kako bi dali podršku Miloradu Dodiku i njegovim advokatima, ne samo protiv procesa koji se protiv njega vodi nego i u rušenju i vrijeđanju svega što ima veze s državom Bosnom i Hercegovinom, svoj doprinos dao je i ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Nenad Nešić.
Piše: Dženana Karup Druško
Gostujući na RTRS državni ministar sigurnosti je iznio sigurnosne procjene – osuđujuća presuda Miloradu Dodiku dovest će u pitanje i opstanak i postojanje Bosne i Hercegovine! S obzirom da se radi o izjavi ministra sigurnosti to treba da zabrine i uplaši sve građane Bosne i Hercegovine.
Sam državni ministar sigurnosti plaši se da je “ovo suđenje i Srpskoj“. Dalje je ustvrdio da ako osude “predsjednika (…) sljedeći korak im je da ukinu Republiku Srpsku“ i zato se “u Sudu BiH ne brani Dodik, brani se Republika Srpska“! Poručio je državni ministar sigurnosti i kako bi on “volio da pred onakav sud, nikada ne dođe nijedan Srbin“, te naglasio da “za njega nije prihvatljiva nijedna presuda osim oslobađajuće presude za Dodika“ i da “kao Srbin iz Republike Srpske, smatram da je najbolje da se ova lakrdija od Suda BiH, prekine, da vrate stabilnost u BiH“. I sve to nakon što je uz veliki pritisak međunarodne zajednice napokon podignuta jedna optužnica protiv Milorada Dodika koji u kontinuitetu ruši političko-pravno-sigurnosni sistem Bosne i Hercegovine.
Dodik i Dobrovoljačka
Da li je zbog uznemiravanja građana ovim zabrinjavajućim izjavama ministra sigurnosti BiH Nenada Nešića, političkog pritiska na sudije i rušenja kredibiliteta Suda BiH, te narušavanja sigurnosti i stabilnosti, reagirala ijedna sigurnosna agencija u BiH, ili Tužiteljstvo BiH, ili neko od (sarajevskih) političara? Njihova ćutnja je možda opasnija i od uznemirujućih izjava ministra sigurnosti i izaziva veći osjećaj nesigurnosti građana jer ukazuje na rušenje, ili čak nepostojanje sistema, od sigurnosnog do pravnog, i potpuno odsustvo bilo kakve političke snage u BiH u ovom trenutku koja se želi, može i hoće bar verbalno suprotstaviti jednom opskurnom liku kakav je Nešić. Ako ništa, da bar pokuša zaštititi kredibilitet državne institucije (Suda BiH), ali i dostojanstvo građana – onih koji nisu Srbi iz Republike Srpske.
Podsjetimo na jedan drugi slučaj kad je Tužiteljstvo BiH ekspresno reagiralo: nakon brojnih reakcija zbog podizanja (političke) optužnice u slučaju Dobrovoljačka glavni tužitelj Tužiteljstva BiH Milenko Kajganić je preko beogradske Politike poručio svima u Sarajevu: “Tužilaštvo BiH neće oklijevati da predloži određivanje pritvora za neka od optuženih lica, ako zbog predmeta Dobrovoljačka bude pritiska na postupajuće sudije i svjedoke“!
Ova optužnica je Kajganićev veliki uspjeh jer je u Sarajevu uradio ono što Beograd i Banja Luka i pored svih pokušaja nisu uspjeli u Haagu. Niti po potjernicama Srbije u Engleskoj i Austriji u pokušajima da sarajevske branitelje, odnosno visoke vojne i političke zvaničnike procesuiraju u Beogradu. Zloupotrebljavajući Tužiteljstvo BiH, te dezavuirajući javnost kako postupa po odluci Ustavnog suda BiH, Kajganić je podigao optužnicu u predmetu Dobrovoljačka i pored prethodne odluke Tužiteljstva BiH da nema dokaza za to. Kako se saznalo urađeno je to zahvaljujući “novim dokazima“ baziranim na “vještačenjima“ Instituta iz Banja Luke koji se čak nisu potrudili ni prekucati izvještaj pripremljen u Beogradu i prebaciti ga s ekavice na jedan od zvaničnih jezika BiH, što govori o njihovoj aroganciji i uvjerenosti da će i takav dokument biti relavantan za tužitelje u Sarajevu.
U svojoj uvodnoj riječi na početku procesa tužitelj Mladen Vukojičić istakao je da će dokazati da se nije radilo o legitimnom napadu na kolonu, odnosno da se radilo o mješovitoj koloni pod komandom UNPROFOR-a, a ne koloni JNA, pobijajući ovim prethodnu odluku Tužiteljstva BiH od 18. januara 2012. godine u kojoj je tužitelj Jude Romano naveo da je “kolona JNA bila legitiman vojni cilj“. Odluka Romana bila je u suglasju s haškom ocjenom slučaja Dobrovoljačka koju su dali Janet Manuell i Aleksandar Kontić. Oni su radili na pregledu predmeta u jedinici Pravila puta Rimskog Sporazuma u Haškom tribunalu i nakon što su pregledali sve dostavljene dokaze za Dobrovoljačku ulicu u Sarajevu, 8. maja 2003. godine zaključili su da, po međunarodnim standardima, ne postoji osnovana sumnja protiv Alije Izetbegovića, Ejupa Ganića, i dr.
Negiranje haškog naslijeđa
No, ono što ne postoji po međunarodnim standardima postoji po standardima Tužiteljstva BiH – iza kojih očito stoje svi tužitelji jer nikada ni jedan uposlenik ove institucije nije se požalio, ili kritizirao Kajganićevu politiku podizanja optužnica, bez obzira koliko to značilo nasilje i nad pravom i nad pravdom. Kad je izabran za glavnog tužitelja, kao “savršen“ kandidat bez bilo čijeg prigovora u VSTV ili iz pravosudne zajednice, a pogotovo ne iz Tužilaštva BiH, bila je to i poruka da u Sarajevu može raditi šta hoće. Pokazat će se i kako hoće.
Dobrovoljačkom se pokušavaju izjednačiti branitelji Sarajeva sa zločincima koji su grad držali pod opsadom, politike Sarajeva koje je branilo državu i zločinačke politike presuđene u Haagu, ali i amnestirati Beograd i Srbija. Uz kompletnu promjenu presuđenih činjenica i historijskih fakata. Proces o Dobrovoljačkoj je jedan od najopasnijih srpskih projekata, a čini se da je toga malo ko svjestan u Sarajevu.
Prema optužnici Tužiteljstva BiH Alija Izetbegović nije bio zatočen u Lukavici, nego je tamo sklonjen iz sigurnosnih razloga i tvrde da imaju dokaze za to – nesumnjivo izjave srpskih oficira koji su i zarobili Izetbegovića i koji će bez ikakvih posljedica o tome i svjedočiti.
Haški istražitelji koji su pregledali dokaze o Dobrovoljačkoj u dopisu koji su uputili tadašnjoj glavnoj haškoj tužiteljici pišu da se na navodnu garanciju za kolonu JNA Alije Izetbegovića ne treba oslanjati jer je data pod prinudom, u vrijeme kad predsjednik Izetbegović (kao zarobljenik srpskih snaga) nije mogao garantirati ni sopstvenu sigurnost, te iznose zaključak da je, zapravo, “većina krivice za ono što se dogodilo na generalu Kukanjcu, generalu JNA koji je naredio kidnapovanje predsjednika Izetbegovića”.
Slučaj Dobrovoljačka možda je i najilustrativniji primjer kako Tužiteljstvo BiH na čelu s
Kajganićem negira haško naslijeđe i briše sve što je u Haškom tribunalu urađeno, a za interese političkih interesa centara u Beogradu i Banja Luci koji već godinama tvrde da je u BiH bio građanski rat u kome su sve strane podjednako činile zločine. I na štetu države BiH, njene prošlosti i njenih branitelja.
Progon branitelja
Ugradnja narativa, koji se BiH godinama nameću iz Beograda i Banja Luke uz podršku Kremlja, u sudske presude posebno je opasna jer se radi o zloupotrebi državnih instutucija kojima se mijenja karakter rata i negiraju neki od najvećih zločina srpskih snaga –u Sarajevu su procesuirani Veliki park, Viktor Bubanj i Dobrovoljačka iz čega proizilazi da Sarajevo nije bilo pod opsadom a pripadnici Armije i MUP-a RBiH su činili zločine na Srbima. Prema Tužiteljstvu BiH Goražde nije bilo pod opsadom a oni koji su branili ovaj grad optuženi su do sad za brojne zločine nad srpskim civilima.
Nema optužnica za opsadu Bihaća, ali je komandant Petog korpusa koga čak četiri armije – Vojska Jugoslavije, vojska Autonomne pokrajine ZB, Vojska Republike Srpske i Vojska Republike Srpske Krajine – nisu uspjele poraziti u odbrani Bihaća i USK, optužen je za zločine. Dudakovića i komandante Petog korpusa u ratu nisu uspjeli poraziti, ali su ih u miru ponizili hapšenjem tužitelji Tužiteljstva BiH, koje ne bi ni postojalo da nije bilo Armije RBiH. Kao i generala Drekovića, protiv koga je optužnicu pisao Kajganić, a Dreković je na kraju pravosnažno oslobođen. Da li je neko nakon toga upitao Kajganića za tu konstruiranu optužnicu i pokrenuo pitanje njegove odgovornosti? Svako hapšenje čestitih generala i branitelja države Bosne i Hercegovine, koji gube godine svoga života dokazujući da nisu zločinci – nije samo njihovo ponižavanje, ponižavanje je to sviju nas! A svaka naša ćutnja o tome velika je pobjeda zločinaca i politike Milorada Dodika koja sve više podsjeća na Karadžićevu.
No, politika Kajganića koju provodi preko Tužiteljstva BiH je itekako uspješna i daje rezultate. Ko se usuđuje javno kritizirati progon komandanata i branitelja, pripadnika ARBiH, i dati im javnu podršku u medijima ili u Sudu BiH, ili pred Tužiteljstvom BiH rizikujući da ga Kajganić uhapsi a sarajevski mediji i FGR etiketiraju kao nacionalistu i nekoga ko brani “svoje ratne zločince“. Optuženi branitelji su potpuno izolirani, bez podrške (većine) medija i javnosti, ali i bez jake podrške zvaničnika, a pogotovo bez institucionalne podrške.
Osim na zatvorenim skupovima niko od njih se više ne usuđuje govoriti o odbrani zemlje za šta su, kako je nedavno podsjetio general Refik Lendo, zakletvu položili 1992. godine. Za razliku od HVO-a i VRS koji su rušili BiH u pokušaju da je podjele zarad projekata velike Srbije i velike Hrvatske, etnički čisteći teritorije na koje su polagali pravo. A nama je, je li, dosadilo pričati o prošlosti. Ne želimo se spuštati na “taj nivo“ i odgovarati na svaki Dodikov napad i salve laži, Nešićeve uvrede, Kajganićev progon branitelja, ali nam nije dosadilo da nas svakodnevno ponižavaju tim lažima i uvredama. Samo naivni, budale i poltroni mogu vjerovati da se budućnost može graditi bez prošlosti.
Upravo Nešićeve izjave kojima ruši kredibilitet i sudija i Suda BiH bez ikakvih reakcija i posljedica, kao i spektakl koji su Dodikove pristalice izvele pred Tužiteljstvom i Sudom BiH takmičeći se ko će više napasti ove dvije institucije i omalovažiti državu BiH, najbolja su potvrda uspješne politike koju provode Kajganić i Nešić u Sarajevu, politizacijom Tužiteljstva BiH, urušavanjem sigurnost BiH na uštrb jačanja Republike Srpske, i discipliniranjem Bošnjaka institucionalnim prijetnjama i javnim ponižavanjima – od hapšenja i procesuiranja generala i branitelja ARBiH dok protiv njih svjedoče oni koji su rušili (i ruše) BiH, preko prijetnji hapšenjem, do “pozdravljanja“ Sarajlija u sred Sarajeva s tri prsta!
Trojka i trojka
Svoje licemjerno objašnjenje o tri prsta ministar sigurnosti nije dao RTRS-u nego nam ga je servirao na FTV, a da neko ne bi pomislio da se radilo o greški ponovo je usred studija podigao tri prsta, dok je “nevino“ objašnjavao kako ne shvata zašto Sarajlije vrijeđa pozdrav s tri prsta jer je to “tradicionalni srpski pozdrav“. Možda nas taj “tradicionalni srpski pozdrav“ vrijeđa jer su se njime pozdravljali četnici Draže Mihailovića dok su 1942. i 1943. od Foče do Pljevalja klali preko 8.000 Muslimana. Ili, možda, jer su tri prsta dizali pripadnici srpskih snaga dok su ubijali Bošnjake po Podrinju 1992. i dok su činili genocid u Srebrenici 1995. Zna to “naivni“ Nešić odlično i nije uopće slučajno podigao tri prsta usred Sarajeva, a svako izvinjenje nakon toga je i licemjerno i neprihvatljivo.
No, on je postigao svoj cilj – ponižavane Bošnjaka u sred Sarajeva, dok MUP RS na čelu sa Sinišom Karanom u Republici Srpskoj progoni Bošnjake koji se usude imati kod sebe bilo kakav simbol ljiljana čak i na zastavi (koja se 1992. vijorila na East Riveru), zabranjuje dolazak Željinih navijača u Banja Luku “zbog sigurnosne procjene“ dok zatvara oči pred divljanjem navijača koji po stadionima kače transparente “Nož, žica, Srebrenica“, a Tužilaštvo RS u Federaciji, na osnovu zakona RS, progoni svakoga ko se usudi taj entitet nazvati genocidnom tvorevinom, ali ne i Dodika kad Bošnjacima opsuje genocid (uostalom i što bi kad mu i Bošnjaci koji sjede sa njim to prećute, osim jednog ministra).
Nešić, Kajganić i Karan, složit će se svi, provode politiku SNSD-a. A šta rade političari koji bi trebali štititi dostojanstvo i dignitet Bošnjaka, kao najbrojnijeg konstitutivnog naroda u BiH, ali i svih onih koji ne podržavaju ono što ova trojka radi u ime politike SNSD-a? Kako je došlo do toga da oni kojih je manje, koji brane zločinačke politike, koji nastavljaju politike 90-tih i koji rade sve na rušenju države, dominiraju nad većinom? Šta je sa onima koji se deklarativno zalažu da štite interese države, dok državni ministar sigurnosti ugrožava sigurnost i svojim izjavama uznemirava i ponižava građane dijela države?
Ne može i nije opravdanje pozicije da “teške teme“ neće da otvaraju u interesu nekih “reformi“ i da su (i dalje) za sve krivi SDA i DF, kao što ni opozicija nema opravdanje za svoje nereagiranje. Jer i jednima i drugima na sljedećim izborima će trebati glasovi upravo onih koje Nešić, Kajganić i Karan progone, procesuiraju i ponižavaju i u Federaciji i u Republici Srpskoj. Vođe koji nisu spremne stati iza svog naroda i iza svojih birača i koji im nisu u stanju obezbijediti sigurnost sigurno ne zaslužuju ni da budu birani. A izbori će brzo. I očito će, u interesu i građana i države, biti neophodno preslagivanje i sigurnosnog i pravosudnog sistema.
(slobodna-bosna.ba)