Promocija knjige dr. Zije Rifatbegovića u Hotelu “Drina” pretvorila se u pravu svečanost Bijeljinaca. Susreti, zagrljaji, suze. I priča o nekadašnjim danima.

Emocije niko nije mogao da savlada. Evo nekoliko fotosa s ove svečanosti, a zatim pročitajte i uvodnu riječ starong Bijeljinca prof. dr. Senahida Trnačevića.

“Svejdočimo danas o promociji knjige prof. Rifatbegovića i saradnika koji su je godinama pripremali.

Znam sve autore ove knjige, pogotovo mlađe, jer većina potiče sa ovih naših prostora. Oni nastavljaju pozitivnu praksu, i najbolji su, ili među najboljima u poslu koji rade. A i  učili su od najboljih, kojima je medicina bila sva sreča i motiv, utjeha, spas i nada da trajna edukacija, knjige i bolesnici znače trajno opredjeljenje.

Posebno znam prof. Rifatbegovića, iz iste smo ulice u Bijeljini, znam ga iz njegovih srednjoškolskih i studentskih dana, kao i dana ljekara hirurga, koje svakodnevno provodi. U srednjoj školi, u Bijeljini, bio je hrabar pa je prvi preplivao Drinu za svaki 1.maj. Uvijek sa nekom lahkoćom bio je na drugoj obali i vračao se opet sa lahkoćom na drugu stranu. Drina ostaje da teče i često mijenja svoj tok i korito, a dr. Rifatbegovića je život odveo u Tuzlu da završi medicinski fakultet, specijalizaciju iz hirurgije i napravi i nastavničku karijeru. Postao je hirurg i to dobar hirurg, predan poslu koji radi. U Bosni se sve zna, pa ako te narod traži, da ga pregledaš i pomažeš, znači da u struci vrijediš. Educiran je u Zagrebu, Beogradu, Ljubljani, Mariboru, Strazburu i Beču. Jednom prolikom mi je profesor Milbacher iz Beča rekao da bi mogao 24 sata operisati, ako će operisati sa dr. Rifatbegovićem.

Tokovi stručnog života su nakupili u njemu znanje i vještine iz hirurgije, te se posvećuje i transplantaciji jetre od 2006.godine. Jedino on radi tu transplantaciju jetre u Bosni i Hercegovini. A valja doći do organa kod osoba kojima je utvrđena moždana smrt i čija rodbina, a i pokojnik, su bili voljni da ti organi budu presađeni onima kojima trebaju i da nastave da žive. Ne znam kako da nazovem snagu, motiv i znanje tih ljekara, koji moraju sa dosta pažnje i nježnosti uzimati i preparirati, odnosno održavati ih u životu do momenta transplantacije. U meni se javljaju osjećaji poštovanja i divljenja prema tim ljekarima, jer koliko treba da bude duhovna snaga da nekome, koje sa nebeskom, plemenitom odlukom dao saglasnost za doniranje organa, da ti organi koriste drugima. Snaga tih ljudi je Božija, jer kao da operišu ponovo i to više organa, kako bi se spasilo nekoliko života. Ljudi su više osjećajna, nego razumna bića i time je aktivnost ljekara, koji rade na eksplantaciji organa značajnija i odgovornija. Želim da vam dočaram značaj tih postupaka, jer se pojavljuju preporuke da hirurzi – očni specijalisti, oftamolozi ne bi trebali raditi u ovim postupcima duže od 4 godine. Ali ako nam je novi život svetinja i cilj, i ako se rukovodimo svetim načelima i principima, onda za sve ima nade.

Neobično mi je drago da i u ovakvim uslovima pandemije naši ljekari napišu ovakvu knjigu. Ona je svjetska, a naša. Ponekad nismo svjesni ljudskih i stručnih vrijednosti naših ljudi.

 

Bijeljina, 11.8.2021.godine

Dr.sc.med. Senaid Trnačević, redovni profesor, internista, nefrolog