Stigao si do samog kraja
I gdje god da okreneš se
Na pogrešnoj si strani svijeta
Pepeo zore je hladan
Iz gluhog neba u tvoje oči pada
Dok čekaš kraj divovske vode
Čekaš da snovi ti se otključaju
Da ruža daljine konačno miris pusti
A znaš da uzalud čekaš
Ogledala se neće dodirnuti
Bajato sunce neće prestati
Da ispija ti ruke
I strah se nikada neće umoriti
Goniće dovijeka tvoju sjenku po avlijama
Uzalud čekaš
Drveće svoje korijene više ne čuje
I svoje plodove ne razumije
Sve dublji je bunar dana
Koji nemaju ni početka ni kraja
Zarđala šuma pod prozore ti slazi
I stroga noć se
U neizlječivu starost uliva
Ovdje gdje ništa nije tvoje
I gdje smrt ne ostavlja ožiljke
Uzalud čekaš
I uzalud crtaš svoj nekadašnji lik
Na žutoj ilovači samoće
Jusuf Trbić