Piše: Emir Musli
Današnja društva zapadnog Balkana lutaju između fašizma i antifašizma, između historijskih činjenica i demokratske revizije historije. Da li se promjenom naziva neke pojave mogu promijeniti historijske činjenice?
Izvorno, fašizam je nastao u Italiji, a njegova ekstremnija verzija bio je hitlerovski nacizam. U biti, teško je jedinstveno definisati pokrete koji su Evropu i svijet zavili u crno. Aktuelni su i danas u okrilju ekstremne desnice, kako u BiH i regionu, tako i u Evropi. Rehabilitacija Draže Mihailovića i ravnogoraca, svetac vladika Nikolaj Velimirović, blaženi Alojzije Stepinac kao budući svetac, fotografije Pavelića na majicama maturanata, jednoumne terorističke akcije ideologa zloupotrebe islama. To nam se dešava danas i ne znamo šta će biti u budućnosti.
Ubijanje antifašizma
Jusuf Trbić, novinar, publicista i predsjednik Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ Bijeljina, kaže da je ubijanje antifašizma na našim prostorima počelo devedesetih godina prošloga vijeka, vraćanjem fašističkih obrazaca mišljenja i djelovanja na javnu scenu.
„Razlozi za to su vrlo jednostavni jer su se velikodržavni projekti oslanjali na stare programe iz Drugog svjetskog rata. Bili su prepisani iz nacističkih obrazaca i u njima se nalazi sve što smo imali i u ovom ratu protiv Bosne i Hercegovine. Dakle, rat za teritorije, etničko čišćenje, sijanje mržnje, odvajanje naroda, pravljenje zidova među ljudima. Pri tome se, kad je riječ o antifašizmu, zanemaruju činjenice, fakta, istorijska dokumenta, sjećanja ljudi, sve ono što bi moglo svjedočiti o nekom prošlom vremenu, a uzima se samo ideja razdvajanja ljudi koja služi i današnjim političkim elitama,“ kaže Trbić.
On dodaje da su nacionalne stranke, koje su govorile i govore u ime naroda, poništile volju pojedinca, zbog čega danas imamo BiH u kojoj je zabetonirana etnička podjela. Pri tome, tvrdi on, nije moguće riješiti ni najobičnije etničke sporove i obezbijediti vladavinu zakona i poštovanja osnovnih ljudskih prava.
„Povratak u prošlost, homogenizacija naroda, shvatanje naroda kao biološkog organizma, poništavanje individua, poništavanje svakog kritičkog mišljenja, etnoreligijska vladavina svuda u regionu, sijanje mržnje i rehabilitacija zločinaca i zločina iz Drugog svjetskog rata. To je ono što i danas imamo!“ kategoričan je Trbić, uz konstataciju:
„Problem je što smo svi mi pristali na takvu vrstu politike koja nema viziju kako da stvori građansko društvo, kako da se prekorače etničke granice, kako da se približimo jedni drugima i slijedimo put na koji nam Evropa ukazuje. Danas imamo samo pripadnike jednog, drugog, trećeg stada i samo takvi mogu postojati. To je unijeto u naš Ustav, to je zabetonirao Dejtonski sporazum i to je ušlo u sve udžbenike u školama. Mladi prate klimu u društvu, u školama uče ono što ne bi trebalo da uče u normalnom društvu, a sve to još uvijek vodi podjelama i mržnji.“
Vječni fašizam
U svom eseju „Vječni fašizam“ (1995), talijanski pisac i akademik Umberto Eko (Eco) definira 14 činjenica vječnog fašizma. Već i samo imenovanje tih činjenica dovoljno govori: Kult tradicije i odbacivanja moderne, Kult akcije zbog akcije, a prije mišljenja ili u potpunosti bez kritičkog mišljenja, Neslaganje kao izdaja, Strah od razlike koji implicira rasizam, Fašizam koji nastaje iz individualne i socijalne frustracije, Opsesija zavjerom, Pacifizam je trgovina sa neprijateljem koji mora biti pobijeđen, Prezir prema slabijem i svijest o masovnom elitizmu, Selektivni populizam u kojem pojedinci nemaju prava, nego to ima samo Narod i, nakraju, Novogovor kao ograničenje kompleksnog i kritičkog mišljenja.
Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava u RS, kaže da je nakon Drugog svjetskog rata emigracija sa naših prostora sačuvala ideju revizionizma historije i negiranja antifašizma.
„To je interesantna pojava iako se smatralo da je poražena činjenicama i neupitnim podacima o zastrašujućim zločinima, o izdaji i saradnji sa fašistima. Na žalost, ideje revizionizma su odavno oživljene i ne vode pomirenju među narodima, čak ni pomirenju unutar jednog od naroda. Sve to, ne samo da nije dobro, nego je anticivilizacijsko i suprotno je težnjama koje postoje u modernoj Evropi,“ kaže Todorović.
On podsjeća da moderna Njemačka nije izrasla samo na ekonomiji, nego i na modernoj misli, na snažnoj demokratskoj državi, na istinitom odnosu prema historijskim činjenicama. Konstatira da tako nešto ne postoji u današnjoj BiH. Ono što imamo, kaže on, to je opasan spoj siromaštva, neznanja, nezadovoljstva.
„Nosioci ekstremnih ideja rade to iz neke vrste revolta. Ogroman broj ljudi u BiH živi ispod granice siromaštva te je pojava ekstremizma, govor mržnje pa i konkretne terorističke akcije, nešto što se može očekivati od onih koji se osjećaju marginalizovani, koji, na neki način, imaju promašene živote i nisu uključeni na pravi način u društvene tokove. To je dublji sociološki problem i neka vrsta revolta, ali mene zabrinjava koketiranje političara sa takvim idejama. Ekonomija, znanje, učenje, društveni dijalog, istinito govorenje o prošlosti, to je ono što je potrebno jednom postkonfliktnom društvu kakvo je naše,“ zaključuje Todorović.
Historija nije mit
Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzla, kaže da živimo u vremenu urušenih vrijednosti, u kojem se od historije pravi mit i revidiraju činjenice koje je utvrdila svjetska historija.
„Desnica raste i svi nacionalisti na našim prostorima pokušavaju zloupotrijebiti demokratske tokove i negirati utvrđene činjenice. Činjenica je da se u svakom ratu dešavaju ratni zločini i tu se sve činjenice moraju uvažavati, pa i one o Drugom svjetskom ratu. Međutim, nije moguće antifašistima zvati one koji su bili na strani fašizma. Antifašistički pokret, kao svenarodni pokret, jesu vodili komunisti, ali je bilo mnogo ljudi koji nisu bili članovi Komunističke partije i na to tako treba gledati,“ kaže Šehić za Deutsche Welle.
Dodaje da je današnji fašizam mutirao u različitim oblicima i u samoj Evropi koja je bazirana na antifašizmu. Kad je BiH u pitanju, Šehić tvrdi da se njeni narodi još uvijek uporno drže u torovima.
„Kad ste u nekom toru, više niste subjekt nego objekt kojim se manipuliše. Mi koji smo ateisti, trebamo se vratiti čovjeku kao ljudskom biću, a oni koji su teisti da se vrate čovjeku kao božijem biću. Ovdje nam još uvijek to ne dozvoljavaju i zaboravljaju da se mi rađamo kao ljudska ili božija bića. Jedine razlike su u spolu i boji kože, a sve ostale razlike su nametnute. Odavno nemamo podjelu na dobrog i lošeg čovjeka, nego imamo dobre ili loše Bošnjake, Srbe ili Hrvate. Političari štite svako svoj narod, a ne sve građane. Taj sistem vrijednosti se mora mijenjati prvo u porodici, a onda u sistemu obrazovanja. Na žalost, vremena danas nisu takva, ali nada uvijek ostaje, da će dobro pobijediti zlo, da ćemo svi biti ljudi,“ kaže Šehić.
Kriza duhovnih vrijednosti
Rob Riemen, holandski esejist i kulturalni filozof, protivnik je nacionalizma i zabrinut je zbog porasta fašizma u mnogim evropskim zemljama. U svom eseju „Vječiti povratak fašizma“, ističe da je duboka civilizacijska kriza istinskih duhovnih vrijednosti, zasnovanih na ljudskom dostojanstvu i solidarnosti, plodno tlo za rast ekstremnih ideja.
“Ovaj aktualni fašizam opet su omogućile političke stranke koje su se odrekle vlastitih vizija, intelektualci koji njeguju lagodni nihilizam, sveučilišta koja ne zaslužuju to ime, pohlepa za novcem koju generira poslovni svijet te masovni mediji koji radije odražavaju ono što narod želi, nego da mu služe kao kritičko zrcalo. To su korumpirane elite koje njeguju duhovnu prazninu u kojoj se fašizam opet može uzdići,“ tvrdi Riemen u eseju „Vječiti povratak fašizma“.
„Treba nam novo školstvo, novi kulturni milje, to je sva priča. Pogotovo kad je u pitanju povjest ili istorija ili historija. Ona je nekada rađena potpuno demagoški po principima pobjednika ili gubitnika u neka tamo vremena. Zato danas imamo to što imamo. Imamo deset istina o istoj stvari, a to je nemoguće da postoji jer je istina samo jedna,“ tvrdi fra Petar Matanović, umirovljenik i predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća Brčko Distrikta.
On dodaje da nas opterećuje problem ukupne povijesti, znanja o bilo čemu. „Mi ne znamo šta je fašizam u pravom smislu, šta je antifašizam, šta je komunizam. Imali smo svašta, tako da smo danas, ja mislim, jako zbunjeni kao nacije, kao narodi. Svako ima svoju istinu. Čak i naš religijski svijet je takav. Često je tu nacionalizam, konfesionalizam, a vrlo malo je tu čovjeka vjernika. Osnov svake vjere trebao bi biti čovjek. Evo, mnogi govore da Papa dolazi Hrvatima, da ih osokoli da ne idu iz BiH. Ustvari, on dolazi katolicima i svim ljudima dobre volje u Bosni i Hercegovini sa porukom „Mir vama“, upućenoj svim ljudima,“ zaključuje fra Petar Matanović.
(dw.com)