Piše: Saud Grabčanović
Provođenje zakona u Osmanskom carstvu
U Osmanskom su se carstvu zakoni provodili putem različitih naredbi :
1. Ferman (perz. nalog, naredba) je pisani nalog sultana o svjetovnim i šerijatskim pitanjima. U Osmanskom carstvu izdavali su ga i veziri; pisan je posebnom vrstom arapskog pisma (divanija). Sultan je pisanu zapovijest potvrdivao tugrom (sultanov službeni pečat ili monogram),
2. Berat (diploma, povelja) je sultanov ukaz ili dekret o postavljenju, dodjeli zemljišnog posjeda, plaće ili odlikovanja,
3.) Hatišerif (uzvišen, sveti, plemeniti) je bio sultanov ukaz kojeg se moralo ispuniti odmah i bezuslovno,
4.) Bujuruldija ili bujruntija (pašina ili valijina pisana zapovijest) osmanska je pravna isprava što sadrži zapovijesti pripadnika središnje osmanske vlasti i namjesnika pokrajina, vezira ili valija,
5.) Vakufnama je bila isprava o osnivanju vakufa i načinu upravljanju njime,
6.) Ahdnama (povelja) je politički ugovor, odnosno povelja, kakvom je npr. sultan Mehmed II. El Fatih 1463. dopustio djelovanje franjevcima na području Bosne.
Sudska vlast u Osmanskom carstvu
U Osmanskom Carstvu sudilo se na osnovu šerijatskog prava, sultanskih kanuna i običajnog prava, a sudsku vlast u carstvu su provodili sljedeći pravni službenici :
a) Kadija (sudac)
U šerijatskom pravu to je sudija koji izriče presude po pitanjima građanskog ili kaznenog prava. Dijeljenje pravde smatra se u islamskoj zajednici vjerskom dužnošću. Kadija je morao poznavati islamsko pravo i živjeti uzorno.
Kadija je morao voditi suđenje tačno prema postupku kako ga predviđa zakon.
Kadija je sudio u vjerskim i svjetovnim predmetima. Ako bi optuženi priznao da je tužitelj u pravu, nije trebalo stvar više dokazivati, a ako tuženi nije priznao optužbu, tužitelj je morao podnijeti dokaze.Presuda kadije je bila neopoziva i nije bilo prava žalbe na nju. Nije bilo drugostepenog postupka. Kako bi se garantovala puna nezavisnost kadijine presude, zakonom je bilo zabranjeno uzimanje darova (mita) od onih koji pristupaju sudu te sudjelovanje u bilo kakvima poslovnim odnosima sa strankama u postupku. Kadija nije smio služiti u svom rodnome mjestu i mandat mu je trajao samo dvije godine. Nakon toga vremena bio bi raspoređen u drugo mjesto. Presude kadija se zapisivalo u sidžile (sudske knjige). Sidžil (pečat) je i sudski protokol ili matična knjiga sudnice u koju su se upisivale :sve presude, rasprave, intervencije kadija, carski dokumenti (fermani, berati) i dokumenti namjesnika (valija) koji su se odnosili na kadiluke (kaze). Kadije su, između ostalog obavljali i dužnost upravnika islamskih vjerskih zadužbina –vakufa u mjestima svoga službovanja. Kadija je takođe bio dužan upravljati dobrima siročadi, slaboumnih i sličnih osoba , sastavljati ženidbene ugovore i starati se za žene bez muškaraca u porodici (udovice) i slično.
b) Mula je bio kadija najvišeg ranga. Sultan je dodjeljivao taj naslov kao posebno odlikovanje (mula od Sofije, carigradski mula..), pa su samo veliki gradovi imali takvog vrlo uglednog kadiju. Vrhovni mula je stolovao u Istanbulu i bio je redovno član Visoke porte ili Carskog divana , koja je praktično bila vlada Osmanskog carstva a kojom je predsjedavao Veliki vezir kojeg je na to mjesto postavio sultan.
c) Naib (zamjenik) je bio kadijin zamjenik i pomoćnik. Naibe su postavljali kadije
većih kadiluka u svome središtu ili središtima nahija. Morali su obavljati sve sudske i odluke što im je prepuštao kadija iz djelokruga stvarne i teritorijalnenadležnosti. Područje djelovanja naiba je nijabet (ispostava kadiluka), odnosno niže sudsko-upravno područje kadiluka. Nijabet je bio i naziv za prihod od globa, novčanih kazni koje je plaćalo građanstvo na temelju presude kadije ili njegova zamjenika naiba. U komplikovanim slučajevima bračnoga ili nasljednog prava kadija je postupao prema uputama -fetvama koje je donosio muftija na njegov službeni zahtjev.
d) Muftija (učenjak, bogoslov) je visoki islamski vjerski službenik koji je učeni pravnik te poznavalac i tumač šerijatskih zakona . U hijerarhiji islamske zajednice muftija je i nadređeni muslimanskoj ulemi u jednom kraju.
(Nastaviće se)