Piše: Jusuf Trbić

Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj se vlada strahom: strahom od ponavljanja krvavog rata, strahom od drugih i drugačijih, strahom od haosa i neizvjesne sutrašnjice, strahom pred autoritetima…Strah je najvažnije oružje kojim gospodari naših sudbina kroje živote svima nama.

Od kako je počela Dodikova ofanziva protiv BiH, strah je dostigao neslućene razmjere. Na svakom ćošku čujemo pitanje: hoće li opet biti rata? Mladi ljudi  pakuju kofere i spremaju se na put, bilo gdje iz ovog tamnog vilajeta. Oni koji nemaju kuda otići zaključavaju uveče vrata i obraduju se ako se ujutru ne puca. Teška magla je pritisla duše. Ima li izlaza iz ovoga, šapuću ljudi koji su svakakve nevolje preturili preko leđa. Zbilja, ima li izlaza?

Uz 26-godišnjicu Dejtonskog sporazuma mnogi pametni ljudi u svjetskim i našim medijima analiziraju sadašnje stanje u Bosni i govore o mogućim rješenjima krize koja ne prestaje. Svima je zajednička jedna riječ: promjena. Ali, kako doći do željenih promjena koje bi našu državu i sve nas približile normalnim državama, kad naše etnokratske političke elite zavise od podjela koje razjedaju društvo, od zatvaranja u etno-religijske torove, od svađa i nesloge. Naš strah je uslov njihove vladavine, naša bijeda je temelj njihovog bogaćenja, nepravde koje nas pritiskaju izvor su njihove moći.

Njih hrane dva susjedna provincijalna imperijalizma. Političke elite Srbije i Hrvatske su iste one koje su prije skoro tri decenije krenule da krvavim makazama sijeku tijelo i dušu Bosne i one se ni danas ne mire s postojećim granicama. Zvanični Beograd i ne krije da želi ujediniti Srbe iz Srbije, Bosne, Crne Gore i sa Kosova u zajednički “srpski svet”, to jest državu za sve pripadnike jednog naroda i samo za njih, a taj program zdušno sprovode izvođači radova na terenu. Tragično je da se njima već dvije i po decenije pridružuju bošnjački politički lideri, koji zdušno podržavaju etničku podjelu koja i njima garantuje vlast, kakva god da je. Po svjedočenu Ričarda Holbruka, i on i ostali američki pregovarači u Dejtonu bili su neprijatno iznenađeni što sve tri strane koje su doveli za sto traže etničku podjelu i konstitutivne narode, kakvih nema niko na svijetu. Na upozorenje da to možda neće biti dobro za funkcionisanje države, rekli su da su “narodi tako htjeli”. Na tome su, kažu, posebno insistirali bošnjački predstavnici. Rezultate vidimo danas.

Danas su uzaludne žalbe na sam Dejtonski sporazum ili na nesposobnost domaćih političara, potreba je akcija. Dejton je zaustavio rat i nikad nije ni bio predviđen da bude stalno rješenje. Činjenica je da još nije u potpunosti sproveden i da to koče upravo oni koji se kunu u izovrni Dejton. Recimo, entitet RS odbacuje praznik 25. novembar, a izvorni Dejton kaže da ostaje na snazi stari zakon o praznicima dok se ne donese novi. Novi zakon nije usvojen zbog protivljenja srpskih stranaka iz RS-a, pa bi morao da se poštuje stari, po kojem je 25. novembar državni praznik. Ali, u zemlji u kojoj je praktično etablirana neodgovornost političara za bilo šta, nemoguće je nekoga od njih kazniti zbog nepoštivanja Ustava, o zakonima da i ne govorimo. Bar za sad. Naši aktuelni političari, ako se njih bude pitalo, neće se nikad ni o čemu dogovoriti, jer njima savršeno odgovara ovo stanje kontrolisanog haosa koji proizvodi strah – a uplašenim ljudima je najlakše vladati.

Pitali su me neki predstavnici međunarodne zajednice šta mislim o sadašnjoj situaciji i da li bi se kriza mogla zaustaviti. Rekao sam im da se kriza vještački proizvodi već 25 godina i da bi jednom neko morao lupiti rukom o sto (a mi volimo i slijedimo takve). Oni koji krše Ustav i još pri tome kradu bez pardona, moraju odgovarati i ići i zatvor, a međunarodna zajednica mora jasno dati do znanja da neće više tolerisati politički kriminal niti nasrtaje susjeda na bosanski suverenitet. Obični ljudi, u ogromnoj većini, podržaće to, jer su svi siti bezakonja, lopovluka, korupcije i bahatosti primitivaca na vlasti. Ovo se mora presjeći, a zatim razmotriti mogućnosti građanskog društva. Ali, za to je potrebna masovnija akcija samih građana, koji jednom moraju ustati i reći šta žele. A svi znamo šta je to: evopska, građanska, sekularna i demokratska država u kojoj vladaju zakoni, a ne volja političara koji sebe predstavljaju kao vlasnike svojih etničkih grupa. Pri tome, dobro bi bilo da građani izađu na ulicu i iznesu svoje zahtjeve, ali, u današnje vrijeme interneta i društvenih mreža može se i bez toga. Jedna takva akcija je upravo u toku.

Prije mjesec dana organizacije civilnog društva Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, Hrvatskog narodnog vijeća, Srpskog građanskog vijeća i Foruma parlamentaraca BiH 1990 usaglasile su Principe za izmjene Ustava BiH te ponudili aplikaciju www.izmjeneustava.com putem koje su pozvali građane Bosne i Hercegovine da iskažu svoju podršku. Do danas je  stigla podrška više od 27.500 građana Bosne i Hercegovine, iz oba entiteta, Brčko Distrikta, dijaspore, iz svih naroda, nacionalnih manjina, različitih političkih stranaka. Cilj je imati podršku minimalno 100.000 građana BiH. Svako može vrlo jednostavno otvoriti tu stranicu i popuniti mali obrazac, čime će dati podršku stvaranju demokratske, pravne države  u kojoj će biti jednaka prava svih građana i naroda u BiH. Upišite se i vi. Makar zato da sutra možete reći sebi da ste učestvovali.