Piše: Saud Grabčanović
- Zanimljivi detalji vezani za banjalučku bitku
U hronikama iz toga vremena ostala je zapisana jedna zanimljivost vezana za banjalučki boj. Naime, neki je pravoslavni sveštenik prije bitke poslao svoju kćerku na drum da nešto hrane proda vojsci koja je tuda prolazila za Banju Luku. Pri tome ju je upozorio da ne prigovori ako joj ne bi platili i da se ne protivi ako bi je usput neko od vojnika napastvovao, jer je «Turčin može ubiti ako se bude opirala». Kad se ova vratila kući i ispričala ocu da je sve prodala i da je joj sve plaćeno, a da je niko nije ni prstom taknuo, iznenađeni otac će na to: »Dok je takve vojske, Švabo Bosnu neće uzeti, nego će se vratiti odakle je došao! U bošnjačkoj književnoj baštini postoji veći broj pjesama i zapisa posvećenih banjalučkom boju. U svim tim djelima se, kako na bosanskom, tako i na orjentalnim jezicima, izražava svijest Bošnjaka o njihovom identitetu. Kako ističe dr. Mustafa Imamović, u „Historiji Bošnjaka“, „taj je identitet jasno određen i omeđen, na jednoj strani rodnim bosanskim tlom, a na drugoj dubokom sviješću o pripadanosti islamu“
PORAZ AUSTRIJE U RATU 1737-1739 I BEOGRADSKI MIR
Iako je bila nespremna za rat, Austrija je napala na Osmansko carstvo u tri pravca, na Srbiju, Bosnu i Vlašku U tom je ratu doživjela niz poraza. Najteže je poraze doživjela u Bosni, a posebno je težak bio poraz kod Banje Luke. Napori tadašnjeg osmanskog sultana Mahmuda I. da modernizira vojsku, iako ograničeni, donijeli su plod, i sljedeće 1738. i 1739. u velikim pobjedama Mahmud vraća Krim iz ruskih ruku. Osmanlije su u ratu sa Austrijancima izvojevali ključnu pobjedu u bitci kod Grocke, te potom kratkom opsadom Beograda veliki vezir Ajvaz Mehmed- paša osvaja Beograd uz pomoć bosanske vojske, koju su predvodili Ali-paša Hekimoglu i gazi Mehmed-beg Fidahić. Osvajanjem Beograda Osmanlije potpuno poništavaju uspjehe Austrije iz vremena princa Eugena Savojskog i rezultate Požarevačkog mira. Te 1739. godine Mahmud I sklapa Beogradski mir, jedan od najpovoljnije sklopljenih mirovnih ugovora u istoriji Osmanskog carstva. Srbija je ponovo u osmanskim rukama, u Bosni je granica ponovo pomaknuta na rijeku Savu, a odredbama ugovora srušene su sve novoizgrađene goleme nove fortifikacije u Beogradu, te tvrđave Pančevo i Rača. Beogradski mir je potpisan 18. septembra 1739. godine od strane Osmanskog carstva, kao pobjednika, i Habzburške monarhije, kao poražene strane. Tim ugovorom prekinuta su neprijateljstva nakon dvogodišnjeg rata (1737-1739) u kojem se Austrija pridružila Ruskom carstvu u borbi protiv Osmanskog carstva. Na osnovu tog mirovnog sporazuma Austrija je morala vratiti Osmanskom carstvu sjevernu Srbiju s Beogradom i dijelove sjeverne Bosne koje je dobila nakon Požarevačkog mira 1718.godine . Oltenija ( ili Mala Vlaška) je, na osnovu već ranije potpisanog Požarevačkog mira iz 1718. godine, pripala Vlaškoj (Osmanskoj vazalnoj tvorevini). Crta razgraničenja između dotad zaraćenih strana bile su rijeke Sava i Dunav. Granice se između dva carstva otvaraju i počinje period dugotrajnog mira, međusobne trgovine i prosperiteta na ovim prostorima. Austrija je zadržala Temišvarski Banat, ali je morala porušiti i napustiti sve utvrde koje je sagradila za vrijeme okupacije 1718-1739, ali i sve utvrde uz Dunav prema Osmanskom carstvu. Odredbama mira obostrano su se morali amnestirati svi sudionici rata, te pustiti svi zarobljenici na slobodu. Ugovor je jamčio nepovredivost granica, njime je bilo zabranjeno prihvaćanje prebjega (hajduka), kao i povreda teritorija druge strane. Ugovorom je regulisan riječni saobraćaj Dunavom i Savom, te su se obje strane obvezale da će jamčiti i garantovati slobodu trgovine. Nakon Habzburške monarhije i carska Rusija je ubrzo bila primorana sa Osmanlijama sklopiti Mir iz Niša, na osnovu kojeg je mogla izgraditi tvđavu Azov. Rusija je time dobila izlaz na Crno more. Ovim Beogradskim mirom praktično je okončan dugotrajni period stalnih ratova između Osmanskog Carstva i Habzburške Monarhije. Stvorena je jedna drugačija klima na ovim prostorima i više do odlaska Osmanlija sa ovih prostora nije bilo ozbiljnijih vojnih sukoba između ova dva carstva. Nakon ovoga mira desio se je samo još jedan manji sukob dva carstva : Dubički rat 1788-1791. godine, kojeg su Austrijanci takođe izgubili.
( Nastaviće se)