Piše: Jusuf Trbić
“ Naprijed u Srednji vijek”, uskliknu gospodar svega u tamnom vilajetu, i uputi svoje podanike naopako u budućnost koja je ostala davno iza nas. Od iduće jeseni neće samo djeca u osnovnim školama učiti vjeronauku, učiće je i srednjoškolci, htjeli to ili ne. Pa ćemo nastaviti da gradimo našu vjersku državu, mada je svijet davno odvojio religiju od države. Ali mi smo ionako u svemu mimo svijeta. A i patrijarh Irinej je potvrdio da je Republika Srpska “ Božije djelo”, pa je valja graditi kao Božiju državu, nikako drugačije. Uostalom, i oni u Sarajevu su vjeronauku uveli i u obdaništa, što je jedna od rijetkih stvari u toj tamo federalnoj džamahiriji koju dodikovci podržavaju. U Federaciji razmišljaju već dugo da i oni uvedu vjeronauku u srednje škole, pa će na red doći fakulteti, naučne ustanove, kulturno-umjetnička društva, lovačka udruženja, društva potrošača i svi ostali redom, što da samo “oni tamo” idu u Srednji vijek, bolje da idemo zajedno, svi đuture. Pa ćemo moći još pet-šest vijekova da se tučemo i nabijamo jedni druge na kolac, kud ćeš ljepše od toga? A to što vjeronauka razdvaja djecu od malih nogu i uči ih mržnji prema drugima i drugačijima, što je dobra podloga za dalje cijepanje države – to njih ne interesuje. Uz to, ni jedne ni druge ne brine što će djeca svih uzrasta, uz naučne istine učiti i sasvim drugačije – religijske, koje mogu naučiti u vjerskim ustanovama ( pa na kraju neće znati šta je šta), a ne brine ih ni to što naše škole zaostaju za svijetom u svemu, od nastavnih planova do savremene opreme, pa nam djeca završavaju škole a da nisu savladali ni elementarnu pismenost. Uostalom, mi i jesmo došli dotle da nam samo Bog može pomoći, niko drugi.
Vijest da će vjeronauka biti uvedena u srednje škole u RS-u nije nikoga posebno iznenadila, jer su nacionalizam i diktat religija odavno okupirali ovaj prostor, s kojeg su protjerani svi običaji i pravila uobičajeni u civilizovanom svijetu. Za razliku od svih drugih država, u Bosni nema jedinstvenog obrazovnog sistema na nivou države ( kao ni kulture, poljoprivrede itd.), već je to dato entitetima, kantonima i Brčko distriktu, pa imamo 12 obrazovnih sistema, u kojima vlast odlučuje kako joj se prohtije. Nastavni planovi i programi u školama u RS-u i kantonima pod upravom HDZ-a odavno su usklađeni sa onima u susjednim državama, a Dodik sad najavljuje i njihovo potpuno ujednačavanje u grupi takozvanih “nacionalnih predmeta”. A šta to znači, pokazuju analize sadržaja udžbenika istorije koji se koriste u srbijanskim školama. Tako, na primjer, učenici trećeg razreda gimnazije već više od decenije ( od 2007. godine) uče iz udžbenika istorije autora Radoša Ljušića da su Crnogorci neiskreni i “ da Srbiju vole po potrebi”, da je Balkan kmet Evrope, a da su preci današnjih Bošnjaka “ poturčenjaci gori od Osmanlija”. Istoričar Aleksandar R. Miletić u svojoj analizi izražava čuđenje što je Ministarstvo prosvjete odobrilo takav udžbenik, pa navodi i ovaj citat koji govori o Bošnjacima : “ O Turcima je u svijesti balkanskih naroda ostala negativna predstava, uz rijetke izuzetke, a još gora o svojim sunarodnicima koji su primili islam, i kao konvertiti morali da dokazuju svoju pravovjernost”. Po Ljušiću, ti poturčenjaci su bili “gori i nesnosniji raji od Osmanlija, pravih Turaka”, a primili su islam “ iz materijalnih pobuda”. O Albancima se govori uvredljivo, a ni Crnogorci nisu mnogo bolje prošli. “ U čitavom udžbeniku nema ni jedne afirmativne konstatacije u odnosu na susjedne narode ili etničke i religijske manjine”, kaže Miletić. Zato ima napretek primjera patnje nedužnog srpskog naroda (recimo, o tome kako mučenici nabijeni na kolac razgovaraju sa svojim ukućanima), ali nema ni pomena o srpskim zločinima bilo kad i bilo gdje.
U udžbenike su odavno ujahali četnici, kao pozitivci i novokomponovani antifašisti, a uskoro će ih slijediti i Milan Nedić, otac ”nacističke Srbije”, dok se čuveni nacionalista i obožavalac Hitlera i njegovih djela, vladika Nikolaj Velimirović, kao novi svetac Srpske pravoslavne crkve, već odomaćio, pogotovo u nastavi vjeronauke.
Uz sve to, Dodik je najavio da će se u školama izučavati i istorija Republike Srpske, nove nacionalne države Srba s ove strane Drine. Moramo se prisjetiti knjige profesora Nenada Kecmanovića i istoričara Čedomira Antića koja govori o istoj temi. Za njih istorijat RS-a počinje od praistorijskih vremena, a najsvjetliji trenuci te “države” ( kako autori i u uvodu knjige nazivaju ovaj entitet), odnose se na vladavinu Milorada Dodika, koga je vjerovatno sam Bog poslao da ovdašnjim Srbima ( i ostalima) učini život što ljepšim i sačuva to “Božije djelo”, do kojeg su Srbi došli služeći se isključivo božanskim metodama : masovnom zločinima, etničkim čišćenjem, koncentracionim logorima, progonima, silovanjima, pljačkom, rušenjem džamija, punjenjem masovnih jama… Vjerujem da će ta knjiga biti dio obavezne školske lektire. Dodik je posebno naglasio da će biti zabranjeni svi udžbenici u kojima se govori o genocidu u Srebrenici i opsadi Sarajeva, i nije ga briga što je sud UN-a u Hagu mnogobrojnim presudama i bezbrojnim dokazima potvrdio sve te zločine, i što su i Srbija i BiH ( i njena pokrajina RS), kao članice UN-a, dužne da te presude poštuju. On najavljuje da će se u školama u RS-u učiti o “odbrambeno-otadžbinskom” ratu i “srpskoj istini”, mada su djeca u osnovnim škoma i do sada morala znati ko je napao na srpski narod 1990. i 1991. godine, kako se slobodarski srpski narod herojski odbranio od podmuklih neprijatelja i ostvario svoj vjekovni san o srpskoj državi na teritoriji Bosne, u kojoj su (prema autoru Stevi Pašaliću), Srbi i u Srednjem vijeku imali svoju samostalnu državu, samo to nisu znali sve dok im istoričari Pašalićevog i Ljušićevog tipa nisu nedavno otkrili tu strogo čuvanu tajnu.
Na sve to, sad dolazi i vjeronauka za srednjoškolce, koji će učiti vjerske dogme, srednjovjekovne istine, crkvene propovijedi i molitve, pa se može očekivati da će uskoro iz škola biti izbačeno sve što se ne slaže s tim crkvenim istinama. Nakon toga Zemlja će ponovo biti ravna ploča, darvinizam i čitava savremena nauka će biti anatemisani, molitve i vradžbine će postati najpoželjnji lijekovi ( u bijeljinskoj Gradskoj bolnici “ Sveti vračevi” najprije), a vjerska mržnja prema drugima i drugačijima postaće zakon. I na jednoj i na drugoj strani. Pošto religija propovijeda da siromaštvo, patnja i poslušnost vjerskim i svjetovnim vlastima ( a oni uvijek idu zajedno) obezbjeđuju bolje mjesto na drugom svijetu, stanovništvo će shvatiti da ne treba da se buni zbog nezaposlenosti, nepravde, bijede, korupcije i svkodnevnog ponižavanja, jer im to Crkva i vlast obezbjeđuju za njihovo dobro. Kad prihvate da je siromaštvo, zapravo, sreća i privilegija, da je neznanje vrlina, da je poslušnost garancija za raj, a laž vrhovna istina, i da ih vlastodršci izrabljuju, varaju i kradu samo za to da bi im omogućili siguran put u nebo, biće to neviđena idila i prosperitet. Još kad se svemu priključi crkvena i svjetovna inkvizicija, koja će odvojiti žito od kukolja, pa raznorazne Srbske časti, koje će motkama i automatima utjerivati nedovoljno pobožne i nacionalno neizgrađene pojedince u pravu vjeru i na njoj izgrađenu ideologiju, i uz to štititi božanskog Dodika i njegovu svitu i omogućiti im da vladaju dok je svijeta i vijeka-eto konačno napretka svima nama.
Blago nama.