Hvala na razočarenju, gospodine Sattler
Eto, konačno, nakon decenija obostranih neznanja, prave istine. A istina je ohrabrujuća na kraju svakog puta: Specijalni predstavnik Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini, gospodin Johann Sattler, priznao je “da je razočaran, građani su skeptični kada je u pitanju članstvo u EU, ali su nezadovoljni i vladavinom prava, radom institucija, dugim čekanjem ročišta i parnica…”Svaka čast!
Piše Zlatko Dizdarević
Da nije tragično, bilo bi smiješno. A može i obratno. Ne znam više koji je ovo “specijalni predstavnik”, razočaran ili nerazočaran, a nije ni važno. Važno je ovo je što je kazao, a što pokazuje, ponovo, kapitalno nerazumijevanje svega što se ovdje dešava između “njih”, takozvane međunarodne zajednice i “nas” među kojima većina od njih odavno ništa više i ne očekuje. “Njih” koji zapravo i ne mogu iz vlastite perspektive shvatiti ovdašnju poodavnu pobjedu nevladavine prava. Zapravo, onih za koje je to uspješno dovršeni projekat. Znači i tzv. međunarodne zajednice, sa EU kao značajnim igračem, i ovdašnjih izvođača radova koji su njihovi neupitni miljenici, izabrani “demokratski”, po standarima, te sretno demokratiziranih.
Da ne teoretišem uprazno, evo usputnog primjera, nebitnog za neku veliku političku analizu, a opet i više nego ilustrativnog za nas i pomenutu skepsu: Kaže mi nedavno jedan pošteni, dobrohotni i sa lijepim namjerama pristigli ambasador iz velike zemlje ovdje, kako su naši “lideri” koje toliko optužujemo kao njihove glavne partnere u svemu, eto, demokratski izabrani, a ta demokratija je ono što mora biti Evropi bespogovorno. Dobro, velim, onda je i parlament ove države, demokratski izabran, neupitno najviši zakonodavni organ u zemlji. Naravno, veli danas kolega Sattlerov. Pitam ga onda, da li je čuo da je u tom parlamentu ne tako davno vođena rasprava povodom prijedloga da se uvede elektronska kontrola narednih i svih budućih izbora.
Pojednostavljeno, kontrola tačnosti i ažurnosti biračkih spiskova, glasačkog procesa i prebrojavanja glasova. Kaže da jeste. Pitam, zna li da je glasanjem u tom najvišem zakonodavnom organu u državi odbijen pomenuti prijedlog. E sad, može li dozvoliti zaključak da je time, zapravo, demokratski izglasana legalizacija pripreme terena za masovne krađe na izborima, od već utvrđene ogromne manipulacije sa biračkim spiskovima, mrtvima i živima, nelegalnim brisanjima legalnih u dijaspori, muljanja sa državnim novcima u kampanji, do otvaranja svih vrata za krađe u broju glasača i rezultatima glasanja. Da se o uslovljavanjima građana koji žele zadržati posao u ovisnosti od priloženog mobitel-snimka njihovog zaokruživanja lista iza zavjese i sličnim kriminalima i ne govori. Dakle, radi se o demokratski legalizovanom kriminalu. Lopovi nisu pojedinci u sistemu, najveći lopov postaje sistem u korist onih koji njime kriminalno vladaju! Demokratski u korist “skepse”. Čuj, skepse!
Čovjek me gledao zblanuto, uz smušenu opasku kako su to incidenti i kako on o tome nije razmišljao na taj način. A veli Sattler, specijalni predstavnik za “demokraciju” prije neki dan za BHRT, kako je “vladavina prava alfa i omega, nešto gdje nema popuštanja…” I ne upita ga niko u vezi sa “nepopuštanjem” unutar EU koje je sigurno samo jedan od razloga one skeptičnosti građana BiH i njegove razočaranosti.
Kako ta vladavina prava ide, recimo, uz jedanaestu godinu ovdašnjeg sprdanja “demokratski izabranih lidera” sa presudom njihovog važnog Suda za ljudska prava u slučaju Sejdić, Finci i ostali, uz sve striktne EU “naloge” da se Ustav BiH mora promijeniti da bi se potom i sankcioniralo pokazivanje od šake do lakta iskriminaciji Evropske konvencije o ljudskim pravima i svemu drugom pristiglom iz Brisela koji je, i zato, ovdje postao često i razlog za odmahivanje rukom, pa i podsmijeh. Doduše, i od onih što ovim i sličnim povodima šute kao zaliveni sve te godine, čekajući da ponovo (ne)demokratski izaberu iste kao i prošli put.
Pada li na pamet razočaranom Sattleru da je “skepsa” u svakom rječniku na ovim prostorima beskrajno blag pojam spram sjećanja na sve ono što je bilo – pa, eto, čak i u nekoliko godina nakon rata, a da se o onom “bivšem” ne govori. Pada li mu danas na pamet da je zavladala potpuna sprdnja sa vladavinom prava koju je nadjahao kriminal, stranački terorizam, neznanje, korupcija. Sve do dijametralno borbeno različitih tumačenja “konstitutivnosti”, “nacionalni prava”, entitetskih statusa do njihovih “državotvornosti” pa sve dignuto na nivo prava i demokratije.
Razumiju li oni uopšte, uz prepariranu javnost, mozgove i duše eutanaziranih i podijeljenih birača – koliko je, evo, i Sattlerovo razočarenje “skepsom” tih građana bizarno. Pa i nad samim pojmom “građana” u ovoj zemlji kosa se diže na glavi mnogim “demokratski izabranim liderima”, uz ne malo onih što za to i sve slično više uopšte ne haju. Mozak je razvučen specijalnom “demokracijom”, a ne više oružjem.
Nije sporno da na političkom horizontu ovdje mnogi i dalje ne vide bolju varijantu od Evrope, prije nego nuku drugu nuđenu izvana ali, kada glavna ponuda ne opravda povjerenje, druge su ponude postaju sve zanimljivije. Morao bi gospodin Sattler i armija kloniranih birokrata u njegovoj centrali znati da u geostrategiji osvajanja nema praznog prostora. Ako nećeš ti, eno ih iza vrata čuče drugi i mašu svojim ponudama. Pored istorije i sentimenata. Naravno, ni oni iz ljubavi prema nama već sebe radi.
Poznato je kako je Evropa otvarala vrata preko noći drugima oko nas i prije Slovenije i Hrvatske. Ubrzano i neupitno dok su nama obećavali neko “sutra”, bolje nego što je bilo. I omogućili u ime “demokratije” i kriminalnu privatizaciju i legalizaciju nacionalizma i heroizam ratnih zločinaca i podjele, rasturanja mnogo čega suvislog za normalnu državu i njen sistem vrijednosti. Instalirano je obrazovanje na tri istine koje se u putu nisu srele, kao i ustav u kontri ovdašnjoj istoriji, sve skupa sa perjanicama grotesknih “patriotizama” koji su sa familijama i jaranima zamijenili sistem i institucije. Rastjerana je elementarna supstanca svake budućnosti – pamet, sposobnost, znanje, intelektualna kapacitiranost potrebna za utakmice sa domaćom realnošću ivanjskim izazovima…
Među nebrojenim mudrostima, ali i gorkim doskočicama što kruže po mobitelima povodom kojih čovjek ne zna bi li se smijao ili rezignirano zašutio, zapamtio sam posebno jednu, nepoznatog autora:
“Brojni osvajači i okupatori, prođoše ovom zemljom, a narod ostade. Onda dođoše patriote i narod ode.”
I još jednom, objašnjava nam razočarani Sattler kako su ljudi ovdje nezadovoljni i vladavinom prava, radom institucija, dugim čekanjem ročišta i parnica…”
Tačno je, samo što je adresa nezadovoljstva mnogo konkretnija. Čekanje bi se i izdržalo da nije onih koji ga smišljaju ciljano, “patriote” na vlasti što su nas namjerno pelcovali i od vladavine prava i normalnih institucija koje ne traže čekanja…Gospodine Sattler, do prije desetak, petnaest godina, muka “drugog” u ovoj državi – čiju ste “organizaciju” vi izvana smislili ili podržali uz demokratski izabrane predstavnike naroda kojem se obećavalo bolje – izazivala je sitno, prikriveno zadovoljstvo. Danas, to je povod za sreću i veselje, “da im majku majčinu četničku, ustašku i mudžahedinsku.” I onda sa tim strastima – svi na izbore za “naše” i protiv “njihovih”. Šta fali, demokratski je. A Evropa? Ne budite smiješni, vladavina prava je alfa i omega…Pa ko koga u nas..
Poput drugih specijalnih predstavnika i aktuelni će, već sada razočarani, biti ovdje koju godinu ne razumijevajući onu demokratsku zgodu sa parlamentom i “elektronikom”. Kad ne razumiju ni prihvatanje sprdanja sa Evropskom konvencijom i diskriminacijom, kako će mrtve što glasaju. Možda će, nakon tri, četiri godine shvatiti o čemu se ovdje radi. I postati razočarani nekim drugim povodima za “skepsu” ovdašnjih ljudi “po pitanju članstva u EU”.
Istorija je davno shvatila što treba, pa odgovorila eno onako kao iz one gorke konstatacije nepoznatog autora o narodu i patriotama za koje se EU partnerski opredijelila preko leđa skeptičnih. To je demokratski. U svakom slučaju, hvala mu na sentimentu i iskrenom razočarenju. Ostalo će, ipak, ovako ili onako, biti do nas. I tu je istorija bila jasna, više puta.
(kliker.info)