Piše: Saud Grabčanović
Crnjelovo Donje
Ovo selo se nalazi sjeverno od Bijeljine u blizini rijeke Save, od centra grada je udaljeno 20 km. Po popisu iz 2013. godine selo je imalo 2078 stanovnika, od kojih se 99,66 % izjasnilo prema etničkoj pripadnosti da su Srbi. U odnosu na popis stanovništva iz 1991. Godine, broj stanovnika ovog sela se smanjio za trećinu! Selo ima srpsku pravoslavnu crkvu „Crkva Pravoslavna“, kao i zajedničko seosko groblje sa Gornjim Crnjelovom. Seoska slava ili „molitva“ je zajednička sa Gornjim Crnjelovom – nedjelja pred „ Trojice “. Donje Crnjelovo je podijeljeno na dijelove – zaseoke ili „mahale“: Arsenić, Kojić, Đukić, Grabik i Vrulja.
Nastanak sela i njegovog imena:
Crnjelovo je kao selo pod tim imenom postojalo puno prije „Beogradskog mira“ i 1739. godine. Crnjelovo kao selo prvi put se pod tim imenom spominje u osmanskom popisu iz 1548. godine. Pretpostavlja se da je ovo selo dobilo ime po nekadašnjem nazivu za plodnu zemlju crnicu kojom je selo okruženo. U Bečkom ratu i ratovima koji su slijedili bilo je uništeno i opustjelo. Selo je ponovo obnovljeno poslije 1739. Godine, kada ga naselili doseljenici iz Crne Gore i istočne Hercegovine koji su se doselili na posjede Ahmed-bega Fidahića iz Zvornika i Salih-bega Begzadića iz Skočića (rodonačelnika Salihbegovića iz Bijeljine ).
Predanja o naseljavanju sela i stanovništvo:
Narodno predanje govori da je ovdje bilo pusto, a da je „naroda bilo samo po brdima, a ovdje su bježali da se sklone“. Predanje takođe kaže da su se na posjede bega Begzadića najprije doselila sedmorica braće iz Crne Gore i da je tako nastalo to selo. U selo su se prvi iz Crne Gore doselili Letunski, koji slave Nikoljdan. Od njih su nastale sledeće porodice: Glišići, Radići, Đukići, Đokići i Markovići. Kojići su došli iz okoline Foče gje su prvobitno živjeli nakon preseljenja iz Crne Gore. Nakon Letunskih u selo su se iz Crne Gore, iz sela Crmnice kod Oboda, doselili Petrovići koji slave Đurđevdan. Oni su se doselili prije oko 250 godina i došli su sa prezimenom Šopali. Od njih su nastale porodice: Živanovići, Savići, Jovići, Mihajlovići, Marjanovići, Lazići, Vujići, Lazarevići, Narandžići, Krbanjevići i Banovići. Arsenovići, koji slave Jovanjdan, došli su iz istočne Hercegovine sa prezimeom Arsići. Od njih su nastale sljedeće porodice: Arsenovići, Jovanovići, Ivići, Novakovići, Mirići, Stevanovići, Midanovići, Manojlovići, Maksimovići, Gligići i Rikanovići. Bančići, koji slave Klimentija, doselili su se iz Tavne gdje su najprije živjeli nakon dolaska iz istočne Hercegovine. Marići, koji slave Đurđevdan, doselili su se iz Srema. Rodonačelnik Marića je prvobitno je bio katolik. Mitrovići, koji slave Aranđelov dan, su iz Kuzmina, Purići, koji slave Đurđic, su se doselili prije oko 100 godina iz Srbije, Milinkovići, koji slave Alimpijevdan, su se doselili iz Obarske. U Donjem Crnjelovu živi više porodica koje tačno ne znaju svoje porijeklo, ali pretpostavljaju da su se njihovi preci doselili iz Crne Gore, a to su: Stanići (Jovanjdan), Jočkovići (Nikoljdan) i Vasilići (Tomindan).
Crnjelovo Gornje
Ovo selo se nalazi sjeverno od Bijeljine u blizini rijeke Save, od centra grada je udaljeno 15 km. Po popisu iz 2013. godine ovo selo je imalo 1347 stanovnika, od kojih se 99,11 % izjasnilo prema etničkoj pripadnosti da su Srbi. U odnosu na popis stanovništva iz 1991. godine broj stanovnika ovog sela se znatno smanjio. Ovo selo ima srpsku pravoslavnu crkvu „Crkva Svetog Vaznesenja Gospodnjeg“, kao i zajedničko seosko groblje sa Donjim Crnjelovom. Seoska slava ili „molitva“ je zajednička sa Donjim Crnjelovom, nedjelja pred „ Trojice “. Gornje Crnjelovo je podijeljeno na dijelove – zaseoke ili „mahale“: Burum, Grede, Lopandići i Polje.
Nastanak sela i njegovog imena:
Crnjelovo se, kao selo pod tim imenom, spominje u osmanskim defterima iz 1548. godine. Crnjelovo je dobilo ime po nekadašnjem nazivu za plodnu zemlju crnicu kojom je selo okruženo. Pretpostavlja se da ee tadašnje prvo Crnjelovo nalazilo na mjestu današnjeg Donjeg Crnjelova, dok je područje današnjeg Gornjeg Crnjelova u to vrijeme bilo nenaseljeno. Gornje Crnjelovo je kao selo pod tim imenom nastalo tek poslije „Beogradskog mira“ i 1739. godine. Naselili su ga doseljenici iz Crne Gore i istočne Hercegovine koji su se doselili na posjede Ahmed-bega Fidahića (Pašića), Mehmedali-bega Pašića i Salih-bega Begzadića (Salihbegovića) begova iz Bijeljine.
Predanja o naseljavanju sela i stanovništvo:
Narodno predanje govori da su prvi naseljenici kad su došli zatekli ovo područje pusto i jako obraslo šumom. Doseljenik koji je imao konja po begovom dopuštenju je mogao zauzeti zemlje koliko je mogao za dan na konju obići i pobosti kočeve u međe, a onda reći „ ovo je moje“. Najstarije porodice u selu su Jeftići, koji slave Nikoljdan, Kokanovići i Vojakovići, koji slave Nikoljdan. Sve tri ove porodice su se doselile iz Grahova koje se nalazi u okolini Nikšića u Crnoj Gori. Od Kokanovića su nastale ove porodice: Grgići, Mihajlovići, Spasići i Plakalovići. Vojakovići su nastali od nekog vojnika koji je pobjegao od Turaka. Od njih su nastali Ruščići, koji nose prezime po nekoj udovici Ružici, oni slave Nikoljdan. Kordići, koji slave Nikoljdan, došli su iz Grahova u okolini Nikšića u Crnoj Gori. U groblju u Crnjelovu je najstariji spomenik Todora Kordića koji je umro sredinom 19. vijeka. Kojići zvani Jeremići i Mirkovići koji slave Nikoljdan došli su iz okoline Foče. Lopandići, zvani Radići i Bojići, koji slave Tripunjdan, došli su iz Nevesinja. Arsenovići, koji slave Jovandan, došli su iz istočne Hercegovine. Pantići su se doselili iz Posavine krajem 19. vijeka. Bančići, koji slave Klimentija, doselili su se iz Tavne gdje su najprije živjeli nakon dolaska iz istočne Hercegovine. Bročankići, zvani Maksimovići, koji slave Jovanjdan doselili su se iz Broca. U Gornjem Crnjelovu živi više porodica koje tačno ne znaju svoje porijeklo, ali znaju da su se njihovi preci doselili iz Crne Gore i Hercegovine, a to su: Bošnjakovići (Jovanjdan), Pavlovići (Đurđevdan), Gajići koji slave Jovanjdan zvani i Tičijakovići ( nazivaju se po Gaji „Tici“), Krsmanovići (Ignjatijevdan), Josipovići (Aranđelovdan), Stevanovići zvani Đorđići,Vasilići, Njegovanovići i Milovanovići (Tomindan), Stojanovići (Jovanjdan), Savići (Jovanjdan), Tojići (Đurđevdan), Đokići (Nikoljdan), Jokići (Đurđevdan), Jezdići (Đurđevdan), Nikolići zvani Klasanovići i Obradovići (Nikoljdan), Dakovići zvani Viktorovići i Miloševići ( Mratindan) i Bešlići (Lazarevdan).
Mahala ili zaselak Burum je posljednja nastala i bila naseljena. Ova je mahala nastala kada se početkom 19. vijeka Rifat-beg Gradaščević doselio u Bijeljinu u čijoj je okolini imao svoje begluke. On je tada sa sobom iz okoline Gradačca doveo svoje kmetove i naselio ih na svom posjedu u okolini Gornjeg Crnjelova. Inače sve ove porodice su prvobitno porijeklom iz Crne Gore i Hercegovine.To su porodice: Ćuskići koji slave Nikoljdan, Jevremovići koji slave Ignjatijevdan, Gajići koji slave Stjepanjdan, Petrovići koji slave Lučindan i Mitrovići koji slave Krstovdan. Mahala Burum ima svoje vlastito groblje a seska slava je ista kao i u Gornjem i Donjem Crnjelovu.
(Nastaviće se)